I Kž-656/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 656/1991-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osudjenog R. M. zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 2. KZH, odlučujući o žalbi osudjenika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 16. kolovoza (Kv 228/91-3) K 70/88-56, u sjednici održanoj 8. siječnja 1992. g o d i n e ,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba osudjenog R. M..

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim prvostepenim rješenjem Okružni sud u Bjelovaru odbio je zahtjev os. R. M. za ponavljanje pravomoćno dovršenog krivičnog postupka zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 2. i 1. KZH.

Protiv prvostepenog rješenja osudjenik je po branitelju T. L., odvjetniku iz B., podnio žalbu u kojoj predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili preinači, tako da se ponavljanje krivičnog postupka dozvoli.

Javni tužitelj Hrvatske je u podnesku od 10. IX. 1991. br. Ktz 931/91 predložio da se žalba osudjenika odbije kao neosnovana .

Žalba nije osnovana.

Prvostepeni sud je pravilnom primjenom odredaba krivičnog postupka po čl. 408. ZKP zahtjev osudjenika za ponavljanje krivičnog postupka završenog pravomoćnom presudom odbio. Žalitelj razlozima u žalbi nije uspješno osporio valjanost pobijanog rješenja.

Prema sadržaju razloga i navoda o činjenicama i dokazima proizlazi da je osudjenik svoj zahtjev za ponavljanje postupka usmjerio u dva pravca. Ističe novu činjenicu - indiciju tvrdnjom da je s oštećenicom nastavio kontaktirati,

I Kž 656/1991-3

uključujući i intimno, za što iznosi dokaze i to: svjedoka Č. A., T. D., Ž. D. i O. Z., te podatke iz evidencije noćenja u hotelu G. u G., a ujedno svojim prijedlogom da se u izvidima pribavi medicinska dokumentacija za oštećenu o liječenju u Ginekološkom odjelu MC u B. i provede dopunsko medicinsko vještačenje, zapravo ističe dokaze, ali ne naznačujući konkretno koje nove činjenice se time imaju dokazati i u čemu nalazi da su to novi dokazi. Iz smisla tako postavljenog zahtjeva proizlazi da osudjenik činjenicom - indicijom (da je oštećena i nakon izvršenog djela održavala intimne kontakte s njim) ističe, u stvari, protudokaz odlučnim činjenicama utvrdjenim u pravomoćno dovršenom krivičnom postupku i navedenim u izreci prvostepene presude, smatrajući da je takovo utvrdjenje, zasnovano na neistinitom iskazu oštećenice, bilo pogrešno, znači da smatra da su te činjenice

- indicije i predloženi dokazi sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče njegovo oslobodjenje od optužbe, odnosno osudu po blažem krivičnom zakonu.

Javni tužitelj je u odgovoru na zahtjev po čl. 407. st. 2. ZKP predložio da se u izvidima sasluša i oštećenica o činjenicama sačinjenja izjava koje je davala (nalaze se u spisu) nakon pravomoćnosti presude i o činjenici istaknutoj u zahtjevu osudjenika.

Prvostepeni sud je u izvidima koji su prethodili donošenju pobijanog rješenja obuhvatio sve činjenice i dokaze iz zahtjeva, osim pribavljanja medicinske dokumentacije za oštećenu i ponovnog saslušanja sudskomedicinskog vještaka, kao i činjenicu i dokaz iz odgovora na zahtjev.

U spisu se, još iz stadija istrage koja je prethodila podizanju optužnice u ovom krivičnom postupku, nalazi prijava ozljede i izvadak iz povijesti bolesti o liječenju oštećenice na Ginekološkom odjelu bolnice u B., u vezi ozljeda zadobivenih inkriminirane zgode. Kraj izostanka tvrdnje koja nova činjenica bi se time imala dokazivati i zašto osudjenik ovu medicinsku dokumentaciju smatra novim dokazom, prvostepeni sud i nije, s obzirom na stanje stvari, bio u obavezi da u izvidima obuhvati i pribavljanje tražene dokumentacije.

U krivičnom postupku do pravomoćnosti presude bila su ispitana tri sudskomedicinska vještaka, M. dr. Ž. u istrazi i tokom glavne rasprave, te Z. dr. D. na glavnoj raspravi, a zbog bitnog razilaženja podataka iz njihovih nalaza vještačenje je bilo obnovljeno, pa je saslušan i vještak prof. P. dr. V., i to svi o istoj činjenici ozljeda oštećenice, težine i uzroka nastanka. Kraj izostanka tvrdnje osudjenika u zahtjevu koja se to nova činjenica ima ovim dokazom utvrdjivati i jer se radi o dokazu koji je već bio izveden do pravomoćnosti presude, takodjer niti dopunsko vještačenje nije trebalo biti predmetom izvida.

Opseg provedenih izvida i postojeće stanje spisa zato su predstavljali valjan osnov za donošenje pobijane prvostepene odluke.

Prvostepeni sud je, kako je to vidljivo iz razloga u obrazloženju pobijanog rješenja, našao da iz prikupljenih

I Kž 656/1991-3

novih dokaza proizlazi da bi nova činjenica - nastavljanje odredjene intimne veze izmedju osudjenika i oštećenice postojala, ali je tu činjenicu - indiciju ocijenio različito od onoga što o njoj drži osudjenik, smatrajući da ona, kao ni drugi ponudjeni dokazi, nisu pogodni da sami za sebe, ili u vezi s drugim prijašnjim dokazima uzrokuju oslobodjenje od optužbe ili osudu po blažem zakonu, tj. kako to konkretno stoji u obrazloženju rješenja, da ona (tj. nova činjenica) "nije dokaz da osudjenik nije počinio krivično djelo za koje je oglašen krivim i osudjen", te da "činjenice i dokazi koji su ponudjeni nisu prikladni da se na temelju njih dopusti ponavljanje".

Žalba nije dala dostatne razloge za uspješno pobijanje prvostepenog rješenja.

Prije svega, žalitelj pogrešno polazi od toga da je prvostepena presuda, koja je odbijanjem žalbe optuženika bila u drugostepenom postupku potvrdjena, bila utemeljena gotovo isključivo na iskazu oštećenice (a iz takovog navoda vidljivo je da i žalitelj relativizira tu isključivost), jer iz obrazloženja prvostepene i drugostepene presude proizlazi da je osnova tih odluka ukupni rezultat dokaznog postupka kod prvostepenog suda i kontrole u žalbenom postupku. Konačno, ovdje se ne radi niti o ponavljanju postupka po osnovu iz čl. 404. st. 1. toč. 1. ZKP, a nije na predvidjen način ni utvrdjeno da je iskaz oštećenice kao svjedoka iz provedenog prvostepenog postupka lažan, tako da je, zapravo, ovdje odgovor na pitanje da li je razmatrana presuda zasnovana na lažnom iskazu svjedoka bespredmetan.

Iz žalbi se, takodjer pogrešno, uzima da je prvostepeni sud, protivno ovlaštenjima koje ima u razmatranom stadiju, ocjenjivao vjerodostojnost iskaza oštećenice pribavljenih u izvidima. To tako ne proizlazi iz razloga pobijanog rješenja. Na str. 2 u predzadnjem odlomku rješenja navedeno je da je sud analizirao dokaze tokom izviđa, ali to još uvijek ne znači da se je upuštao u ocjenu vjerodostojnosti, jer se analiza dokaza povodom zahtjeva za ponavljanje postupka mora izvršiti da bi se moglo ocijeniti da li su ti dokazi (sadržajno) prikladni da se po čl. 404. st. 1. toč. 4. ZKP dozvoli traženo ponavljanje, pa je na takovu analizu sud ne samo ovlašten, već je to upravo dužan učiniti. Žalitelj predvidja da je prvostepeni sud na temelju sadržaja i drugih dokaza, a ne samo prema iskazu oštećenice (dijelom čak suprotno od njenog prikaza) pristupio k ocjenjivanju značaja istaknute nove činjenice o nastavku njihovog medjusobnog kontakta, uključujući i intimni. Ocijenjivani su i drugi ponudjeni novi dokazi o toj činjenici. Dakle, uzeo je da ta nova činjenica prema sadržaju pribavljenih dokaza postoji, ali da ona nije, kao niti ostali ponudjeni dokazi, prikladna da uzrokuje ponavljanje postupka.

Zbog toga što je takva ocjena ponudjenih novih činjenica i novih dokaza pravilna i po stanovištu drugostepenog suda bespredmetno je i nedopušteno u ovom postupku daljnje raspravljanje o eventualnoj istinitosti ili neistinitosti tih dokaza, a takodjer je iz istih razloga to nedopušteno i glede prijašnjih dokaza, jer bi to spadalo u eventualni slijedeći stadij krivičnog postupka, ako bi ponavljanje bilo dozvoljeno.

I Kž 656/1991-3

Zbog iznijetih razloga je trebalo po čl. 394. st. 3. ZKP žalbu osudjenika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 8. siječnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Pavišić dr. Berislav, v.r.