Rev-3121/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3121/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Vesne Milošević i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.I. iz Z., protiv tužene Š.M. iz Z., zastupane po L.M., odvjetniku iz Z., radi utvrdjenja, te u pravnoj stvari tužiteljice Š.M., protiv tuženog K.I., radi predaje nekretnina, rješavajući reviziju tužene-protutužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 2. lipnja 1992. br. Gž 2814/92, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 1991. br. P 6807/86, u sjednici održanoj dana 23. veljače 1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene-protutužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio sudjeno je:

"I. Utvrdjuje se da je kupoprodajni ugovor sklopljen 24. X. 1985., glede kupoprodaje 1/2 dijela obiteljske kuće površine 64 m5, podignute na čk.br. 2109 koja je upisana u zk. ul. br. 104 k. o. V. izmedju tužitelja K.I., iz Z., kao prodavaoca i kupca Š.M. iz Z., pravno nevaljan, te ne proizvodi nikakve pravne učinke sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev protutužitelja Š.M. koji glasi:

Tuženi K.I. iz Z. dužan je tužiteljici Š.M. izdati valjanu tabularnu ispravu temeljem koje se tužiteljica Š.M. može upisati kao vlasnik 1/2 dijela obiteljske kuće koja se sastoji od dvosobnog stana sa nus-prostorijama od 64 m5 sagradjena na čk. br. 2109 upisane u zk. ul. br. 104 k. o. V.N., te isprazniti ovu nekretninu od svih osoba i stvari te predati tužiteljici sve u roku od

Rev 3121/92

15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena-protutužiteljica izjavila je reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužitelj Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Iz spisa i obrazloženja presude sudova nižeg stupnja vidi se da su utvrdjene, raspravljene i ocijenjene sve sporne činjenice odlučne za odluku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu.

Zaključci sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva utemeljeni su na iscrpnoj i savjesnoj ocjeni svakog provedenog dokaza posebno svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog postupka kako to zahtijeva odredba čl. 8. ZPP a što je sve vidljivo iz obrazloženja presude suda prvog stupnja.

Sud drugog stupnja ocijenio je sve odlučne žalbene navode kako je to propisano odredbom st. 1. čl. 375. ZPP i zato se u reviziji neosnovano tvrdi da presudama sudova nižeg stupnja nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i da je zbog toga u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP i bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 375. ZPP.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz izloženog slijedi da se revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. Revizijski razlozi isključivo se svode na subjektivnu ocjenu revidentice provedenih dokaza i rezultata postupka.

U odnosu na revizijski navod da su odluke sudova nižeg stupnja "uglavnom zasnovane na iskazu tužitelja" treba odgovoriti da taj navod nije istinit jer kako je već rečeno odluke sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva utemeljene su na ocjeni rezultata cjelokupnog postupka.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud po svom slobodnom sudačkom uvjerenju a kad je to uvjerenje suda utemeljeno na ocjeni rezultata cjelokupnog postupka koja ocjena je provedena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, onda tužena-protutužiteljica tu ocjenu ne može osporiti.

Revizijskim navodima isključivo se osporava pravilnost utvrdjenog činjeničnog stanja a to u reviziji prema odredbi st. 3. čl. 385. ZPP nije dopušteno, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.

U postupku je utvrdjeno da ugovor od 24. listopada 1985. g. nije pravno valjan jer je utvrdjeno da ga tužitelj kao ugovorna strana, kao prodavatelj nije potpisao a onda je i materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev kojim se utvrdjuje da taj ugovor ne proizvodi valjane pravne učinke usvojen a odbijen protutužbeni zahtjev kojim se traži da se tužitelj-protutuženi obveže izdati tuženoj-protutužiteljici tabularnu ispravu na temelju tog ugovora.

Prema tome nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je reivizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. veljače 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.