I Kž-201/2000-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-201/00-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća, te tajnika u odjelu, višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. S. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 222. st. 1. i 3. KZRH, odlučujući o žalbama opt. K. S. i opt. B. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 01. lipnja 1993. godine, broj: K-28/92-14, u sjednici održanoj 17. travnja 2001. godine u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića i opt. B. B. osobno,

p r e s u d i o je:

Prihvaćaju se žalbe opt. K.S. i opt. B.B., a povodom njih i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju odredbe čl. 339. toč. 6. ZKP/93

ODBIJA SE OPTUŽBA

protiv:

I-opt. K.S.,

II-opt. B.B.,

III-opt. Ž.Z. (za sve osobni podaci kao u izreci prvostupanjske presude),

da bi: I-opt. K.S. i II-opt. B.B.:

1. opt. S.K. kao šef poslovnice B. u sastavu Trgovačkog poduzeća I.,P., a opt. B.B. kao komercijalni referent u istoj poslovnici, nakon što su u mjesecu prosincu 1991. godine uočili da u skladištu postoji značajan nepopisan višak papirnih brisača, da bi ga unovčili i novac uzeli za sebe, dogovorno zamolili Z.Ž., rukovodioca firme T.,U. da im omogući fiktivno zaduženje i unovčenje 1.024 paketa papirnih brisača, na što je ovaj i pristao, te im u dva navrata u B. i N. predao ukupno 96.000 dinara, koji novac su međusobno podijelili, a 8.000 dinara kao nagradu predali opt. Z.Ž.,

dakle, da bi kao odgovorne osobe u namjeri da sebi i drugima pribave protupravnu imovinsku korist, iskoristili svoj položaj,

III-opt. Ž.Z.

2. kao samostalni referent veleprodaje u Trgovačkoj firmi T.,U., u prosincu 1991. godine, nakon što je na zahtjev S.K. i B.B. pristao da im pribavi fiktivnu fakturu i unovči je, iako nije izvršena isporuka robe, nagovorio N.M., vlasnika privatne firme N., N., da fiktivno tereti firmu T. za iznos od 110.592 dinara, pa je ovaj odobrio izdavanje računa broj 180/91 od 19. 12. 1991. godine i fiktivne dostavnice broj 167/91 od 16. 12. 1991. godine, a onda te dokumente predao nadležnoj službi da za protuvrijednost tereti firmu I.,P., pa je to i učinjeno neosnovanim računom broj 730 od 23. 12. 1991. godine i izdatnicom broj 676 od 23. 12. 1991. godine, pa je I. to platila dana 23. siječnja 1992. godine kompenzacijskim listom broj 51790-0, a on preko N.M. nabavio gotovinu od 96.000 dinara i u dva navrata predao S.K. i B.B., a za nagradu primio u B. 8.000 dinara,

dakle, da bi kao odgovorna osoba zloupotrebom položaja sebi i drugima pribavio protupravnu imovinsku korist,

pa da bi time I-opt. S.K. i II-opt. B.B. opisanim pod 1. te III-opt. Z.Ž. opisanim pod toč. 2. počinili krivično djelo zloupotrebe položaja iz čl. 222. st. 3. KZRH.

Na temelju odredbe čl. 91. st. 1. ZKP/93 troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1-5 ZKP/93, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli opt. K.S., opt. B.B. i opt. Ž.Z. proglašeni su krivima zbog kaznenih djela zloupotrebe položaja iz čl. 222. st. 3. KZRH, opisanih u toč. 1. i 2. njezine izreke. Na temelju odredbe čl. 222. st. 3. KZRH opt. K.S. i opt. na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci svaki. Na temelju odredbe B.B. osuđeni su

čl. 50. KZRH određeno je da se optuženicima u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude.

III-opt. Ž.Z. na temelju odredbe čl. 222. st. 3. KZRH, te primjenom odredbe čl. 52. i 53. OKZRH utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci s rokom kušnje od 2 (dvije) godine.

Na temelju odredbe čl. 84. OKZRH određeno je oduzimanje imovinske koristi od sve trojice optuženika. Oštećeno Trgovinsko poduzeće I. d.d. P. upućeno je da imovinsko-pravni zahtjev u cijelosti ostvaruje u parnici, a optuženici su osuđeni na naknadu troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnijeli su žalbe opt. K.S. i opt. B.B. putem branitelja, a opt. B.B. i osobno, predloživši ujedno da se njega i njegovog branitelja obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

Opt. K.S. i opt. B.B. pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da je preinači i da optuženike oslobodi optužbe. Osim toga, obojica žalitelja ističu da je nastupila zastara krivičnog gonjenja za predmetna kaznena djela.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u podnesku od 12. svibnja 2000. godine, broj: DOKŽ-587/00 predložio je da se žalbe optuženika odbiju.

U skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća drugostupanjskog suda uredno su obaviješteni opt. B.B. i njegov branitelj, S.O., odvjetnik iz P. Na sjednicu je pristupio opt. B.B., dok njegov branitelj nije pristupio, pa je sjednica vijeća, u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP održana u odsutnosti branitelja.

Žalbe opt. K.S. i opt. B.B. su osnovane.

Opt. K.S. i opt. B.B. su u pravu kada ističu da je nastupila zastara kaznenog gonjenja za kaznena djela zbog kojih su osuđeni. Naime, za kazneno djelo iz čl. 222. st. 3. KZRH propisana je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina, pa zastara krivičnog gonjenja, u skladu s odredbom čl. 90. st. 1. toč. 4. OKZRH nastupa protekom pet godina od izvršenja kaznenog djela odnosno od prekida zastarijevanja u smislu odredbe čl. 91. st. 5. OKZRH. U ovom predmetu zadnja procesna radnja radi gonjenja optuženika poduzeta je 01. lipnja 1993. godine kada je donesena prvostupanjska presuda kojom su optuženici proglašeni krivima i osuđeni kako je naprijed navedeno. Nakon donošenja presude zastarijevanje je u smislu odredbe čl. 91. st. 5. OKZRH počelo ponovno teći, a kako su slijedeće procesne radnje poduzete tek u razdoblju od siječnja do ožujka 2000. godine kada je prvostupanjska presuda otpravljena i dostavljena strankama, dakle, nakon proteka više od pet godina, nedvojbeno je kako je nastupila zastara krivičnog gonjenja za kaznena djela iz čl. 222. st. 3. KZRH za koja su optuženici osuđeni.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, povodom žalbe obojice optuženika utvrdio je da su razlozi iz kojih je donio odluku u njihovu korist od koristi i za suoptuženika Ž.Z., koji nije podnio žalbu, pa je u skladu s odredbom čl. 370. ZKP/93 odnosno čl. 383. ZKP/97 po službenoj dužnosti postupio kao da takva žalba postoji, te je i u odnosu na opt. Ž.Z. odbio optužbu zbog zastare.

Budući da je ovom drugostupanjskom presudom optužba odbijena zbog zastare krivičnog gonjenja, ovaj drugostupanjski sud se u skladu s odredbom čl. 347. st. 10. ZKP/93 nije upuštao u ocjenu glavne stvari, pa su žalbe opt. K.S. i B.B. zbog istaknutih žalbenih osnova bespredmetne.

U Zagrebu, 17. travnja 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.