Revr-1046/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1046/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz S., kojega zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S., protiv tuženika Nastavnog zavoda za javno zdravstvo S.-d., S., kojega zastupa punomoćnik mr. sc. Ž. Ć., odvjetnik u S., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-6989/08 (Gžrs-3/08) od 24. travnja 2009. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IV P-831/06 od 24. srpnja 2008., u sjednici održanoj 31. ožujka 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena Odluka tuženika Klasa: 003-08/06-01/53, Ur.br.: 2181-103-01-06-1 od 28. srpnja 2006. o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelju, te da nije dopušten otkaz ugovora o radu i da radni odnos tužitelju na radnom mjestu voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju nije prestao dok je kao neosnovan odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o razvrstavanju od 8. kolovoza 2006.( st. I. izreke).

Stavkom II. izreke naloženo je tuženiku rasporediti tužitelja na radno mjesto voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju, dok je kao neosnovan odbijen dio tužbenog zahtjeva da se tuženik obveže u roku od 8 dana donijeti odluku o razvrstavanju tužitelja na radno mjesto voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju.

Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju za razdoblje od 28. srpnja 2006. do 30. travanja 2008. razliku bruto plaće u ukupnom iznosu 220.669,32 kn sa zateznim kamatama pobliže označenim u st. III. i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu 35.025,00 kn. Drugostupanjski sud je djelomično prihvatio žalbu tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu glede odluke o kamatama na način pobliže označen u toč. II. izreke te odbio zahtjev tužitelja za isplatu više zatražene kamate dok je preostalom dijelu odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Odbio je i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu 3.050,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka u postupku pred drugostupanjskim sudom te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Splitu na dopunu dokaznog gradiva i ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), a koja se temeljem odredbe čl. 52. st. 4. u svezi odredbe čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor glede postupanja sa revizijom, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U parničnom postupku sud odlučuje o granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije stavio nikakav zahtjev glede osporavanja pravne valjanosti Aneksa ugovora o radu sklopljenog između stranaka 9. rujna 2002. te Aneksa II. ugovora o radu sklopljenog 31. prosinca 2005., već je to učinio prvi put u žalbi te je pravilno pravno stajalište drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud, bez postavljenog određenog zahtjeva u tom smislu nije mogao raspravljati. Tuženik tijekom postupka nije osporio niti da je tužitelj obavljao poslove voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju. Zato je pravilno postupio drugostupanjski sud kada nije cijenio žalbene navode koji ukazuju na nevaljanost spomenutih dodataka ugovoru o radu ili dovode u sumnju da je tužitelj obavljao poslove voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju, jer se ne radi o prigovorima na koje prvostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i ne mogu se iznositi prvi put u žalbi.

Zbog toga ne postoji relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 7. st. 1. te čl. 352. st. 2. ZPP i nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Odredba čl. 435. st. 2. ZPP na koju se poziva revident je brisana odredbom čl. 308. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP) koji se primjenjuje i na ovaj postupak temeljem čl. 52. st. 1. ZPP pa se neosnovano revident poziva na spomenutu odredbu ističući da je prvostupanjski sud trebao izvesti dokaze koje stranke nisu predložile glede pravih razloga zbog kojih je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja prije isteka mandata.

Sud sudi na temelju činjenica koje su utvrđene tijekom postupka, a revizijske odluke na koje se revident poziva ne odnose se na isto činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom postupku pa se u ovom konkretnom slučaju ne mogu primijeniti.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da su stranke … 1996. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme po kome će tužitelj vršiti poslove ravnatelja tuženika,

- da su stranke sklopile Aneks ugovora o radu od … 2002. te Aneks II. ugovora o radu od … 2005. za radno mjesto voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju,

- da je … 2006. tužitelj razriješen s mjesta ravnatelja tuženika prije isteka mandata na koji je imenovan,

- da radno mjesto voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju nije ukinuto već je … 2006. v.d. ravnatelja tuženika dr. B. P. na to radno mjesto imenovao dr. P. K., a … 2006. je donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja za to radno mjesto zbog organizacijskih razloga – prestanka mandata ravnatelja, s ponudom izmijenjenog ugovora za obavljanje poslova stručnog suradnika specijaliste epidemiologa na neodređeno vrijeme, time da odluka o otkazu neće vrijediti ukoliko tužitelj u roku od 8 dana prihvati zaključenja aneksa 3. ugovora o radu s istim sadržajem, za obavljanje poslova stručnog suradnika specijaliste epidemiologa na neodređeno vrijeme u službi za zajedničke poslove tuženika,

- da je tuženik izvijestio radničko vijeće o namjeravanoj odluci otkazivanja, koje se nije očitovalo o toj odluci,

- da je tužitelj prihvatio ponuđeni izmijenjeni ugovor o radu od … 2006. istovremeno tužbom osporavajući dopuštenost otkaza ugovora o radu za mjesto voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu.

Odredbom čl. 121. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR) je propisano da se odredbe tog zakona koje se odnose na otkaz primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

Ukoliko poslodavac želi radnika premjestiti na drugo radno mjesto za koje nije sklopljen ugovor o radu može to učiniti sporazumno, jer je ugovor o radu dvostrano obvezni ugovor koji se može mijenjati voljom stranaka. Međutim, ukoliko sporazuma nema tada poslodavac može radnika premjestiti na novo radno mjesto samo primjenom instituta otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora pri čemu u smislu odredbe čl. 121. ZR mora imati opravdani razlog za redoviti otkaz (čl. 113. ZR).

U ovom konkretnom slučaju do premještaja tuženika na radno mjesto stručnog suradnika specijaliste epidemiologa u Službi za zajedničke poslove nije došlo sporazumno. Pravilno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da tuženik nije imao opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu tuženiku na radnom mjestu voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju koje je poslove tužitelj obavljao temeljem sklopljenih dodataka (aneksa) ugovoru o radu sa tuženikom, jer je tijekom postupka utvrđeno da kod tuženika nije prestala potreba za obavljanje tih poslova niti da je spomenuto radno mjesto ukinuto.

Činjenica da je tužitelju prestao mandat ravnatelja ne ukazuje na opravdane razloge za otkaz ugovora o radu na poslovima voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju kod tuženika, za koje radno mjesto su stranke sklopile aneks ugovora o radu od 9. rujna 2002. te aneks 2. od 31. prosinca 2005. Kako su stranke spomenutim aneksima ugovorile da će tuženik raditi na radnom mjestu voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju, a nisu postojali razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu za to radno mjesto to je odluka o otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora do 28. srpnja 2006. nezakonita i kao takva nije dopuštena pa tužitelju nije prestao radni odnos na radnom mjestu voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju.

Zato su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo ( čl. 121. ZR u svezi odredbe čl. 113. st. 1. ZR i 122. st. 1. ZR) kada su prihvatili tužbeni zahtjev i kada su naredili tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju.

Odluka o isplati plaće je zakonita i u skladu s odredbom čl. 93. st. 3. ZR u svezi s čl. 433. a. ZPP, jer radnik ima pravo na naknadu plaće u bruto iznosima za vrijeme dok ne radi krivnjom poslodavca.

Neosnovani su revizijski navodi da je drugostupanjski sud djelomičnim preinačenjem odluke o kamatama prekoračio tužbeni zahtjev, jer je u tom dijelu odluka donesena pravilnom primjenom čl. 277. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05) i čl. 29. ZOO/05 u svezi s čl. 1165. ZOO/05.

Zbog navedenog ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni razlozi na koje ukazuje revident to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 31. ožujka 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.