I Kž-647/2000-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-647/00-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i mr. Branka Zmajevića, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. J. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 17. srpnja 2000. K-2/00, u sjednici održanoj 14. studenog 2000., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. P.J. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, opisanog pod toč. 1. izreke te presude, za koje mu je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, opisanog pod toč. 2.izreke iste presude, za koje mu je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, pa je uz primjenu propisa o stjecaju kaznenih djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, u koju mu je po čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. listopada 1999. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. ZKP od optuženika je oduzeto 0,18 grama heroina i 1,06 grama marihuane a na temelju čl. 82. KZ oduzeta mu je i imovinska korist u iznosu od 2.200,00 kn, ostvarena kaznenim djelom, te je temeljem čl. 80. KZ prema njemu primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta - mobilnog telefona, pobliže označenom u tom dijelu izreke pobijane presude, kao predmeta uporabljenog za počinjenje kaznenog djela.

Protiv te presude državni odvjetnik i optuženik putem branitelja D.C., odvjetnika iz S., podnijeli su žalbe zbog odluke o kazni, te opt. osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Državni odvjetnik je predložio da se optuženiku izrekne stroža kazna, dok je optuženik predložio da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kazna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon razmatranja spisa državni odvjetnik Republike Hrvatske dostavio je pismeno mišljenje, kojim podržava žalbu državnog odvjetnika a žalbu optuženika smatra neosnovanom.

Žalbe nisu osnovane.

Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju je osobno podnio optuženik, sadržajno se svodi na ponavljanje obrane koju je optuženik dao na glavnoj raspravi, a kako je tu obranu prvostupanjski sud temeljito analizirao i ispitao, imajući pri tome u vidu razlike u odnosu na njegov iskaz iz istrage, te dovodeći tu obranu u vezu sa neprijepornim činjenicama i drugim izvedenim dokazima, prije svega iskazima svjedoka F.K., te naročito iskazima svjedoka A.Ž. i I.S., te na temelju takve, svestrane i savjesne ocjene rezultata dokaznog postupka nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kaznena djela na način i uz okolnosti opisane u izreci pobijane presude, pa je stoga s pravom takvu obranu otklonio kao neosnovanu.

Za činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je iscrpne, logične i uvjerljive razloge, koji nisu uspješno dovedeni u sumnju žalbenim navodima, te ih stoga kao pravilne prihvaća i ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud i radi izbjegavanja ponavljanja na njih upućuje žalitelja.

Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku za počinjena kaznena djela uzeo u obzir sve okolnosti koje u smislu čl. 56. KZ utječu da kazna bude lakša ili teža, te da je na pravilnoj ocjeni kako olakotnih, tako i otegotnih okolnosti, optuženiku za počinjena kaznena djela utvrdio pojedinačne i izrekao jedinstvenu kaznu zatvora, primjerene stupnju krivnje, jačinu ugrožavanja počinjenim kaznenim djelom zaštićenog dobra i ličnosti optuženika.

Naime, kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu optuženik ima smetnje posttraumatskog stresnog poremećaja, što nesumnjivo predstavlja značajnu olakotnu okolnost, dok s druge strane okolnost da je prema optuženiku bila primijenjena uvjetna osuda zbog kaznenog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 35. st. 1. KZ, nema onaj značaj kakav mu pridaje državni odvjetnik u svojoj žalbi, pa ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da na strani optuženika nije našao posebnih otegotnih okolnosti. Takvom se ne može smatrati ni nepravomoćna presuda zbog istovrsnog kaznenog djela, na koju se poziva državni odvjetnik u svojoj žalbi.

Isto tako, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 196. st. 2. OKZRH s obzirom na protek vremena od počinjenja tog kaznenog djela, vrstu i količinu opojne droge, u konkretnom slučaju bilo opravdano primijeniti propise o ublažavanju kazne i za to djelo optuženiku utvrditi pojedinačnu kaznu ispod donje granice kazne propisane zakonom za to kazneno djelo. U odnosu na optuženikovu žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji treba istaknuti da se u toj žalbi ne ukazuje na bilo koju okolnost koja bi bila relevantna za odmjeravanje kazne a koju prvostupanjski sud nije uzeo u obzir.

Prema tome, prihvaćajući razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri izboru mjere kazne optuženiku za počinjena kaznena djela, ovaj sud je žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni ocijenio kao neosnovane.

Iako se u žalbi optuženika posebno ne pobija prvostupanjska presuda zbog kaznenih sankcija iz čl. 80. i 173. st. 7. KZ, kao niti odluka o oduzimanju imovinske koristi, ovaj sud je u smislu čl. 382. ZKP ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu, te je našao da je prvostupanjski sud opravdano i u skladu sa zakonom optuženiku oduzeo imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, te prema njemu primijenio navedene sigurnosne mjere, jer su za to bili ispunjeni svi zakonski uvjeti.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 380. ZKP trebalo je odbiti kao neosnovane žalbe optuženika i državnog odvjetnika i potvrditi prvostupanjsku presudu, te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. studenog 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Ante Potrebica v.r.