Us-10617/2007-6 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Us-10617/2007-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan Đurović kao predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Ivice Kujundžića kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Horvat kao zapisničarke u upravnom sporu tužitelja M. M. iz Ž., I. M. iz Ž. i E. B. iz P., svi zastupani po punomoćnici D. V., odvjetnici iz P., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/05-01/1163, ur. broj: 514-03-07/5-07-2, od 10. travnja 2007. godine, radi naknade za oduzetu imovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 19. siječnja 2011.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u I. županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava u R., klasa: UP/I-943-01/97-01/90, ur.broj: 2163-12/6-05-10 od 15. srpnja 2004. godine.

Rješenjem tijela prvog stupnja, u točci 1. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na naknadu za oduzetu imovinu prijašnjeg vlasnika A. M. pok. M..

Točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na oduzetu imovinu prijašnjim vlasnicima I., J. i B. M., svi pok. M..

U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelji osporavaju zakonitost rješenja, te u bitnom navode da je osporenim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na naknadu za oduzetu imovinu temeljem propisa navedenih u članku 2. stavak 11. točka 18. i 19. Zakona o naknadi, i to: Odluke o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog Narodnog odbora za I. („Sl. list FNRJ“, broj: 19/46) i Naredbe o izmjeni i sprovođenju u život Odluke o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog narodnog odbora za I. od 21. prosinca 1946. („Sl. list“, broj: 19/46). Navode da su nekretnine koje su predmet upravnog postupka oduzete na osnovi odluke Kotarske agrarne Komisije u P. broj 298/II od 24. svibnja i broj 290/II od 8. srpnja 1948. godine, kojim odlukama da su poništene prinudne dražbe nad spornim nekretninama, da su nekretnine oduzete dosadašnjim zemljovlasnicima i dodijeljen novim zemljovlasnicima. Tužitelji ističu da prema navedenim odlukama dosadašnjim zemljovlasnicima, među kojima su i prednici tužitelja, neće se dati nikakva odšteta za oduzete nekretnine, te im pristoji pravo regresa protiv prvokupca, a koje pravo se ostvaruje redovnim parničnim putem. Isto tako, tužitelji citiraju odredbu članka 5. Odluke o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog Narodnog Odbora za I., te smatraju da u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta nije utvrđeno temeljem kojeg akta ili pravnog posla su prednici tužitelja stekli sporne nekretnine, odnosno da li su nekretnine stečene kupnjom na dražbi ili naknadno, nekim drugim pravnim poslom, obzirom se za osobe koje su nekretnine kupile na dražbi, u postupku poništenja dražbe, ta imanja dodjeljuju u vlasništvo ranijih vlasnika, bez ikakve odštete kupcu, koji je imanje na dražbi kupio, dok se u drugom slučaju, za nekretnine koje su naknadno stečene nekim drugim pravnim poslom, a ne kupnjom na dražbi, određeno je pravo regresa, te se prema članku 5. stavku 3. citirane Odluke: “Lica koja su naknadno stekla vlasništvo imanja kupljenih na dražbi, prema gornjem stavu, imaju pravo regresa prema svojim prednicima. Pravo regresa ostvaruje se redovnim parničnim putem“. Stoga smatraju da u postupku nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da li su prednici tužitelja nekretnine kupili na prinudnoj dražbi, ili su vlasništvo stekli naknadno.

Tužitelji su dostavili Sudu podnesak dana 29. listopada 2007. godine, kojim nadopunjuju odgovor na tužbu, te u istom prilažu prijevod Kupoprodajnog službenog preliminarnog akta, Hipotekarnog zemljišnog zavoda u V., Inspektorijata u P., oznake 240 C, od 22. listopada 1936., kojim se pravni prednici tužitelja, A. M., pok. M., odnosno I. M., J. M. i B. M., svi pok. M., obvezuju kupiti nekretnine prijašnjeg vlasnika (I. K. pok. J. i J. K. pok. S.). Ističu da je u priloženom aktu jasno kao prodavatelj naznačen Hipotekarni zemljišni zavod, V., pa da je očito da pravo regresa, sukladno odredbi članka 5. stavka 1. odluke o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog Narodnog odbora za I., nisu mogli ostvariti u parnici protiv Hipotekarnog zemljišnog zavoda u V.. Stoga smatraju da obrazloženje osporenog akta, u kojem se navodi da je prednicima tužitelja predstojalo pravo regresa protiv prvokupca, koje pravo ostvaruju redovnim parničnim putem, nije pravilno. Stoga predlažu da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo dostavilo je spise predmeta i u odgovoru na tužbu navelo da se poziva na razloge iznesene u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da Sud tužbu odbije.

Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Općinsko državno odvjetništvo u Rovinju, Građansko-upravni odjel, nije ovom Sudu dostavilo odgovor na tužbu.

Tužba nije osnovana.

Sud u cijelosti prihvaća stajalište tuženog tijela izloženo u obrazloženju osporenog rješenja i nalazi da je to tijelo pravilno postupilo kada je odbilo žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 15. srpnja 2004. godine.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih ovom Sudu uz odgovor na tužbu, razvidno je da su tužitelji u zakonskom roku podnijeli zahtjev za povrat oduzete imovine, i to nekretnina upisanih u zk.ul. 2086 i zk.ul. 2900 k.o. Ž., koje nekretnine su bile vlasništvo A. M. pok. M. u 1/4 dijela.

Tijekom postupku tužitelji su isticali da se zahtjev podnesen 30. lipnja 1997. odnosi i na nekretnine kojih su prijašnji vlasnici bili braća njihovog pok. oca, odnosno supruga, i to I. M., J. M. i B. M., svaki u 1/4 dijela.

Nadalje, iz predmeta spisa također je razvidno da su nekretnine upisane u zk.ul. 2086 k.o. Ž. oduzete temeljem odluke Kotarske agrarne komisije u P. br. 298/II od 24. svibnja 1948. godine, i vraćene ranijem vlasniku M. K. pok. P., po čijem je zahtjevu i vođen postupak poništenja prinudne dražbe i povrata oduzetih nekretnina, dok su nekretnine upisane u zk.ul. 2900 k.o. Ž. oduzete prijašnjim vlasnicima temeljem odluke Kotarske agrarne komisije u P. br. 290/II od 8. srpnja 1948. godine, i dodijeljene tadašnjem posjedniku J. P., koji postupak je vođen po zahtjevu I. K. pok. J. za poništenje prinudne dražbe.

Odredbom članka 2. stavka 1. točka 18. i 19. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02– u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), propisano je da će se prijašnjem vlasniku utvrditi pravo na naknadu za oduzetu imovinu na teritoriju Republike Hrvatske na temelju Odluke o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog Narodnog Odbora za I. („Službeni list FNRJ“, br. 19/46) i Naredbe o izmjeni te o sprovođenju u život Odluke Oblasnog Narodnog odbora za I. od 21. prosinca 1946. („Službeni list Oblasnog Narodnog Odbora za Istru“, broj: 1/47).

Uvidom u citirane odluka Kotarske agrarne komisije u P., koje prileže spisu predmeta, razvidno je da su iste donesene temeljem odredbe članka 6. Odluke Oblasnog Narodnog odbora za I. br. 11544/I od 25. studenog 1946.

Odredbom članka 5. stavka 1. Odluke o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog Narodnog Odbora za I., propisano je da sve prinudne dražbe izvršene na području Oblasnog Narodnog Odbora za I. poslije 1. siječnja 1919. godine, na kojima su imanja slovenskog življa prodana uz nerazmjernu cijenu, sa svrhom, da se slavenski živalj ekonomski oslabi i uništi, te da se na taj način skrši njegova nacionalna otpornost, kao i svi naknadni prenosi vlasništva na tim imanjima oglašuju se ništetnim s time, da se ta imanja u pravilu dodjeljuju u vlasništvo ranijih vlasnika, bez ikakve odštete kupcu koji je imanje na dražbi kupio.

Stavkom 2. citiranog članka 5. Odluke, propisano je da osobe koje su naknadno stekle vlasništvo imanja kupljenih na dražbi, prema gornjem stavku, imaju pravo regresa prema svojim prednicima. Pravo regresa ostvaruje se redovnim parničnim putem.

Prema članku 6. stavku 1. citirane Odluke, Odluke o oglašavanju ništetnim dražbi iz članka 5. ove Odluke, donosit će kotarske agrarne komisije. Isto tako, kotarske komisije dodijelit će imanja u vlasništvo ranijih vlasnika, s time, da se ranijim vlasnicima ne može dodijeliti više od 20 hektara zemlje, u kojih 20 hektara treba da bude razmjerno obradive zemlje, šume, livade i ostalog zemljišta.

Posebnom odlukom kotarske agrarne komisije odredit će, kome se ima dodijeliti preostali višak (stavak 2.).

Dakle, Odlukama Komisije agrarne reforme u P., temeljem prije navedene odredbe članka 6. Odluke, poništene su prinudne dražbe provedene na nekretninama I. K. pok. J., a vezano za nekretnine upisane u zk.ul. 2900 k.o. Ž., odnosno M. K. pok. P., vezano za nekretnine upisane u zk.ul. 2086 k.o. Ž., pri čemu su predmetne nekretnine oduzete od dosadašnjih zemljoposjednika A. M., J. M., B. M. i I. M., te dodijeljene u vlasništvo ranijem vlasniku M. K. pok. P. (nekretnine iz zk.ul. 2086), dok su nekretnine iz zk.ul. 2900 dodijeljene u vlasništvo J. P..

Nadalje, iz predmetnih Odluka također proizlazi da se dosadašnjim zemljovlasnicima A. M., B. M., J. M. i I. M. neće dati nikakva odšteta za oduzete nekretnine, ali im predstoji pravo regresa protiv prvokupca, koje pravo ostvaruju redovnim parničnim putem, sve sukladno prije citiranoj odredbi članka 5. stavka 2. Odluke o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog Narodnog Odbora za I..

Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ o imovini koja je oduzeta predniku tužitelja radi prijenosa u društveno vlasništvo, a kako je to već prije navedeno, pa ista niti ne može biti predmetom vraćanja, odnosno utvrđivanja naknade, sve sukladno odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi, kojom je propisano da se ovim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koje je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.

Imajući u vidu navedeno, pravilno ističe tuženo tijelo da je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem prava na naknadu za imovinu, prijašnje suvlasništvo njihovog prednika A. M. pok. M., pravilno odbijen, a osobito što iz citiranih odluka Komisije agrarne reforme u P. neprijeporno proizlazi da je A. M. pok. M. svoje pravo na naknadu trebao ostvariti u sudskom postupku regresnim zahtjevom.

U odnosu na zahtjev tužitelja za povratom oduzete imovine, koja imovina je oduzeta braći njihovog oca – I., J. i B. M., svi pok. M., također je pravilno tuženo tijelo navelo da predmetni zahtjev tužitelja u tom pogledu nije osnovan, zbog čega je prvostupanjsko tijelo točkom 2. izreke rješenja odbilo zahtjev tužitelja, obzirom tužitelji nisu zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza prijašnjih vlasnika, a sukladno odredbi članka 9. stavak 1. Zakona o naknadi, kojom je propisano da prava iz ovog Zakona priznaju se fizičkoj osobi – prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda (u daljnjem tekstu: prijašnji vlasnik), dok je stavkom 2. istog članka propisano da se u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Odredbom članka 10. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 52/71 i 47/78), propisano je da prvi nasljedni red čine samo potomci i bračni drug umrloga, koji ostavinu umrloga nasljeđuju na jednake dijelove.

S obzirom na sve navedeno, osporeno se rješenje ne može cijeniti nezakonitim, niti prigovori tužitelja mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

Trebalo je stoga, temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 19. siječnja 2011.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Horvat, v.r.

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.