Rev-243/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 243/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba O., protiv tužene D. P. iz O., zastupane po punomoćniku G. P., odvjetniku iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž 916/06 od 18. svibnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P 1069/04 od 12. rujna 2005., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž 916/06 od 18. svibnja 2006. odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P 1069/04 od 12. rujna 2005., kojom je obvezana tuženica platiti tužitelju iznos od 133.526,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2005. dok je dopunskom presudom ostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa s naslova neplaćenih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje samostalnih obveznika za razdoblje od 30. travnja 1994. do 23. travnja 2002., temeljem čl. 149. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98).

U svezi s tim u provedenom je postupku utvrđeno da tužena za navedeno razdoblje zaista nije platila dužne doprinose čija je visina među strankama nesporna glede glavnice, dok je glede zaračunatih kamata provedeno financijsko vještačenje, temeljem rezultata kojeg su utvrđene pripadajuće zakonske zatezne kamate, kako je to zaista detaljno i iscrpno obrazloženo u razlozima prvostupanjske presude, što u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

Treba dodati da je vještak u svom iskazu dao i posebno obrazloženje u svezi s nalazom i mišljenjem, na koje okolnosti stranke nisu imale primjedaba.

Polazeći od navedenih utvrđenja, ovaj revizijski sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog suda o postojanju dugovanja tužene prema tužitelju u dosuđenom iznosu (čl. 149. st. 1. ZOMO).

Treba dodati da su prvostupanjski i drugostupanjski sud pritom ocijenili i prigovor zastare koji je istakla tužena, primjenom odredaba posebnog zakona i to čl. 151. Zakona o mirovinskom osiguranju, uzimajući u obzir i prekid zastare koji je nastupio donošenjem rješenja tužitelja od 27. travnja 1999., kako je to sve iscrpno obrazloženo u razlozima prvostupanjske presude koju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

Iz navedenih razloga neosnovanim se ukazuju ponovljeni prigovori u reviziji kojima tužena i nadalje tvrdi da tužitelj nije mogao zahtijevati ovrhu radi naplate utuženih iznosa, da je pogrešno izračunat iznos kamata uz glavni dug i da je potraživanje tužitelja zastarjelo, pa kako nisu ostvareni revizijski razlozi u smislu odredaba čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 2008.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.