III Kr-187/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 187/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu os. N. Č. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu branitelja osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Đurđevcu od 20. prosinca 2007. broj K-135/06-39 i presuda Županijskog suda u Koprivnici od 11. lipnja 2008., broj Kž- 128/08-3, u sjednici održanoj dana 21. siječnja 2009.

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev branitelja os. N. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, citiranom u uvodu ove presude, proglašeni su krivim M. P. i N. Č. zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevare iz čl. 224. st. 4. i 1. Kaznenog zakona (KZ) te su im temeljem čl. 224. st. 4. KZ-a izrečene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, s tim da je primjenom odredbe čl. 67. KZ-a u odnosu na M. P. izvršenje izrečene kazne zatvora odgođeno kroz period provjeravanja od jedne godine.

Istom presudom okrivljenici su presuđeni solidarno na plaćanje imovinskog pravnog zahtjeva oštećeniku „S. o.“ d.d. Z. u iznosu od 31.000,00 kuna.

Branitelj os. N. Č. podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, čl. 427. ZKP-a, zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. t. 5. ZKP-a prema

i povrede kaznenog zakona iz čl. 368. t. 1. i 2. ZKP-a, a predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek je podnio odgovor na zahtjev, u smislu odredbe čl. 428 st. 4. ZKP-a, u kojem predlaže da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

III Kr 187/08-3

Osuđenik bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. t. 5. ZKP-a, tj. da nije bilo optužbe ovlaštenog tužitelja, nalazi u tome što se u konkretnom slučaju, a prema činjeničnom opisu iz pravomoćne presude, ne radi o kaznenom djelu prijevare iz čl. 224. st. 4. ZKP-a, već o kaznenom djelu zlouporabe osiguranja iz čl. 225. KZ-a, koje je specijalni i privilegirani oblik kaznenog dijela prijevare. Kako je za kazneni progon za kazneno djelo iz čl. 225. KZ-a potreban prijedlog za progon oštećenika, kojega u ovom predmetu nema, prema osuđeniku, počinjena je citirana postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. t. 5. ZKP-a.

Argumentirajući svoje tvrdnje iz zahtjeva osuđenik navodi da je sud za kazneno djelo zlouporabe osiguranja iz čl. 225. KZ-a pogrešno utvrdio da se njime sankcioniraju samo pripremne radnje kojima se osiguravatelj tek namjerava dovesti u zabludu, a u slučaju da je počinjen pokušaj kaznenog djela prijevare, da tada kazneno djelo zlouporabe osiguranja kao supsidijarno otpada.

Osuđenik, suprotno iznijetom stavu suda, ističe, da je odredbom čl. 225. st. 3. KZ-a kažnjiv i pokušaj kaznenog djela zlouporabe osiguranja, pa kako zakonski opis tog kaznenog djela u st. 1. čl. 225. KZ-a sadrži i „prijavu štete“, evidentno je da se konkretni činjenični opis može podvesti upravo pod tu odredbu, a ne pod odredbu čl. 224. st. 4. KZ-a.

Međutim, osuđenikovo pravno stajalište se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti jer činjenični opis pravomoćne presude sadrži sve elemente kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ-a.

Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada ističe da je smisao odredbe čl. 225. KZ-a, koja je u kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske unijeta donošenjem Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110. od 21. listopada 1997.), da se sankcioniraju takve protupravne radnje koje prethode prijevari osiguravatelja, a koje su do tada bile izvan zone kažnjivosti. Radi se o onim radnjama koje trebaju poslužiti počinitelju da osiguravatelja dovedu u zabludu i da isplati osigurninu, ali koje još ne ulaze u zonu kaznenog djela prijevare.

Doduše, kako odredba čl. 225. st. 1. KZ-a u opisu kaznenog djela sadrži i radnju „prijave štete“, što bi ukazivalo da se u tom dijelu već radi o pokušaju prijevare, jer bi se poduzele radnje kojima već započinje prijevara, ta interferencija dviju zakonskih normi u konkretnom slučaju nije relevantna.

Naime, osuđenik je počinio dovršeno kazneno djelo prijevare jer je sa M. P. fingirajući prometnu nezgodu doveo u zabludu osiguravatelja „S. o.“ koji je isplatio osiguranu svotu u iznosu od 31.000,00 kuna vlasniku osiguranog vozila.

Prema tome, nikako se ne može raditi samo o privilegiranom i specijalnom kaznenom djelu zlouporabe osiguranja, iz čl. 225. KZ-a, jer zakonski opis tog kaznenog djela ne sadrži i naplatu osiguranine, već se stoga radi o dovršenom kaznenom djelu prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ-a, koje sve ove elemente sadrži.

Navedeno kazneno djelo prijevare se progoni po službenoj dužnosti, tako da sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. t. 5. ZKP-a, jer je optužbu zastupao nadležni državni odvjetnik, a za to mu nije bio potreban prijedlog za progon oštećenika.

III Kr 187/08-3

Osuđenik uvodno naznačuje kao osnove podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka povrede kaznenog zakona iz čl. 368. t. 1. i 2. ZKP-a, ali ih ne obrazlaže, tako da se ne može ispitati u čemu on nalazi da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu, odnosno koje bi to okolnosti u konkretnom slučaju isključivale njegovu krivnju.

On, doduše, u daljnjem dijelu obrazloženja ističe da sud nije utvrdio njegovu namjeru da u dogovoru sa M. P. počini prijevaru, jer tvrdi da to niti je opisano u izreci, niti je sud o tom subjektivnom elementu iznio razloge u obrazloženju presude.

Međutim, time on zapravo prigovara ispravnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, te ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. t. 11. ZKP-a, ali na taj način iznosi osnove zbog koji se, u smislu odredbe čl. 427. ZKP-a, zahtjev za izvanredno preispitivanje ne može podnositi.

Isto se odnosi i na prigovore koji se odnose na ispravnost provedenog prometno- tehničkog vještačenja i zaključke suda koji su na njemu utemeljeni, jer su i tu u pitanju prigovori činjeničnog karaktera.

Jednako tako, ovim pravnim lijekom ne može se pravomoćna presuda ispitivati niti u odluci o imovinskopravnom zahtjevu, tako da je i u tom dijelu zahtjev osuđenika neosnovan. Dakle, kako niti jedna povreda koju u svom zahtjevu ističe osuđenik nije počinjena kod donošenja pravomoćne presude, odnosno, jer je zahtjev podnijet iz osnova zbog kojih se ne može podnositi, trebalo ga je, temeljem čl. 421. ZKP u vezi čl. 429. ZKP-a, kao neosnovanog odbiti.

U Zagrebu, 21. siječnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

, v. r.

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić