I Kž-597/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 597/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ml. pljt. J. Ć.-K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 20. travnja 2005. broj K-4/05, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, u sjednici održanoj dana 07. rujna 2005. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. ml. pljt. J. Ć.-K. kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci je opt. ml. pljt. J. Ć.-K. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te mu temeljem ovog zakonskog propisa, uz primjenu čl. 24. Zakona o sudovima za mladež, odmjerio kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od šest mjeseci, a po čl. 80. KZ u vezi čl. 173. st. 7. KZ izrekao mu sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to 19 tableta droge MDMA, a po čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP) optuženika je u cijelosti oslobodio dužnosti nadoknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove prvostupanjske presude optuženik je po branitelju N. S., odvjetniku iz R., podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u pravnoj oznaci djela tako da se ono označi po čl. 173. st. 1. KZ, te da mu se izrekne blaža kazna, po mogućnosti pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora.

I Kž 597/05-3

Prvostupanjski sud je po čl. 372. ZKP protivnoj strani dostavio žalbu optuženika radi odgovora, no do sjednice vijeća drugostupanjskog suda državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbu optuženika.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. i 2. ZKP spise dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je ovome sudu spise vratilo uz podnesak od 26. srpnja 2005. broj KŽ-DO-1302/05, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda da se potvrdi, a potom je drugostupanjski sud Državno odvjetništvo Republike Hrvatske obavijestilo o sjednici vijeća ovog suda.

Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda saslušan je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić, koji je ustrajao na navodima i prijedlogu iz podneska od 26. srpnja 2005. godine.

Žalba nije osnovana.

Drugostupanjski sud je po čl. 379. st. 1. ZKP ispitao presudu iz osnova iz kojih je žalbom optuženika pobijana, a po službenoj dužnosti ispitao je li povrede odredaba kaznenog postupka navedene u toč. 1. ovog stavka i članka ZKP, odnosno je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, kako je to propisano u toč. 2. st. 1. ovog članka ZKP. Pri ispitivanju prvostupanjske presude po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene one povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženika koje se ispituju po čl. 379. st. 1. ZKP.

Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u obrazloženju pobijane presude, jer su izložene sve nesporne i sporne činjenice, dati su razlozi zbog čega se koje od njih uzimaju dokazanima, odnosno nedokazanima, dana je ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a iznijeto je i kojim razlozima se prvostupanjski sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, posebno pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika, te o primjeni određenih odredbi kaznenog zakonodavstva na optuženika i njegovo djelo, što je sve sukladno odredbi čl. 359. st. 7. ZKP. Također drugostupanjski sud prihvaća i obrazloženje koje je prvostupanjski sud dao u svojoj presudi glede izricanja kaznene sankcije, što je sukladno odredbi iz čl. 359. st. 8. ZKP.

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP (čl. 385. toč. 4. pročišćenog teksta tog Zakona), no iz žalbenih navoda proizlazi da on ovu povredu kaznenog zakona izvodi iz tvrdnje da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio kazneni zakon, dakle, na posredan način.

U slučajevima pobijanja presude zbog povrede kaznenog zakona, a kada je takvo pobijanje izvedeno iz tvrdnji o pogrešnom ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, zapravo se ne radi o žalbenom osnovu iz čl. 366. toč. 2. ZKP, već o žalbenom osnovu iz čl. 366. toč. 3. ZKP, čime se presuda pobija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 597/05-3

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je prvostupanjski sud, iz utvrđene činjenice da je optuženik dana 14. rujna 2002. u 01,20 sati u O., u diskoteci C. imao 19 doza opojne droge MDMA sa znakom "Euro" u plastičnoj kutiji zatvorenoj plavim čepom, izveo pogrešan zaključak da je optuženik ovu opojnu drogu imao radi prodaje, pa da je time ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ, jer za ovakav zaključak prvostupanjski sud nije imao niti jedan dokaz, obzirom da optuženika nitko nije vidio, niti prijavio da mu je prodao drogu, uslijed čega da je pobijana presuda zasnovana na indicijama koje ne predstavljaju dovoljno zatvoreni krug za takvu, osuđujuću presudu.

Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud prihvaća zaključak iz prvostupanjske presude da je optuženik predmetnu drogu posjedovao radi prodaje, a ovo iz istih razloga koji su navedeni u obrazloženju pobijane presude, jer je količina od 19 tableta "Ecstasy"-a veća od one količine koju jedna osoba može konzumirati tijekom večernjeg izlaska i zato jer navodi obrane da je optuženik ponio ovu količinu droge s namjerom da je uživa zajedno s prijateljem, bila neuvjerljiva, obzirom na to da on nije niti imenovao tu osobu, niti je takva osoba na mjestu događaja bila zatečena po djelatnicima redarstvenih vlasti koji su kod optuženika drogu pronašli, te također i zbog toga jer se radilo o zaticanju optuženika s drogom u disco- clubu, gdje se nalazi veći broj mogućih i potencijalnih kupaca opojne droge. Najzad, nesporno je utvrđeno da optuženik nije zaposlen i ne ostvaruje nikakve prihode, iz čega slijedi logičnost zaključka prvostupanjskog suda da bez prodaje opojne droge, obzirom na njenu nabavnu cijenu, nije objektivno niti bio u prilici častiti prijatelja drogom.

Optuženik prvostupanjsku presudu pobija i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, smatrajući da je odmjerena kazna maloljetničkog zatvora prestroga, te da je s obzirom na postojanje olakotnih okolnosti bilo opravdanja pridržaju izricanja maloljetničkog zatvora u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima za mladež.

Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud smatra da su utvrđene okolnosti koje utječu na odabir i odmjeru kaznenopravne sankcije, što je pobliže obrazloženo u pobijanoj presudi (str. 5.) dale opravdanja za izricanje maloljetničkog zatvora u trajanju od šest mjeseci. Naime, optuženik je još kao maloljetnik bio kaznenopravno tretiran zbog kaznenih djela iz čl. 272. st. 3. u vezi st. 1., iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1., iz čl. 236., zatim iz čl. 216. st. 1. i čl. 221. st. 4. u vezi st. 1. KZ, a osim toga je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci od 14. listopada 2004. broj KSM-230/03-6 pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, za kazneno djelo počinjeno 23. siječnja 2003., dakle nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, zbog kojih razloga se u smislu čl. 109. st. 1. u vezi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima za mladež svrha kaznenopravnih sankcija, kako je ona propisana u čl. 6. KZ, a također niti svrha maloljetničkih sankcija, kako je ona propisana u čl. 5. Zakona o sudovima za mladež, ne bi mogla ostvariti pridržajem izricanja maloljetničkog zatvora, obzirom da se u pravilnoj primjeni kaznenog zakonodavstva pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora primjenjuje samo kada se smatra da se izricanjem krivnje i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može počinitelja odvratiti od daljnjih kaznenih djela. Naprijed navedene okolnosti ovakvu odluku ne bi ni po ocjeni drugostupanjskog suda opravdale.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud opravdano zaključio da je kazneno djelo u velikoj mjeri odraz životne dobi optuženika, uslijed čega je

I Kž 597/05-3

opravdano izricanje maloljetničkog zatvora, pri čemu su sve okolnosti potrebe za donošenje odluke o kaznenopravnoj sankciji bile pravilno utvrđene i u dovoljnoj mjeri kao olakotne okolnosti bile uzete u obzir.

Žalitelj izričito ne pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta, no kako žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja po čl. 382. ZKP u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, a po čl. 5. st. 1. sigurnosna mjera je jedna od kaznenopravnih sankcija, to je drugostupanjski sud ispitao i ovaj dio prvostupanjske presude, pri čemu je našao da je prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio da je optuženik radi prodaje posjedovao 19 tableta droge MDMA, koja mu je bila privremeno oduzeta, u pravilnoj primjeni odredaba čl. 80. i čl. 173. st. 7. KZ istu drogu oduzeo od optuženika, slijedom čega se žalitelja upućuje na razloge obrazloženja pobijane presude (str. 5. odlomak zadnji).

Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 07. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.