III Kr-17/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 17/16-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Z. F., zbog kaznenog djela 224. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što ju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2015. broj KO-1330/13 i Županijskog suda u Šibeniku od 10. prosinca 2015. broj Kž-131/2015, u sjednici održanoj 20. rujna 2016.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev os. Z. F. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2015. broj KO-1330/13 i Županijskog suda u Šibeniku od 10. prosinca 2015. broj Kž-131/2015 ostavljena je na snazi presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO- 995/08 od 28. rujna 2010. u odnosu na kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 opisano pod toč. 1. (izreke presude broj KO-995/08) za koje je Z. F. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, u koju je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. svibnja 2013. do 4. kolovoza 2014.

Po pravomoćnosti navedene presude osuđenik je putem branitelja I. S., odvjetnika iz Z., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a te povrede su utjecale na presudu“ s prijedlogom za ukidanje pobijane presude.

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08 dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

III Kr 17/16-4

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik smatra da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene razloge „posve jasno, određeno i potpuno“ odnosno da „uopće nije cijenio žalbene navode“ u kojim se podrobno ukazivalo na odstupanja i mijenjanja iskaza oštećenika i svjedoka M. Đ. i da iskaz oštećenika nije potvrđen iskazima svjedoka M. Đ. te M. R.

Nije u pravu osuđenik da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Naime, odredba čl. 487. st. 1. ZKP/08 nalaže drugostupanjskom sudu da ocijeni žalbene razloge i iznese povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što ne znači da je dužan obuhvatiti svaki pojedini navod žalitelja, već one bitne i važne za odluku. U ovom je predmetu drugostupanjski sud koncizno, ali dostatno, jasno i nedvosmisleno odgovorio na ključne navode žalbe. Tako je drugostupanjski sud odbio žalbene prigovore osuđenika činjenične naravi ocijenivši da svjedoci M. R. i M. Đ. potvrđuju iskaz oštećenika, „posebno kada svjedok Đ. navodi da je bio zajedno sa oštećenikom kada je ovaj otišao na granični prijelaz B. gdje se trebao sastati sa poznanikom kod kojeg je naručio automobil, te tom muškarcu predati određeni iznos USA dolara na ime troškova za osiguranje predmetnog vozila“ te da svjedok M. R. „potvrđuje da je on osobno uspostavio kontakt između oštećenika i opt. F. kojeg je poznavao otprije, te da je upravo on oštećeniku dao broj telefona opt. F., kako bi obavili razgovor, a u svezi namjere oštećenika da u inozemstvu nabavi vozilo marke Jepp ili Mercedes.“

Valja dodati da je iz podataka u spisu, poglavito sadržaja pravomoćne presude razvidno je da je osuđenik, suprotno iskazu oštećenika, u cijelosti negirao djelo i događaje, da je „predočio i govorio oštećeniku da će mu nabaviti i isporučiti automobil te da je u tu svrhu u dva navrata primio novac od oštećenika. Prema obrani osuđenika oštećenik ga je prijavio i tereti „iz usluge prema K.“ sa kojim je bio u sporu. U odnosu na ovako suprotstavljene prikaze zbivanja i odnosa između osuđenika i oštećenika sud prvog stupnja je analizirao iskaze svjedoka koji su uz osuđenika i oštećenika imali relevantna saznanja o karakteru njihovih kontakata te je poredbom iskaza oštećenika sa iskazima svjedoka M. R. (koji zna „da se nekakva problematika pojavila oko tog automobila“) i M. Đ. otklonio iskaz osuđenika (str. 9 prvostupanjske presude), što je ispravnim prihvatio i sud drugog stupnja naglasivši upravo one ključne dijelove iskaza svjedoka koji opovrgavaju osuđenikovu obranu.

Slijedom navedenog, kako je drugostupanjski sud jezgrovito odgovorio na bitne navode žalbe, zamjerka osuđenika da drugostupanjski sud „nije argumentirano obeskrijepio odnosno ocijenio izložene žalbene navode“ u stvari je izraz nezadovoljstva ocjenom dokazne građe po prvostupanjskom sudu, koju je ispravnom prihvatio i sud drugog stupnja, što predstavlja pobijanje činjenične utemeljenosti presude i ne može biti predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08, trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 20. rujna 2016.

III Kr 17/16-4

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.