Revr-29/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 29/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, mr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Andrije Erakovića i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz K., koju zastupa B. M., odvjetnik u K., protiv tuženika Ugostiteljskog objekta „A.“ vl. A. E. iz K., radi vraćanja na rad i isplate plaće, rješavajući reviziju tužiteljice podnesenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisu br. Gž 2252/2006 od 14. rujna 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini br. P 945/05 od 10. svibnja 2006., u sjednici održanoj dana 15. ožujka 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 25. studenog 2005., - za nalaganje tuženika da tužiteljicu vrati na poslove konobarice na kojima je radila prije nezakonitog otkaza s danom 25. studenog 2005., - za isplatu razlike plaće od 25. studenog 2005. do ponovnog uključivanja u rad, sa zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljičina žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i tužba prihvati u cijelosti, ili da se predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica sa tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme 6. srpnja 2005. za poslove konobara,

- da je tuženik 25. studenog 2005. donio odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice i da joj radni odnos prestaje 25. studenog 2005., - uz obrazloženje da je tijekom obavljanja poslova konobara često činila povrede radne dužnosti koje su se sastojale u zakašnjavanju na posao, zbog čega je često bila usmeno upozoravana od poslodavca i zamoljena da više ne krši obveze iz radnog odnosa, a da je tužiteljica i dalje nastavila s kršenjem radnih obveza, te da joj je temeljem čl. 117. Zakona o radu 25. studenog 2005. uručen otkaz ugovora o radu,

- da je tužiteljica protiv odluke o otkazu ugovora o radu izjavila zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučivao,

- da je tuženik u to vrijeme imao zaposlene dvije radnice kao konobarice koje su radile u smjenama, - radnica u prvoj smjeni započinjala je s radom u 6,00 sati, a radnica iz druge smjene dolazila je na posao u 14,30 sati, nakon čega bi se obavljala primopredaja smjene, što je trajalo 20-tak minuta nakon čega bi radnica iz prve smjene završila s radom za taj dan,

- da je tužiteljica često kasnila na posao u vrijeme primopredaje smjene u 14,30 sati, pa je druga radnica – A. P. morala ostajati na poslu i nakon isteka svog radnog vremena, dok tužiteljica ne bi došla na rad u drugoj smjeni,

- da je tuženik često usmeno upozoravao tužiteljicu zbog njezinog kašnjenja na posao, a prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu pokušao joj je uručiti i pisano upozorenje, što je međutim tužiteljica odbila primiti.

Ocijenivši da je osporena odluka tuženika otkaza ugovora o radu tužiteljice donesena u skladu s odredbama čl. 113. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu ZR) nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Naime prema odredbi čl. 113. st. 1. podstav 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju – ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe, jer je utvrđeno da je tužiteljica učestalo kršila obveze iz radnog odnosa kašnjenjem dolaska na posao osobito u drugoj smjeni. Dolazak na posao uz zakašnjenje svakako predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa zbog kojeg poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu.

Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za poništenje osporene odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice, - za nalaganje tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove konobarice na kojima je radila prije otkaza ugovora o radu od 25. studenog 2005., - te za isplatu razlike plaće od 25. studenog 2005. do ponovnog vraćanja tužiteljice na rad, sa zateznim kamatama. Suprotno tvrdnji tužiteljice drugostupanjska presuda nije nerazumljiva i može se ispitati, te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu ZPP).

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što su nižestupanjski sudovi prihvatili iskaz svjedoka A. P., jer okolnost što je ona zaposlena kod tuženika nije zapreka za prihvaćanje vjerodostojnosti njezinog iskaza kao svjedoka.

Istina je da je tužiteljica priložila u sudski spis ispise iz blagajne ugostiteljskog objekta tuženika u kojima je registrirano vrijeme njezinog dolaska na posao, no oni se pretežno odnose na dolazak tužiteljice na posao u prvu smjenu, a tužiteljici je otkaz ugovora o radu dan pretežno zbog zakašnjenja u dolasku na posao u drugu smjenu, a to zakašnjenje utvrđeno je temeljem iskaza svjedoka A. P. i tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što nižestupanjski sudovi nisu prihvatili kao vjerodostojan iskaz tužiteljice o njezinom urednom dolaženju na posao.

Suprotno tvrdnji revidentice tuženik je kao poslodavac dokazao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljice.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. ožujka 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.