Rev-708/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 708/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u gradansko-pravnoj stvari tužitelja s 1) A. M. M. iz S., ..., i 2) A. I. iz K. S., ..., oboje zastupani po D. G., odvjetniku iz S. protiv tuženika M. Ć. iz S., ..., koga zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz S., uz sudjelovanje umješača O. S., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 6. XII 1991.br. Gž-2804/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 29.IV 1991. br. I P- 280/85, u sjednici održanoj dana 10. lipnja 1992.godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu od 29. 4. 1991. br. P- 280/85. suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudnog izvršenja isplatiti tužiteljima M. A. i I. M. dinarsku protuvrijednost iznosa od 16.OOO DM sa kamatama koje obračunavaju poslovne banke na sredstva oročena preko godine dana, bez posebne namjene od 20. srpnja 1989. godine pa do konačne isplate, te im naknaditi parnični trošak.

II. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja na ime parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 5.400,00 dinara.

Presudom Okružnog suda u Splitu od 6. 12. 1991 Gž- 2804/91. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Ovaj revizijski sud nalazi da su nižestepeni sudovi u ovom slučaju primijenili odredbu čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 77/89, te "NN" br. 53/91), kada su prihvatili kao osnovan prigovor tuženika da je za potraživanje tužitelja nastupila zastara i da nastupom zastare prestaje pravo tužitelja da zahtjeva ispunjenje obveze od tuženika.

Naime, prema cit. zakonskoj odredbi određen je opći zastarni rok tako da potraživanja zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti.

Budući da je tuženik iznos od 32»000 DM trebao isplatiti tuženima do 4. 11.1979. godine a tužba u ovom slučaju podnesena 18. 2. 1985.godine proizlazi da je do podnošenja tužbe protekao zakonski rok od 5 godina, pa su osnovano nižestepeni sudovi ocijenili da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Tužitelji nisu u pravu niti kada smatraju da je u ovom slučaju došlo do prekida zastarnog roka, jer je i po mišljenju ovog suda pravilan stav nižestepenih sudova da tužitelj plaćanjem jednog dijela duga nije priznao njegov drugi dio.

Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91,te "NN" br. 53/91).

U Zagrebu, 10. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin, v. r.