Rev-2617/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2617/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljica D. H. iz G., koju zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u G., protiv tuženika C. r. p., OIB:..., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-2260/11-2 od 17. siječnja 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2096/10 od 26. travnja 2011., u sjednici održanoj 21. studenoga 2017.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 24.710,56 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate te naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Predložila je usvojiti reviziju ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbaciti, a podredno odbiti.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene primijene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju.

U reviziji revidentica nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju.

Naime, da bi neko postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) bilo određeno naznačeno u reviziji, potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge pak strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP-a, reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 21. studenoga 2017.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.