IV Kž-108/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV-Kž-108/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću, više sudske savjetnice Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. A. E. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 3. KZ i dr., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja tvrtke S. d.d. R., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, od 27. lipnja 2000. br. Kio-404/98 (Kv- 180/00), u sjednici održanoj 05. srpnja 2001.

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja S. d.o.o. R.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom za provođenje istrage oštećenog kao tužitelja tvrtke S. d.d. R. za provođenje istrage protiv okr. A.E. zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1. i 3. KZ i čl. 286. KZ, zahtjev je odbijen. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela oštećena tvrtka te je predložila, da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje odnosno, da se preinači i protiv okrivljenice odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Ispravno je pravno stajalište suda prvog stupnja da tvrtka S. d.d. R. u odnosu na kazneno djelo utaje poreza i drugih davanja iz čl. 286. KZ, po zakonu nema svojstvo oštećenika, jer utajom poreza i drugih davanja nije oštećena, pa slijedom toga i ne može u svojstvu oštećenika kao tužitelja preuzeti kazneni progon protiv okrivljenice za to kazneno djelo.

Nadalje, s obzirom na sadržaj istražnog zahtjeva, ispravno je stajalište suda prvog stupnja da, u zahtjevu opisanim radnjama okrivljenice, ne bi bila oštećena sama tvrtka S. d.d. R. već eventualno djelatnice te tvrtke G.L. i M.G., koje su kao konobarice radile u ugostiteljskom objektu Š., a koji objekt je temeljem valjanog poslovnog ugovora s tvrtkom S.

vodila okrivljenica, time da je upravo ona bila ovlaštena sebi i tim djelatnicama odrediti plaću.

No, i neovisno o tomu, iz obavijesnih razgovora s navedenim djelatnicama proizlazi, da im je bilo poznato, da im dodatak u gotovini u vidu toplog obroka, koji im je okrivljenica iz svoje plaće mjesečno isplaćivala na ruke, ne ulazi u obračun visine mirovinske osnovice i da se one zbog toga ne osjećaju oštećenima poglavito, što je i sama tvrtka S. tako postupala i prema ostalim djelatnicima, s tom razlikom, što su taj iznos, umjesto u gotovini kao što su to one dobivale, ovi dobivali u robi.

Kako žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravno stajalište suda prvog stupnja, već proširuje inkriminiranu djelatnost okrivljenice na sasvim drugo kazneno djelo (pronevjere) tvrdnjom, da je iz utrška objekta vršila prisvajanje gotovog novca za sebe te u dokaz toga prilaže protutužbu podnesenu kod Općinskog suda u Rijeci kojom okrivljenicu tuži za isplatu novčanog iznosa od 41.807,31 kn sa osnova prisvajanja, proizlazi, da žalba oštećenika kao tužitelja, tvrtke S. d.d. R. nije mogla biti prihvaćena.

Stoga je s istom postupljeno kao u izreci ovog rješenja, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 05. srpnja 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v. r.

Katica Jelić, v. r.