Croatian Supreme Court quashes lower court ruling on business-related dismissal due to procedural failure to consult trade union representative.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia quashed the District Court's judgment regarding a business-related dismissal and remanded the case for retrial. The lower court had reinstated the employee and ordered severance pay but failed to address why it did not examine the legality of the dismissal procedure. The court found that the employer was legally required to consult the trade union representative before issuing the termination notice, a procedural step the lower court ignored. Consequently, the Supreme Court ordered a new trial to determine both the justification for the dismissal and the validity of the consultation process.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu; Zakon o postupku pred sudovima: Where an employer terminates an employment contract for business reasons, they must consult the trade union representative if one exists; failure to document this consultation renders the dismissal procedurally flawed and requires retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 682/13-2
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. A. iz Š., zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. Š.-T. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćnici J. Ć. odvjetnici u Z. i 2. M. s. d.o.o. iz S., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida radnog odnosa i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-363/12-2 od 15. siječnja 2013., kojom je u odnosu na I-tuženika preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-4828/08 od 29. srpnja 2011., u sjednici održanoj 4. lipnja 2014.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-363/12-2 od 15. siječnja 2013. i predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:
"I. Poništavaju se odluka o otkazu Ugovora o radu koju je I tuženik Š.-T. d.o.o. dana 22.08.2000.g. donio tužiteljici, kao i Odluka I tuženika povodom zahtjeva za zaštitu prava od 20.09.2000.g. kao nezakonite te se nalaže I tuženiku da na ime naknade plaće tužiteljici isplati ukupno iznos od 18.600,96 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koje teku na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.11.2000.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.12.2000.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.1.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.2.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.3.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.4.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.5.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.6.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.7.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.8.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.9.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.10.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.11.2001.g. do isplate,
-na iznos od 1.328,64 kn od 15.12.2001.g. do isplate do 31.12.2007. prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.
II Utvrđuje se da je radni odnos između I tuženika i tužiteljice prestao sa danom 05.07.2011.g.
III Nalaže se tuženicima da solidarno tužiteljici u roku od 8 dana isplate na ime naknade štete iznos od 13286,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 29.07.2011.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.
IV Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu naknade plaće u odnosu na II tuženika.
V Nalaže se tuženicima u roku od 8 dana tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 16.220,00 kn sa zateznom kamatom od 29.07.2011. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.“
Presudom suda drugog stupnja odlučeno je kako slijedi:
„I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4828/08-85 od 29. srpnja 2011. godine u odnosu na prvotuženika i za navedeno sudi:
Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom pod stavkom I i II izreke te pod stavkom III izreke kojim mu je naloženo da solidarno sa drugotuženikom isplati tužiteljici na ime naknade štete iznos od 13.286,64 kn sa zateznim kamatama od 29. srpnja 2011. pa do isplate kao i pod stavkom V izreke kojim mu je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.220,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2011. pa do isplate.
II Nalaže se tužiteljici naknaditi I tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.915,00 kn, u roku od 8 dana.
III Nalaže se tužiteljici naknaditi I tuženiku trošak žalbe u iznosu od 738,00 kn, u roku od 8 dana.“
Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica pozivom na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu drugog stupnja.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Ispitujući na takav način pobijanu presudu nalazi se da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer u pobijanoj presudi nije naveo razloge o činjenici koja je odlučna za pravilnu primjenu materijalnog prava, a to je da li je u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu kod prvotuženika djelovao sindikalni povjerenik te ukoliko jest, je li se prvotuženik kao poslodavac sa njim savjetovao prije donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu.
U revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporno pitanje postojanja opravdanog razloga za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu i ispunjenja svih zakonskih pretpostavki da bi takav otkaz bio zakonit.
Naime, drugostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica preinačio odluku suda prvog stupnja smatrajući da je poslovno uvjetovani otkaz zakonit, jer je po ocjeni toga suda prvotuženik postupio sukladno odredbi čl. 112. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 – dalje u tekstu: ZR), kojom je propisano da ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, za valjanost otkaza potreban je opravdani razlog kojeg dokazuje poslodavac.
Pri tome drugostupanjski sud smatra da je prvotuženik dokazao da je iz gospodarskih razloga prestala potreba za radom tužiteljice i to zbog ukidanja njegove jedine prodavaonice u Š., te nepostojanja mogućnosti njezinog zaposlenja u krugu od 300 km od sjedišta tuženika.
Za sada se ne može prihvatiti takav zaključak suda drugog stupnja.
Naime, odredbom čl. 106. st. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), s time da je poslovno uvjetovan otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti zaposlenika na nekim drugim poslovima i samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti zaposlenika za rad na nekim drugim poslovima odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi zaposlenika za rad na nekim drugim poslovima.
Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete zaposlenika.
Odredbom čl. 117. ZR propisana je obveza poslodavca da svoju namjeru otkazivanja određenog ugovora o radu priopći zaposleničkom vijeću ukoliko je ono osnovano. Temeljna zadaća zaposleničkog vijeća je da ono surađuje s poslodavcem i sukladno zakonu suodlučuje s njim, a ponajprije ima savjetodavnu ulogu sukladno odredbi čl. 145. ZR kojom je u stavku 1. propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj zaposlenika, poslodavac mora sa zaposleničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora zaposleničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj zaposlenika.
Kako je u konkretnom slučaju poslodavac donio otkaz koji se prema istoj odredbi smatra važnom odlukom, prvotuženik se slijedom navedenog morao savjetovati sa zaposleničkim vijećem odnosno sa sindikalnim povjerenikom ako kod poslodavca nije utemeljeno zaposleničko vijeće.
Naime, ako nije utemeljeno zaposleničko vijeće, ali djeluje sindikalni povjerenik, on ima sukladno odredbi čl. 148. st. 3. ZR prava propisana odredbama čl. 144. do 146. i čl. 152. st. 1. do 5. i st. 8. kao i obveze iz čl. 154. i 155. ovog Zakona.
Tek u slučaju da kod poslodavca nije utemeljeno zaposleničko vijeće, a ne djeluje ni sindikalni povjerenik, poslodavac nema obveze savjetovanja odnosno suodlučivanja.
Prema tome, u ovoj je parnici kao odlučnu činjenicu bilo potrebno utvrditi je li kod prvotuženika u vrijeme kad je donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici, djelovao sindikalni povjerenik, te je li se s njim savjetovao sukladno odredbi čl. 148. st. 3. ZR u svezi čl. 145. ZR.
Drugostupanjski sud, kada je preinačio presudu suda prvog stupnja, o navedenoj okolnosti nije naveo razloge zbog čega pobijanu presudu nije moguće ispitati.
Na ove je okolnosti ukazao svojom odlukom broj Revr-197/08 ovaj revizijski sud kada je ukinuo nižestupanjske presude još u prethodnom postupku.
Prema tome, u ponovljenom će postupku sud ponovno odlučiti o zakonitosti poslovno uvjetovanog otkaza ne samo s gledišta opravdanosti razloga za otkazivanje, već i valjanosti provedenog postupka prije samog otkazivanja, te navesti potpune razloge za svoju odluku.
Iz navedenih je razloga zato valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice i drugostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. ZPP.
Zagreb, 4. lipnja 2014.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.