Rev-232/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 232/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz S. B., koju zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv I. tuženice J. B. iz D. S., II. tuženice M. M. iz B., R., R. S. i III. tuženice Lj. D. iz A., A., koje sve zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja bračne stečevine i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-707/08-2 od 30. listopada 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1247/05-18 od 18. siječnja 2008., 16. prosinca 2010.

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se tužiteljicu utvrdi suvlasnicom 1/2 dijela na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 3859, poduložak 2889 k.o. S. B., na stanu u prizemlju koji se sastoji od dviju soba, kuhinje i kupaonice u ukupnoj površini 38 2 , a koji se nalazi u zgradi u S. B., …, sagrađen na č.k.br. 4789/9, što su tuženice dužne m

priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu za z.k. prijenos navedenog stana koju će u protivnom zamijeniti presuda.

Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženicama troškove parničnog postupka u iznosu 9.516,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tzv. izvanrednu reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) izjavila je tužiteljica u kojoj predlaže da se pobijanu presudu preinači ili da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženice predlažu da se reviziju tužiteljice odbaci kao nedopuštenu.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

U konkretnom slučaju tužiteljica je kao svoje pitanje navela sljedeću formulaciju „…da li se otpis kredita nastalog u bračnoj zajednici ima smatrati doprinosom samo jednog ili oba bračna druga“.

U obrazlaganju tako postavljenog pitanja tužiteljica je još navela da se treba smatrati općepoznatom činjenicom da su svi ratni krediti dodijeljeni građanima za popravak kuća i stanova na ratom zahvaćenim područjima otpisani pa da bi se otpis kredita za vrijeme trajanja bračne zajednice imao jednako uzeti u korist oboje bračnih drugova.

Kada bi se i moglo uzeti da postavljeno pitanje ima značaj pravnog pitanja od kojeg bi ovisila odluka u predmetnom sporu, obzirom da je u postupku utvrđeno da je sporni stan na kojem je postojalo stanarsko pravo otkupljen od strane prednika tuženica za vrijeme trajanja jednomjesečne bračne zajednice sa tužiteljicom iz njegove posebne imovine u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje: ZBPO) pa ne predstavlja zajedničku imovinu u smislu čl. 277. ZBPO, valja istaknuti da tužiteljica nije navela jasne razloge zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Naime, u tom pravcu tužiteljica je navela proturječne tvrdnje i to prvo da bi o pitanju „…Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao zauzeti jedinstveni stav kako se ne bi davala različita tumačenja…“, da bi odmah potom navela „…U svezi sa ovim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je brojne odluke, a odluka drugostupanjskog suda očito nije podudarna sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske…“.

Kada se i otklone logične nejasnoće (kao npr. da se stav može zauzeti u brojnim odlukama, ali se ne mogu zauzeti odluke) tada još uvijek treba reći da tužiteljica u svojim navodima istovremeno tvrdi da o njenom pitanju i postoji i ne postoji jedinstveno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Odluke drugostupanjskih sudova očigledno mogu biti nepodudarne sa nekom odlukom Vrhovnog suda samo ako takva odluka postoji. Kako se tužiteljica ujedno ne poziva ni na jednu rješidbu kojom bi se eventualno mogle razjasniti izložene proturječnosti i opravdati važnost predmetne revizije, to valja zaključiti da tužiteljica nije izložila razloge zbog kojih bi njeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Zbog toga nisu ispunjene pretpostavke koje bi opravdale dopuštenost predmetne revizije, radi čega je na temelju čl. 392. ZPP valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 2010.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.