Revt-56/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 56/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnica Ž. V.-P., odvjetnica iz V. protiv tuženika E. d.o.o. V., radi isplate 9.307,32 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 1999., posl. br. Pž-437/99, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu od 13. studenoga 1998., posl. br. P-510/97, u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenoga 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"1) Tuženik E. d.o.o. V., dužan je platiti tužitelju F. D. d.o.o. S., iznos od 6.498,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 112,90 kn počev od 7.8.1994. do isplate

- na iznos od 159,20 kn počev od 29.12.1994 do isplate

- na iznos od 158,60 kn počev od 12.01.1995. do isplate

- na iznos od 2.345,60 kn počev od 05.05.1995. do isplate

- na iznos od 3.721,89 kn počev od 23.01.1996. do isplate

te naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.087,00 kn, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2) S viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.809,13 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 06.06.1994. do isplate, tužitelj se odbija."

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-510/97 od 13. studenog 1998. godine u toč. 1. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-510/97 od 13. studenog 1998. godine u toč. 2. izreke i sudi:

Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos kn 2.809,13 sa zakonskom zateznom kamatom od 6. lipnja 1994. godine do isplate, te naknaditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu kn 3.610,50 u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prije svega, treba reći da revident kao razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP navodi nepravilnost i nepotpunost utvrđenja činjeničnog stanja (strana 2 – pretposljednji odjeljak) dakle zapravo pobija odluke nižestupanjskih sudova zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (a što sačinjava pretežni dio revizijskih navoda).

Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski navodi u tom pravcu nisu niti uzeti u razmatranje.

Kako u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos po računima za isporučenu robu, a drugostupanjski sud je ocijenio da nije osnovan prigovor zastare u odnosu na dio potraživanja po računu koji je dospio za naplatu 06. lipnja 1994., jer je tužba podnesena 06. lipnja 1997. – prije isteka zakonskog roka.

Revident u reviziji (osim naprijed navedenih činjeničnih prigovora) prigovara takvoj ocjeni drugostupanjskog suda smatrajući da je predmetna tužba podnesena 09. lipnja 1997. – po proteku zastarnog roka, pa u tome vidi pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U ovom predmetu je riječ o potraživanju iz ugovora o prometu robe, pa to potraživanje zastarijeva u roku od tri godine u smislu odredbe čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (dospjelost), a prema odredbi čl. 77. st. 2. ZOO rok određen godinama završava se onog dana koji se po broju poklapa s danom nastanka događaja od kojeg rok počinje teći.

U konkretnom slučaju, primjenom naprijed navedenih zakonskih odredaba, a s obzirom da je vjerovnik (tužitelj) imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze po spornom računu dana 06. lipnja 1994. (tada je obveza dospjela), posljednji dan zastarnog roka je bio 06. lipnja 1997. godine.

Prema odredbi čl. 113. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92 i 112/99

– dalje: ZPP) ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojem je upućen.

U konkretnom slučaju iz sadržaja prijemnog štambilja na tužbi povezanog s preslikom knjige pošte (iza lista 32) jasno je vidljivo da je predmetna tužba upućena preko pošte preporučenom pošiljkom i predana je na poštu 06. lipnja 1997. godine.

Dakle, imajući na umu sve naprijed navedeno, predmetna tužba je, u odnosu na potraživanje čiju zastaru prigovara revident, podnesena unutar zastarnog roka od tri godine – posljednji dan zastarnog roka, pa za to potraživanje nije nastupila zastara. Zbog toga nije osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava jer je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da tuženikov prigovor zastare u odnosu na taj dio potraživanja nije osnovan. Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 25. studenoga 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.