Legislator Case Law & Legislation
Rev-810/2011-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to low case value and lack of significant legal question.

Case Number Rev-810/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the second-instance judgment regarding marital property division. The defendant argued for a complete reversal of the lower court's decision, but the court found the appeal inadmissible because the disputed value did not exceed 100,000 kn and no significant legal issue was raised. Consequently, the appeal was rejected under Article 392 of the Civil Procedure Act, and the request for cost reimbursement was also denied.

Legislator headnote

AI generated

Art. 382. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP; Art. 392. ZPP; Art. 155. ZPP: An appeal is inadmissible if the disputed value does not exceed 100,000 kn, the case is not a labor dispute, or the appeal does not raise a significant legal question necessary for uniform law application.

Keywords

AI generated
civil procedure appeal inadmissible appeal marital property division disputed value threshold significant legal question Civil Procedure Act costs of appeal

Cited Legislation

AI generated
Art. 382. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku
Art. 392. Zakona o parničnom postupku
Art. 155. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 810/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Damiru Kontrecu u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz J., koju zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u O., protiv tuženika J. T. iz O., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 3529/10-2 od 9. prosinca 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P- 2454/09-8 od 17. rujna 2010., dana 20. veljače 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužiteljica zajedničkim radom i ulaganjem tijekom bračne zajednice stekla pravo vlasništva u ½ dijela nekretnine kčbr. 1170/1, u naravi kuća br. 77C i dvor, O. ulica, površine 434 m2, upisana u zk. ul. 4123 k.o. J., a što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezina prava vlasništva u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda. Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 17.080,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno izjavio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP). Tuženik predlaže da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke ukinu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijane odluke preinače na način da se tužiteljica u cijelosti odbije s postavljenim zahtjevom, te da se ista obveže tuženiku nadoknaditi cjelokupne troškove postupka.

Tužiteljica u odgovoru na reviziju prije svega ističe da je revizija nedopuštena, pa se predlaže istu odbaciti, odnosno da je ista neosnovana, pa se predlaže istu odbiti. Ujedno tužiteljica traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija tuženika nije dopuštena.

U konkretnom slučaju revizija nije dopuštena prema vrijednosti pobijanog dijela presude u smislu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn, dakle vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn. Isto tako nije dopuštena revizija niti prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, jer se ne radi o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio na temelju odredbe čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1., stranke imaju pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u tzv. izvanrednoj reviziji, prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja revizije vidljivo je da revident nije postupio u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, te nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, niti su navedeni razlozi važnosti. Pri tome samo navođenje tuženika da je sporna primjena čl. 221. a ZPP, odnosno čl. 271. i čl. 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima, ukazivalo bi da tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. No, bez da je postavljeno određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje od kojeg ovisi odluka u ovom predmetu, ne postoje pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati.

Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. ZPP.

Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

U Zagrebu 20. veljače 2014.

Sudac:

Damir Kontrec, v.r.