I Kž-4/2006-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 4/06-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika F. C. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 25 Zakona o izmjenama i dopunama KZ odlučujući o žalbama optuženika F. C. i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 28. studenog 2005 godine, br. K-102/05, u sjednici održanoj 7. ožujka 2006 godine, u nazočnosti branitelja optuženika J. F., odvjetnika iz S., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e:

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika kao osnovana, te se preinačuje presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni na način da se optuženik F. C. zbog kaznenog djela iz čl.173 st. 2 KZ u vezi čl. 25 Zakona o izmjenama i dopunama KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine u koju kaznu mu se uračunava vrijeme koje provodi u pritvoru od 23. rujna 2005 godine, pa nadalje.

II Odbija se žalba optuženika F. C. kao neosnovana, te se u ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu od 28. studenog 2005 godine br. K-102/05 proglašen je krivim optuženik F. C. zbog kaznenog djela iz čl.173 st. 2 KZ u vezi čl. 25 Zakona o izmjenama i dopunama KZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Po čl. 63 st. 1 KZ okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje provodi u pritvoru od 23. rujna 2005 godine pa nadalje.

I Kž 4/06-7

Po čl. 82 KZ optuženiku F. C. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 5.420,00 kuna i 40 eura.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe optuženik F. C. putem branitelja J. F. odvjetnika iz S. i osobno, te državni odvjetnik.

Optuženik se u žalbi koju je podnio putem branitelja žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na blažu kaznu, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Iz sadržaja žalbe koju je optuženik podnio osobno, proizlazi da se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da ga osudi na blažu kaznu.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u dužem trajanju.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP s tvrdnjom da postoje proturječje između onoga što se navodi u presudi o zapisniku o iskazu danom u postupku i samog zapisnika. Naprotiv, sud prvog stupnja u obrazloženju presude identično je u svim bitnim detaljima reproducirao iskaz svjedokinje Z. K. koji je ona dala u zapisnik pred istražnim sucem dana 11. listopada 2005 godine, pa je netočna tvrdnja ovog žalitelja da postoji proturječje između zapisnika i onog što se navodi u presudi o tom zapisniku.

Također nije u pravu optuženik, kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 2 ZKP, s navodom da je pretraga stana obavljena na nezakonit način, pa je zapisnik o pretrazi stana trebao biti izdvojen kao nezakonit dokaz iz čl. 9 st. 2 ZKP. Naprotiv, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odbio izdvojiti ovaj zapisnik, jer je pretraga obavljena bez naloga u skladu s odredbom čl. 216 st. 2 ZKP, jer se radilo u okolnostima kada je bilo nužno obaviti ovu hitnu istražnu radnju radi pronalaženja i osiguranja dokaza, u uvjetima iz čl. 216 st. 1 t. 2 ZKP, pri čemu je također nakon obavljene radnje postupljeno u skladu s odredbom čl. 216 st. 4 ZKP, kada je izvješće o obavljenoj radnji dostavljeno nadležnom državnom odvjetniku.

Nasuprot tvrdnji optuženika, sud prvog stupnja, temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza, pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i sud drugog stupnja. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza

I Kž 4/06-7

policijskih djelatnika I. U. i I. E. ispitanih u svojstvu svjedoka u usporedbi s iskazom svjedokinje Z. K., našao u potpunosti dokazanim da je upravo optuženik F. C. prodao dana 3. prosinca 2004 godine ovoj svjedokinji jedan paketić heroina težine 0,50 grama za iznos od 200,00 kuna. Radilo se naime o koordiniranoj policijskoj akciji, zbog čega nema sumnje u istinitost iskazivanja policijskih djelatnika, a sama svjedokinja Z. K., koja doduše izbjegava navesti da joj je heroin tom prilikom prodao baš optuženik, u istom iskazu navodi kako je upravo optuženik F. C. poznat po tome što prodaje drogu. Pritom je neosnovan prigovor optuženika, da heroin oduzet od svjedokinje ima različite komponente od onog pronađenog u stanu optuženika, što on ističe u žalbi, ako se uzme u obzir količina ove opojne droge pronađena u njegovom stanu, namijenjena prodaji, pa je sasvim logično da je optuženik prodavao opojnu drogu različitog porijekla, a time i komponenti, posebno ako se ima u vidu da postoji određeni vremenski razmak između prodaje heroina Z. K. i pronalaska droge u stanu optuženika.

Naime, nedvojbena je činjenica, jer ju priznaje i sam optuženik, da je kod njega u stanu pronađena velika količina različitih vrsta opojnih droga razvrstanih u PVC folije različite težine, što upućuje na pripremu za prodaju na ilegalnom narko tržištu. Opravdano stoga, sud prvog stupnja nije prihvatio obranu optuženika, koju on ponavlja u žalbi, da je pronađena opojna droga bila namijenjena nekom drugom, a on ju je imao samo na čuvanju za neku drugu osobu čiji identitet ne želi odati, jer ta tvrdnja ne samo da nije logična i životna pa djeluje iz te osnove neuvjerljivo, nego je i u suprotnosti sa svim personalnim i materijalnim dokazima provedenim u postupku.

Prema tome, osnovano je sud prvog stupnja utvrdio da se u ponašanju optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl.173 st. 2 KZ u vezi čl. 25 Zakona o izmjenama i dopunama KZ, zbog čega ni u tom dijelu žalba optuženika nije osnovana.

Nije također u pravu optuženik kada navodi da je izrečena kazna previsoka s obzirom na olakotne okolnosti, što ističe u žalbi koju je podnio osobno i putem branitelja, ističući teške obiteljske prilike, smrt oca i brata, bolest majke i vlastitu uspješnu sportsku karijeru.

Naprotiv, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je izrečena kazna po sudu prvog stupnja preblaga, s obzirom na količinu opojne droge različite vrste pronađene u stanu optuženika namijenjene prodaji na ilegalnom narko tržištu i stoga zaista veliku društvenu opasnost ovakvog kriminalnog ponašanja. Kod optuženika je pronađeno čak 580,87 grama teške droge heroin, zatim kokain u količini od 9,08 grama i 302 grama marihuane, što ukazuje na izrazitu kriminalnu količinu u ponašanju, zbog očitog kontinuiteta i upornosti pri dilanju ovih opojnih droga.

Stoga je sud drugog stupnja stajališta, da uvažavajući sve utvrđene olakotne uz istaknute otegotne okolnosti i težinu djela, optuženika valja osuditi na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, zbog čega je žalba državnog odvjetnika prihvaćena, te je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena. Sud drugog stupnja stajališta je da se ovako izrečenom kaznom mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Osnovano je sud prvog stupnja optuženiku temeljem čl. 82 KZ oduzeo imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, čija je visina pravilno utvrđena na temelju provedenih dokaza i navoda u obrani samog optuženika.

I Kž 4/06-7

Kako sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 384 st. 1 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 07. ožujka 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.