Gzp-1299/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice Z. K., iz V., zastupane po punomoćnici I. P., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu P., K., P., P., Z., H., Č., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 31. kolovoza 2009., 15. lipnja 2010.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-1299/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: - rješenjem Županijskog suda u Čakovcu poslovni broj Gž-846/08-4 od 6. svibnja 2010. ukinuta je presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-885/98-37 od 27. rujna 2007. u pobijanom dijelu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Full text
Broj: Gzp 1299/09-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice Z. K., iz V., zastupane po punomoćnici I. P., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu P., K., P., P., Z., H., Č., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 31. kolovoza 2009., 15. lipnja 2010.,
r i j e š i o j e:
I. Općinski sud u Čakovcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-885/98 u roku od 8 (osam) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici Z. K. u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagateljica je 31. kolovoza 2009. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 - dalje: ZS), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Županijskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem Gž-846/08.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-885/98, očitovanja Županijskog suda u Čakovcu od 17. svibnja 2010. te službenom provjerom u pisarnici Općinskog suda u Čakovcu utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku:
- postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Čakovcu 13. studenog 1998., tužbom tužiteljice Z. K., podnesenom protiv tuženika S. M., radi utvrđenja prava vlasništva, izdavanja tabularne isprave i razvrgnuća suvlasničke zajednice, s prijedlogom za izdanje privremene mjere,
- rješenjem poslovni broj P-885/98-2 od 18. studenog 1998. određena je privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja dijela nekretnine,
- na ročištu 1. rujna 2000. tuženiku je, sukladno njegovom prijedlogu, naloženo da u roku od 15 dana dade pismeni odgovor na tužbu,
- dopisom od 13. listopada 2000. tuženiku je ponovno naloženo postupiti prema rješenju od 1. rujna 2000.,
- dana 16. studenog 2000. zaprimljen je pismeni odgovor tuženika na tužbu koji je dostavljen tužiteljici 22. studenog 2000.,
- dopisom od 11. veljače 2003. zatraženo je od tužiteljice da dostavi podatke o primanjima parničnih stranaka u utuženom razdoblju te podatke o kreditima,
- na ročištu 27. svibnja 2004. sud je izveo dokaze saslušanjem jednog svjedoka te odgodio raspravu, kako bi se da se tuženik očitovao u roku od 15 dana na podnesak tužiteljice koji je priložila na tom ročištu,
- dana 17. rujna 2004. sud je dopisom pozvao tuženika da se očituje u roku od 15 dana na navode podneska tužiteljice,
- na ročištu 7. ožujka 2006. izvedeni su dokazi saslušanjem dvoje svjedoka i tužiteljice kao stranke u postupku,
- na ročištu 24. ožujka 2006. izveden je dokaz saslušanjem tuženika te je rasprava odgođena uz nalog strankama da dostave isprave sa podacima, u prijevodu na hrvatski jezik te je ujedno određeno da će se naknadno odrediti provođenje građevinskog vještačenja,
- dana 3. travnja 2006. zaprimljen je podnesak tužiteljice kojim obavještava sud kada će se nalaziti kod kuće u H.,
- rješenjem od 6. travnja 2006. određen je uviđaj i građevinsko vještačenje na nekretninama za dan 28. travnja 2006.,
- tijekom uviđaja 28. travnja 2006. utvrđeno je da za tuženika nitko nije pristupio iako je dostava poziva bila uredno iskazana te je ročište odgođeno jer se nije moglo pristupiti pregledu nekretnine budući je tuženik u međuvremenu promijenio brave na ulazu u kuću,
- uviđaj je obavljen 12. svibnja 2006., uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, kojemu je naloženo dostaviti pismeni nalaz i mišljenje u roku od 30 dana,
- vještak je nalaz i mišljenje dostavio 19. lipnja 2006., te je navedeni nalaz uz dopis od 26. lipnja 2006. dostavljen tužiteljici 31. srpnja 2006., a tuženiku 10. srpnja 2006., s pozivom da se stranke očituju o nalazu,
- dopisom od 9. siječnja 2007., kojeg su obje stranke primile 12. siječnja 2007., sud požuruje stranke da se u roku od 15 dana očituju o pismenom nalazu i mišljenju, čemu stranke u ostavljenom roku nisu udovoljile,
- na ročištu 27. ožujka 2007. stranke su se očitovale o navodima protivne stranke i o nalazu i mišljenju vještaka, te je tužiteljica predala podnesak kojim precizira tužbeni zahtjev, a tuženiku je određen rok od 15 dana radi očitovanja na zaprimljeni podnesak,
- dana 5. lipnja 2007. sud poziva dopisom tuženika da se očituje na navode podneska tužiteljice predanog na ročištu 27. ožujka 2007.,
- na ročištu 30. kolovoza 2007. tuženik je predao podnesak te je ročište odgođeno radi očitovanja tužiteljice na isti,
- dana 10. rujna 2007. zaprimljen je podnesak tužiteljice kojim se očituje na navode i dokazne prijedloge tuženika,
- na ročištu dana 13. rujna 2007. glavna rasprava je zaključena te je na ročištu 27. rujna 2007. donesena i objavljena presuda poslovni broj P-885/98-35, kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen a djelomično odbijen,
- zbog složenosti predmeta rješenjem predsjednika suda od 25. listopada 2007. broj 25-Su-1440/07 produljen je rok za izradu i otpremu presude za daljnjih 30 dana, te je ista dostavljena strankama 30. studenog 2007.,
- spis sa žalbom tuženika (18. prosinca 2007.) popratnim izvješćem od 9. lipnja 2008. prvostupanjski sud je dostavio na rješavanje Županijskom sudu u Čakovcu koji predmet je kod tog suda zaprimljen dana 11. lipnja 2008.,
- rješenjem Županijskog suda u Čakovcu poslovni broj Gž-846/08-4 od 6. svibnja 2010. ukinuta je presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-885/98-37 od 27. rujna 2007. u pobijanom dijelu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Tako, pravno relevantno razdoblje, odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja, u konkretnom slučaju, traje od podnošenja tužbe dana 13. studenog 1998. pa do 15. lipnja 2010., kao dana donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a što ukupno iznosi jedanaest godina, sedam mjeseci i dva dana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležni sudovi u predmetnom parničnom postupku nisu udovoljili načelu ekonomičnosti postupka iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da postupak nije pravomoćno okončan niti po proteku više od jedanaest godina. Pritom se prvostupanjski sud nije pridržavao načela koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. ZPP) te nastojao postupak dovršiti na manjem broju ročišta, time umanjivši i troškove postupanja, a niti je postupao u dovoljnoj mjeri učinkovito obzirom na procesnu (ne)disciplinu stranaka u postupku. Naime, upravo sud je taj koji upravlja postupkom i, jednom kad je isti pokrenut tužbom, vodi ga po službenoj dužnosti, pazeći da stranke ne zloupotrebljavaju svoja procesna prava, te se brine o održavanju procesne discipline sudionika u postupku, a sve u svrhu ekonomičnosti angažmana pravosudnog sustava. Neučinkovitost prvostupanjskog suda sastoji se i u tome što je odluka tog suda ukinuta od strane županijskog suda, a koja činjenica je znatno utjecala na sam tijek i duljinu postupka. Duljem trajanju postupka je doprinijela i neaktivnost županijskog suda pred kojim se postupak vodio dvije godine.
Predmetni parnični postupak ima karakter složenog sudskog postupka, kako obzirom na sam predmet spora, tako i obzirom na izvedene dokaze (uviđaj, građevinsko vještačenje, saslušavanje svjedoka i uvid u obimniju dokumentaciju).
Predlagateljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, svojom neaktivnošću je u velikoj mjeri doprinijela duljem trajanju postupka. Tako je predlagateljica prema dopisu od 11. veljače 2003., kojim je pozvana dostaviti podatke, postupila tek na ročištu 27. svibnja 2004. (nakon jedne godine i tri mjeseca), prouzročivši pritom odgađanje predmetnog ročišta kako bi se tuženik mogao očitovati na tada dostavljenu dokumentaciju i podatke. Nadalje, predlagateljica se je na nalaz i mišljenje vještaka koji su joj dostavljeni 31. srpnja 2006., očitovala tek na ročištu 27. ožujka 2007. (nakon osam mjeseci), unatoč dva dopisa kojima ju je sud pozivao na isto.
Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka, imajući na umu postupanje suda, unatoč složenosti postupka i većem doprinosu predlagateljice, istoj povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01, 55/01).
Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 10.000,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.
Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 15. lipnja 2010.
S U D A C
Aleksandar Peruzović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.