Rev-898/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 898/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja I. K. (OIB: ...) iz P., II-tužiteljice T. S. rođ. K. (OIB: ...) iz P., III- tužitelja I. K. (OIB: ...) iz P., i T. R. (OIB: ...) iz P. Č., ujedno pravne sljednice sada pok. P. R., svi zastupani po punomoćnici S. M.-L., odvjetnici u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž- 1157/2012 od 17. siječnja 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-78/2009 od 26. rujna 2011., u sjednici održanoj 26. travnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-1157/2012 od 17. siječnja 2014. i presuda Općinskog suda u Sisku broj P-78/2009 od 26. rujna 2011. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sisku broj P-78/2009 od 26. rujna 2011. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženoj Republici Hrvatskoj naloži isplatiti im utužene iznose na ime naknade štete, te je ujedno naloženo tužiteljima isplatiti tuženici iznos 138.380,00 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž-1157/2012 od 17. siječnja 2014. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je djelomično preinačena u odluci o parničnim troškovima nalaganjem tužiteljima isplatiti s tog osnova tuženici iznos 81.770,00 kn, te je ujedno naloženo tuženoj isplatiti tužiteljima iznos 6.800,00 kn na ime troškove žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i naknadu im parničnih troškova. Ujedno su izvijestili sud da je nakon donošenja prvostupanjske presude i baš ..... ex petotužitelj P. R. preminuo, a da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika V. A.-K. iz P. kao povjerenika Općinskog suda u Sisku broj O-1456/11-5 od 23. siječnja 2012. njegovom nasljednicom proglašena njegova supruga – četvrtotužiteljica T. R., odnosno da je drugotužiteljica udajom promijenila prezime u S. te prebiva na novoj adresi.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14

– dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ocjena je ovog suda da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer razlozi u obrazloženju te presude kojima objašnjava neodgovornost tužene za utuženu štetu vezano za pravilnost u postupanju njezinih nadležnih tijela prilikom izdavanja dozvole za držanje i nošenje oružja V. K., a kojim je ubijena pok. N. K., nisu proturječni u tom pravcu izvedenim dokazima. Stoga je u tom dijelu pobijana presuda jasna i razumljiva, te se pravilnost iste može ispitati.

Predmet spora je zahtjev: prvotužitelja – supruga; drugo i trećetužitelja – djece i četvrtotužiteljice – majke sada pok. N. K., koji od tužene potražuju naknadu štete vezano za ubojstvo sada pok. N. K., koje je počinio V. K. 21. ožujka 2005. u G. Isti je tog dana hicima iz pištolja, za kojeg je imao uredno izdanu dozvolu za držanje i nošenje oružja, osim prednice tužitelja N. K., usmrtio još dvije osobe: svoju suprugu sada pok. Ž. K. i V. M.

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja za naknadu im štete upravljenu prema tuženoj, polazeći od odredbe čl. 172. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) u svezi s odredbom čl. 18. i 19. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj 46/97 i 27/99), te činjeničnih utvrđenja:

- da je u vrijeme počinjenja ovog nedjela V. K. posjedovao oružni list – dozvolu za držanje i nošenje oružja, koja

- da mu je obnovljena 10. listopada 2001. u zakonito provedenom postupku i izdana na temelju uvjerenja o njegovoj zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja izdate od ovlaštene zdravstvene organizacije i ispunjenju ostalih pretpostavki propisanih odredbom čl. 18. i 19. Zakona o oružju.

Stoga je ocjena nižestupanjskih sudova da u postupanju nadležnih tijela tužene nije bilo propusta prilikom izdavanja tj. obnove dozvole V. K. za držanje i nošenje oružja, a s druge pak strane da prije nastanka ovog događaja ništa nije upućivalo na postojanje okolnosti da bi V. K. oružje kojeg je posjedovao mogao zloupotrijebiti, a zbog čega da bi nadležna tijela tužene trebala reagirati.

Vezano za pitanje odgovornosti tužene za utuženu štetu treba reći da se ista u konkretnom slučaju ima procjenjivati primjenom odredbi Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 190/03 i 199/03 – dalje: ZSDU) i baš odredbe čl. 13. ZSDU, a ne odredbe čl. 172. ZOO-a kako to čine nižestupanjski sudovi.

Odredbom čl. 13. ZSDU propisano je da štetu koja građaninu nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

Za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu u smislu prethodno citirane odredbe čl. 13. ZSDU, potrebno je da su kumulativno ispunjene pravne pretpostavke:

1. nezakoniti ili nepravilni rad tijela državne uprave,

2. postojanje štete koja je zbog toga nastala tužiteljima,

3. uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete tužiteljima, pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave tj. da šteta ne bi nastala da takvog rada nije bilo.

Nije sporno da Policijska postaja G., a koja je donijela odluku o zamjeni – produljenju oružnog lista za držanje i nošenje pištolja V. K. 10. listopada 2001., a kojim je on ubio tri osobe, odnosno Policijska postaja P. čijim službenicima je sada pok. Ž. K. prijavila nasilničko ponašanje V. K. su tijela državne uprave, a za čiji nezakoniti ili nepravilni rad odgovara Republika Hrvatska u smislu odredbe čl. 13. ZSDU. To pak znači, a u okolnostima konkretnog slučaja da je za ocjenu postojanja ili ne odgovornosti tužene za nastali štetni događaj potrebno utvrditi je li u postupanju službenika Policijske postaje G. bilo propusta u postupanju, a koji su doveli do nastanka ovog nemilog događaja.

Kako je već prethodno rečeno nižestupanjski sudovi ocjenjujući postupanje službenika Policijske postaje G. su se ograničili na njihovo djelovanje vezano za izdavanje odnosno produljenje oružnog lista V. K., te zaključivši da su za to bile ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom čl. 18. i 19. Zakona o oružju, ocijenili da na njihovoj strani nema propusta, a time ni odgovornosti tužene za nastalu štetu.

Pritom nižestupanjski sudovi gube iz vida odredbe tog zakona, a koje se odnose na oduzimanje oružja, streljiva i isprava za nabavku, držanje ili nošenje oružja i baš odredbu čl. 47. st. 1. tog Zakona. Tom odredbom propisano je da će nadležno tijelo oduzeti oružje, streljivo, oružni list i odobrenje za skupljanje oružja, ako prestane postojati neki od uvjeta iz čl. 18. st. 1. toč. 2. do 5. tog Zakona.

Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o oružju, a koji propisuje pretpostavke koje građanin mora ispunjavati da bi mu nadležno tijelo izdalo odobrenje za nabavu oružja, u toč. 4. kao potrebnu pretpostavku propisuje da ne postoje druge okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zloupotrijebljeno, a osobito: češće i prekomjerno uživanje alkohola, teže poremećeni obiteljski odnosi, susjedski odnosi...

Prema stanju ovog spisa predmeta uz ostalo proizlazi:

- da je V. K., službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko- moslavačke, rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 20. svibnja 1997. utvrđen nesposobnim za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe, a zbog posttraumatskog stresnog poremećaja,

- da je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 6. studenoga 2001. V. K. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida VIII. skupine oštećenja sa 40% oštećenja organizma,

- da je u razdoblju od 1997. do 21. ožujka 2005., a nakon što mu je prestala služba policijskog službenika u Policijskoj postaji G. V. K. više puta bio hospitaliziran u Neuropsihijatrijskoj bolnici „D. B.“, P., zbog dijagnoze PTSP, trajne promjene osobnosti...,

- da je 18. veljače 2005. u večernjim satima supruga V. K., sada pok. Ž. K. P. postaji P. dojavila da već duže vrijeme ima probleme sa suprugom, koji ju uznemirava, zbog čega da mu se više ne želi vraćati kući, o čemu

- da su službene osobe Policijske postaje P. sačinile izvješće o obavljenom razgovoru sa Ž. K. u kojem izvješću je navedeno da V. K., kojem je dijagnosticiran PTSP se „već duže vrijeme u braku ne odnosi prema njoj kao ravnopravnom bračnom partneru, na način da isti često na nju viče, da je psihički maltretira, te da se ona ne želi vratiti k njemu kući“, odnosno „da njen suprug V. K. u posljednje vrijeme gubi novac u sportskoj kladionici“..., te „da će telefonom suprugu javiti da neće doći kući, već da će noć provesti kod prijateljice N. K. u ... i da želi razvod braka, te da se boji suprugove reakcije“, te

- da je obavljenim obavijesnim razgovorom sa V. K. „isti izjavio da je iznenađen supruginom reakcijom iako je svjestan da u posljednje vrijeme imaju problema u braku“, te „da Ž. nema razloga za strah, te da će s njom pokušati razgovarati drugi dan kada se ista smiri“,

- da je u službenoj zabilješki Policijske postaje P. od 25. veljače 2005. sastavljene vezano za obavljeni obavijesni razgovor sa Ž. K. uz ostalo navedeno kako je ona izjavila da je psihičko i fizičko maltretiranje od V. K. započelo pred 12-ak godina, u kojem ju je on nebrojeno puta udarao rukama i šakama, nogama po tijelu, te joj prijetio i govorio pogrdne riječi, uz ostalo 11. veljače 2005. kada ju je tukao dok nije došao njihov sin, nakon čega je 18. veljače 2005. odlučila razvesti se i otišla kod prijateljice N. K., a o čemu je izvijestila supruga te policiju, jer se bojala njegove reakcije.

Za ocjenu postojanja ili ne odgovornosti tužene za utuženu štetu, potrebno je (ne)zakonitost odnosno (ne)pravilnost rada službenika policijske postaje kojima je prijava učinjena ocijeniti sa aspekta odredbe čl. 47. Zakona o oružju, a što su nižestupanjski sudovi očito propustili učiniti u dosadašnjem postupku, zbog čega su izostala odlučna činjenična utvrđenja u tom pravcu. Naime, zbog zanemarivanja odredbe čl. 47. st. 1. Zakona o oružju propušteno je utvrditi jesu li se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke za oduzimanje oružja V. K., a nakon što mu je oružni list 2001. bio obnovljen, sve obzirom na saznanja policijskih službenika o njegovom postupanju prema supruzi sada pok. Ž. K., ne samo u vidu psihičkog i fizičkog zlostavljanja, već i prijetnji, a nakon što se ona požalila službenicima Policijske postaje P. 18. ožujka 2005., očito tražeći njihovo pomoć i zaštitu, dakle nekoliko dana prije no što je došlo do ubojstva nje i njezine dvije prijateljice, koje su imale saznanja o zbivanjima između nje i V. K. Ovo tim više što su službenici policijske postaje imali saznanja da V. K. posjeduje oružje, te da boluje od PTSP-a itd.

Pritom treba reći da okolnost što netko posjeduje urednu ispravu za nošenje oružja, samim tim nije razlog odnosno zapreka zbog koje policijski službenici, a nakon ozbiljne dojave o nasilničkom postupanju takve osobe, ne bi trebali reagirati u smislu poduzimanja određenih aktivnosti u pravcu preventivnog oduzimanja oružja od osobe koja, premda za njega ima dozvolu, je prijavljena za nasilničko ponašanje, ovo tim više kada se radi o osobi za koju (jer je V. K. njihov bivši kolega) znaju da je zbog zdravstvenih razloga psihičke naravi u tom pravcu liječnički tretirana u više navrata.

Pritom treba imati na umu da prema pravnoj teoriji se nezakoniti rad određuje kao postupanje suprotno zakonu, drugim propisima ili općim aktima odnosno kao propuštanje da se primjeni zakon, drugi propis ili opći akt i to s voljom ili pristankom da se trećem nanese šteta. Odnosno nepravilni rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, a može se zaključiti i o postojanju volje ili pristanka da se time oštete prava ili interesi trećeg.

U skladu s navedenim, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a trebalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 26. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.