I Kž-1116/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1116/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dragana Poljaka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 347. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. listopada 2007. godine, br. K- Us-20/05, u sjednici održanoj dana 9. siječnja 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, rješenjem od 2. listopada 2007. godine, br. K-Us-20/05, na temelju čl. 331. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku ZKP) u svezi čl. 78. st. 2. i čl. 9. ZKP, iz spisa predmeta izdvojio je zapisnik sastavljen u prostorijama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta o obavljenom razgovoru sa S. S. dana 29. listopada 2004. godine pod brojem Vt-44/04 s pripadajućom dokumentacijom (list 47 – 54 spisa), kao nezakonit dokaz.

Protiv tog rješenja žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i predlaže da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 12. prosinca 2007. godine, br. KŽ-DO-2075/07, predložio je da se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta prihvati.

Žalba nije osnovana.

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđene zakonske odredbe o ispitivanju okrivljenika iz čl. 225. ZKP. Takav

I Kž 1116/07-3

stav temelji na tvrdnji da je S. S. u svojstvu osumnjičenice prvi puta ispitana u PU Koprivničko-križevačkoj i da je tom prilikom bila upoznata sa sadržajem optužbe, te upozorena u smislu odredbe čl. 4. i 5. ZKP, a kako nalaže čl. 225. st. 2. i 3. ZKP. Nakon toga je osumnjičenica samoinicijativno pristupila u Ured, u pratnji branitelja i dala izjavu na zapisnik. Smatra da izostajanje pouke valja tumačiti funkcionalno i da upravo samoinicijativno pristupanje u Ured radi davanja izjave, koju je dala u prisutnosti branitelja i potpisala, odriče smisao upozorenju o pravu na branitelja iz st. 3. čl. 225. ZKP i da slijedom toga zapisnik ne treba izdvajati kao nezakonit dokaz.

Protivno žalbenim navodima, žalitelj se ne može pozivati na kontinuitet upozorenja iz čl. 225. ZKP koja je osumnjičenica dobila prilikom ispitivanja pred redarstvenim vlastima.

Valjanost svakog zapisnika sa iskazom osumnjičenika odnosno okrivljenika procjenjuje se zasebno, pa tako i valjanost zapisnika sastavljenog u prostorijama USKOK-a o obavljenom razgovoru sa S. S..

Kako to proizlazi iz zapisnika (list 47 – 50 spisa) zamjenica ravnatelja USKOK-a nije postupila u skladu s odredbama čl. 177. st. 5. i čl. 225. ZKP, što je bila dužna, sukladno čl. 174. st. 4. ZKP, u kojem se slučaju zapisnik državnog odvjetnika o prikupljenim obavijestima od osumnjičenika, u nazočnosti branitelja, može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Kada bi se i prihvatila žalbena tvrdnja da nazočnost branitelja prilikom ispitivanja anulira propust o upozorenju na temelju čl. 225. st. 3. ZKP, odnosno da ima pravo uzeti branitelja po svom izboru, ostaje još uvijek propuštanje upozorenja po čl. 225. st. 2. ZKP.

Prema čl. 225. st. 2. ZKP, okrivljeniku će se priopćiti zašto se okrivljuje i koje su osnove sumnje protiv njega, a upozorit će se da nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja.

Ako je postupljeno suprotno toj odredbi, kao i odredbi iz st. 3. čl. 225. ZKP, iskaz okrivljenika ne može se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, kako je to izričito propisano u čl. 225. st. 10. ZKP.

S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost odluke suda prvog stupnja.

Kako nisu uočene niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 9. siječnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.