I Kž-969/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-969/10-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Zlate Lipnjak-Bosanac kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06; broj 110/07 i broj 152/08 – u daljnjem

i D. B. tekstu Kazneni zakon), odlučujući o žalbama optuženika D. J., K. A., D. K. 1 podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 13. rujna 2010. godine, broj K- 28/10-77, u sjednici održanoj dana 01. ožujka 2011. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. K. A., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odluci o kazni, te se opt. K. A. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. st. 2. i 4. toč. c/ Kaznenog zakona, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 11. ožujka 2010. godine do 9. travnja 2010. godine.

i opt. D.

II. U ostalom dijelu žalba opt. K. A., u cijelosti žalbe opt. D. J., opt. D. K. B. odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima optuženici D. J., K. A., i D. B. što su počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, te su temeljem D. K. 1

istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c/ Kaznenog zakona osuđeni optuženici D. J., D. K. i D. B. na kaznu zatvora u trajanju od po dvije godine svaki dok je optuženi K. A. temeljem čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. U izrečene kazne zatvora temeljem čl. 63. Kaznenog zakona optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to D. J. od 12. ožujka 2010. godine do 9. travnja 2010. godine, a optuženom K. A. od 11. ožujka 2010. godine do 9. travnja 2010. godine.

Prema optuženom K. A. je temeljem čl. 173. st. 7. u svezi s čl. 80. Kaznenog zakona primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to biljne materije u naravi konoplje tipa droge marihuana težine 196,9 grama, sedam opušaka ručno izrađenih cigareta ukupne mase 0,23 grama i kuhinjske vage marke „Camry“.

U odnosu na optužene D. J., K. A., D. K. i D. B. isti su temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku oslobođeni obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Istom presudom temeljem čl. 354. toč. 1. ZKP-a oslobođen je optužbe I. B. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, a od njega je temeljem čl. 463. st. 1. Zakona o kaznenom postupku oduzeto 0,3 grama opojne droge marihuane. U odnosu na troškove kaznenog postupka temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku riješeno je da isti u odnosu na optuženog I. B. padaju na teret proračunskih sredstava suda.

i D. B..

Protiv ove presude žalbu su podnijeli optuženici D. J., K. A., D. K. 1

Optuženi D. J. u žalbi podnesenoj po branitelju D. K. , odvjetniku iz O., žali se zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi blažom kaznom.

, odvjetniku iz O. žali se zbog Optuženi K. A. u žalbi podnesenoj po branitelju I. B. 2

bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženi D. K. u žalbi podnesenoj po branitelju D. A., odvjetniku iz O., žali se zbog odluke o visini kaznene sankcije. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi blažom kaznom, a podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje.

Optuženi D. B. u žalbi podnesenoj po branitelju D. O., odvjetniku iz O. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženog K. A. osnovana je u dijelu odluke o kazni, dok u ostalom dijelu kao i žalbe optuženih D. J., D. K. i D. B. u cijelosti nisu osnovane.

Nisu u pravu optuženici K. A. i D. B. da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. Zakona o kaznenom postupku tj. da bi presuda bila utemeljena na nezakonitom dokazu.

Naime, ovi optuženici tvrde da pretraga obavljena u domu optuženog K. A. nije obavljena u nazočnosti dvaju svjedoka, zbog čega da bi sama radnja pretrage bila nezakonita, a zatim i svi ostali dokazi proizašli iz tako nezakonito obavljene pretrage. Ukazuju na iskaz svjedoka pretrage I. B. koji da je iskazao kako je svaki od svjedoka pretrage bio uz jednog policijskog inspektora, pa da nije bio nazočan u trenutku pronalaska droge od strane jednog inspektora policije u otvoru dimnjaka koji se nalazio u predsoblju kuće.

Međutim, prvostupanjski sud je analizirao iskaze svjedoka koji su kao svjedoci pretrage bili nazočni samoj pretrazi i koji su bez primjedaba potpisali sam zapisnik o pretrazi i opravdano zaključio da je sama pretraga kuće optuženog K. A. kojom prilikom je i pronađena droga oduzeta od ovog optuženika obavljena zakonito.

U odnosu na iskaz svjedoka I. B. prvostupanjski sud mu nije povjerovao u dijelu kada je opisivao kako je vršena pretraga i gdje se nalazio koji od svjedoka pretrage dajući za to razloge koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja. Osim toga za istaći je da suprotno ovom svjedoku iskazuje drugi svjedok pretrage M. G. navodeći (list 254 spisa) da je svjedocima pretrage prije započinjanja same pretrage bilo rečeno da oni, svjedoci pretrage gledaju zajedno s policijom što se pretražuje, nakon čega da je pretraga započela u sobi, a nakon toga da su prilazili pregledu drugih prostorija, čitavo vrijeme govoreći u množini. Prema tome iz iskaza ovog svjedoka vidljivo je da je policija prije pretrage dala jasne upute svjedocima pretrage i zatim u provođenju pretrage da su se svi zajedno kretali kroz prostor koji je pretraživan, a je li neki od svjedoka u trenutku pronalaska nekog predmeta zažmirio ili se okrenuo i zato nije vidio gdje je što pronađeno ne dovodi u pitanje zakonitost obavljene radnje, a time i prikupljenih dokaza, kako onih koji su pronađeni pretragom tako i onih koji su nastavno proizašli.

Prema tome nisu u pravu optuženici K. A. i D. B. da bi presuda bila utemeljena na nezakonitom dokazu, a u tome dijelu pri vrednovanju iskaza svjedoka pretrage i samog zapisnika o pretrazi nije niti činjenično stanje pogrešno utvrđeno kako to žalbom sugerira optuženi K. A..

U pogledu odluke o kazni nisu u pravu optuženici D. J., D. K. i D. B. da je sud u odnosu na njih morao primijeniti odredbu čl. 173. st. 8. Kaznenog zakona tvrdeći da su oni priznajući svoju kriminalnu aktivnost bitno pridonijeli otkrivanju kaznenog djela, zbog čega da je bilo prostora za njihovo blaže kažnjavanje.

Suprotno ovim tvrdnjama ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je kod ovih optuženika okolnost njihovog priznanja kriminalne aktivnosti samo trebalo vrednovati kao posebno izraženu olakotnu okolnost, što je prvostupanjski sud i učinio osuđujući ove optuženike na minimalno moguću kaznu zatvora od dvije godine, primjenjujući pri tome jedino dopuštenu odredbu o sudskom ublažavanju kazne, nakon čega njihove kazne i ne mogu biti niže nego li su one kako ih je izrekao prvostupanjski sud.

U odnosu na optuženog K. A. prvostupanjski sud je ispravno utvrdio odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne, i to kako olakotne (činjenicu neosuđivanosti i korektnog držanja pred sudom) kao i otegotnu (prekršajna kažnjavanost). Međutim, nakon ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pogrešno vrednovao utvrđene okolnosti dajući premali značaj utvrđenim olakotnim okolnostima koje Vrhovni sud Republike Hrvatske imajući u vidu ukupnu težinu počinjenog kaznenog djela u svojoj ukupnosti cijeni kao posebno izražene olakotne okolnosti. Također, imajući u vidu da činjenica ranije prekršajne kažnjavanosti koja se dominantno odnosi na prekršaje propisane Zakonom o sigurnosti prometa na cestama nema takav značaj kako ga pridaje prvostupanjski sud, Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvaćajući žalbu optuženog K. A. u odnosu na odluku o kazni, koja žalbena osnova je u smislu čl. 382. Zakona o kaznenom postupku sadržana u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, preinačio pobijanu presudu u odnosu na optuženog K. A. u dijelu odluke o kazni osuđujući ga uz primjenu odredaba o ublažavanju na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će se ovakvom kaznom i u odnosu na optuženog K. A., a vodeći računa o težini počinjenog kaznenog djela kao i ostalim olakotnim okolnostima i osobi samog optuženika postići sve svrhe kažnjavanja kako je to predviđeno zakonom.

Isto tako prvostupanjski sud je osnovano i ispravno, na temelju čl. 173. st. 7. KZ, oduzeo od opt. K. A. opojnu drogu i sredstva za pripravljanje.

Kako ne postoje drugi razlozi zbog kojih optuženici pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. ožujka 2011. godine.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v. r.

Ana Garačić, v. r.