Gž-882/2017-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borellia 9

10 Gž - 882/17 - 2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, kao sucu pojedincu, u pravnoj ovrhovoditelja G.P.Z. – O. d.o.o., R.C…., OIB: …, protiv ovršenika A.R. iz Z., OIB: … radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi R. G. U. t.p. u stečaju izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv - 3291/2015 od 27. travnja 2016., dana 26. rujna 2017.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba R.G.U t.p. Z., u stečaju kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv - 3291/2015 od 27. travnja 2016.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Odbacuje se prigovor stečajnog upravitelja E. M., koji je podnesen u ime i za račun A. R. vl. R. g. u. t.p. u stečaju, Z., D… 2, a protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-3406/2014, a koje je donio javni bilježnik T. M. iz Z., kao nedopušten.“

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio stečajni upravitelj R.G. U. t.p. u stečaju M. Z. navodeći da je nad imovinom dužnika pojedinca A. R. vl. R. G. U. t.p. Zagreb, otvoren stečaj po rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-280/14, pa se prvostupanjski sud trebao, a nije, proglasiti stvarno nenadležnim i spis ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu. Žalitelj se poziva na odredbu čl. 36. Zakona o obrtu i čl. 89. Stečajnog zakona, te ukazuje da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da vlasnik obrta za obveze i dugove obrta odgovara cjelokupnom svojom imovinom te da nakon otvaranja stečajnog postupka prava i obveze dužnika te upravljanje imovinom koja ulazi u stečajnu masu prelaze na stečajnog upravitelja, a da jeste tada njegovu žalbu ne bi odbacio kao nedopuštenu. Žalitelj dalje ističe da se sporno potraživanje odnosi na ovršenicu u svezi njezine gospodarske djelatnosti, a što je vidljivo iz prijedloga za ovrhu, jer se dug odnosi na poslovni prostor u Z. … , te dodaje da je ovrhovoditelju u cijelosti priznata prijavljena tražbina na ispitnom ročištu dana 3. rujna 2014., pa predlaže da drugostupanjski sud žalbene razloge uvaži i ukine pobijano rješenje te spis vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na žalbu nije odnogovreno.

Žalba nije osnovana.

U pravu je žalitelj kada ukazuje da je sukladno odredbi čl. 36. Zakona o obrtu (Narodne novine broj: 143/13.) propisano da obrtnik za obveze koje nastaju u obavljanju obrta odgovara cjelokupnom svojom imovinom, no žalitelj propušta da se u konkretnom slučaju, kako to valjano utvrđuje prvostupanjski sud, ne radi o obvezama koje su nastale u svezi obavljanja obrta, već o obvezama ovršenice A.R., kao fizičke osobe, odnosno građanina, nastalih zbog manje uplaćenih iznose po izdanim računima iz veljače i svibnja 2014., te pripadajućom kamatom na iste, kako to i proizlazi iz izvatka poslovnih knjiga ovrhovoditelja na dan 17. listopada 2014., pa se dakle, u konkretnom slučaju, neosnovano žalitelj poziva na naprijed citiranu odredbu.

Ovom sudu nije prihvatljiva niti tvrdnja žalitelja da je na toj adresi bila poslovnica R. G. U. t.p., pa da bi se radilo o njenom poslovnom prostoru, jer žalitelj ovu svoju tvrdnju nije ničim dokazao, a iz spisa proizlazi drugačije, naime adresa obrta, kako to proizlazi iz spisa, nalazi se u Z. …, pa dakle ovakva njegova paušalna tvrdnja za ovaj sud je neprihvatljiva i ne dovodi u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda.

Također se neosnovano žalitelj poziva na odredbu čl. 89. Stečajnog zakona (Narodne novine broj: 44/96.,29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12.) kojim je propisano da otvaranjem stečajnog postupka prava dužnika pojedinca na upravljanje i raspolaganje imovinom koja ulazi u stečajnu masu prelaze na stečajnog upravitelja, jer iz spisa ne proizlazi da bi se, u konkretnom slučaju, radilo o stečajnoj masi R.G.U. t.p. u stečaju, a žalitelj o tome, osim svoje paušalne tvrdnje, nije dao niti jednog valjanog dokaza. Dakle, suprotno tvrdnjama žalitelja, iz prijedloga za ovrhu, izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja za A.R., te rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 5. lipnja 2014., nedvojbeno proizlazi da je u ovim prijedlogom ovrha zatražena protiv A.R. kao fizičke osobe, ne kao vlasnice obrta, da se potraživanje ne odnosi na djelatnost obrta, pa dakle pravilno prvostupanjski sud zaključuje da prigovor na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-3406/14, a koje je podneseno od strane stečajnog upravitelja E.M. nije dopušten jer nije podnesen od ovlaštene osobe, odnosno ovršenice osobno, a E. M. nije imao valjanu punomoć za takvu radnju, što je suprotno odredbama čl. 57. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17 - dalje OZ) i čl. 89. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), u svezi čl. 21. OZ, pa je pravilno prvostupanjski sud takav prigovor odbacio temeljem odredbe čl. 358. st. 3. ZPP, u svezi čl. 21. OZ.

S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi žalitelja, niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. čl. 365. st. 2. , u svezi čl. 381. ZPP, sve u svezi čl. 21. OZ, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u svezi čl. 21. OZ, trebalo njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda, odnosno riješiti kao u izreci.

U Zadru 26. rujna 2017.

S U D A C

Željko Đerđ