Legislator Case Law & Legislation
Revr-1877/2009-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding unpaid wages after lawful termination. The court rejects claims for lost earnings when employment contracts were legally terminated. The appeal fails because lower courts correctly applied labor law and procedural rules. The decision upholds the dismissal of the plaintiff's claims for lost wages. The court finds no error in the lower courts' assessment of the case. The ruling confirms that lawful termination precludes claims for lost salary. The judgment emphasizes proper application of labor and civil procedure laws.

Case Number Revr-1877/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as unfounded, upholding the lower courts' decision to reject claims for lost wages. The plaintiff sought payment for unpaid salary following the termination of employment contracts by both defendants, arguing for lost earnings and interest. The court ruled that since the termination decisions were confirmed as lawful and permitted by a final judgment, the plaintiff's rights were not violated, making the wage claims inadmissible under labor law. Consequently, the appeal was rejected, and the lower court's dismissal of the plaintiff's request was confirmed.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o radu; Zakon o parničnom postupku: When employment contracts are terminated lawfully and confirmed by final judgment, claims for lost wages and damages are inadmissible as the employee's rights under the labor relationship were not violated.

Keywords

AI generated
unpaid wages claim lawful termination lost earnings labor law application civil procedure appeal final judgment effect dismissal of appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 83. Zakona o radu
Slijedom takvih utvrđenja, a kako tužitelju nisu odlukama tuženika povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa, ne pripada mu niti zatražena isplata plaće za utuženo razdoblje, sukladno odredbi čl. 83. Zakona o radu, a niti zbog toga trpi štetu za koju bi imao pravo na naknadu sukladno čl.
čl. 109. Zakona o radu
Zakona o radu, a niti zbog toga trpi štetu za koju bi imao pravo na naknadu sukladno čl. 109. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04).
čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Cited Case Law

AI generated
Županijski sud u Osijeku broj Gž-4522/07 od 4. prosinca 2008.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 1877/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. iz F., SR Njemačka, zastupanog po punomoćniku D. I., odvjetniku iz O. društva R. i kolege i S. B., protiv I.-tuženika K. bolnice O., O. i tuženika II. – M. fakulteta J.J. S. O., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku iz O., radi isplate plaće, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-354/09-2 od 7. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-137/07-53 od 24. prosinca 2008., u sjednici održanoj 1. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio od I-tuženika isplatu izgubljene zarade (plaće), za razdoblje od 11. listopada 2001. do povratka na rad, u ukupnom iznosu od 1.331.954,28 kn brutto, zajedno sa zateznim kamatama po godišnjoj kamatnoj stopi od 18% do 30. lipnja 2002., a od 1. srpnja 2002. po godišnjoj kamatnoj stopi od 15%, a od 1. siječnja 2008. po godišnjoj kamatnoj stopi od 14% na svakomjesečne iznose izgubljene zarade pa do isplate.

U toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio od II-tuženika isplatu izgubljene zarade (plaće) za razdoblje od travnja 2002. do povratka na rad, u ukupnom iznosu od 828.418,06 kn brutto, zajedno sa zateznim kamatama po godišnjoj kamatnoj stopi od 18% do 30. lipnja 2002., a od 1. srpnja 2002. po godišnjoj kamatnoj stopi od 15%, a od 1. siječnja 2008. po godišnjoj kamatnoj stopi od 14% na svakomjesečne iznose izgubljene zarade pa do isplate.

U toč. III. izreke tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu mu parničnog troška prema I. i II. tuženiku u ukupnom iznosu od 713.513,34 kn.

U toč. IV. izreke naloženo je tužitelju da I-tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.700,00 kn, a II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.631,69 kn, u roku od 8 dana. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže da nižestupanjska presuda ukine zajedno s presudom suda prvog stupnja, te da se predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Traži i troškove revizije.

U odgovor na reviziju II-tuženik se reviziji usprotivio smatrajući ju neosnovanom, pa je predložio da se ona odbije.

Revizija nije osnovana.

Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i dr., – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njoj bili ostvareni revizijski razlozi na koje se upire revizijom, a niti da bi bio ostvaren revizijski razlog na kojeg ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tako nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 12. i čl. 213. ZPP, kao niti onaj iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Ovo stoga što je prvostupanjski sud imao mogućnosti donošenja odluke o izgubljenoj zaradi tužitelja i nije bilo razloga za prekid postupka kada je, u trenutku donošenja prvostupanjske presude, već bila pravomoćno donesena presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4522/07 od 4. prosinca 2008. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se odluke I. i II.-tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju utvrde nedopuštenima.

Suprotno reviziji, pobijana odluka sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja zbog čega se ona u svemu može ispitati.

Ni materijalno pravo u postupku nije pogrešno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja, prema I. i II-tuženiku, odbijen kao neosnovan.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da su I. i II.-tuženik tužitelju otkazali Ugovor o radu i to I-tuženik izvanrednim otkazom Ugovora o radu, a II-tuženik redovnim otkazom Ugovora o radu, koje su odluke utvrđene zakonitima i dopuštenima, slijedom pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4522/07 od 4. prosinca 2008.

Slijedom takvih utvrđenja, a kako tužitelju nisu odlukama tuženika povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa, ne pripada mu niti zatražena isplata plaće za utuženo razdoblje, sukladno odredbi čl. 83. Zakona o radu, a niti zbog toga trpi štetu za koju bi imao pravo na naknadu sukladno čl. 109. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04).

Utoliko su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kada su tužbeni zahtjev tužitelja istaknut prema I i II-tuženiku odbili kao neosnovan.

Suprotno reviziji, nižestupanjski je sud pravilno odmjerio parnični trošak koji pripada tuženicima i naložio plaćanje tužitelju, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP, u svezi s Tarifnim brojem 7, toč. 1. i 2. Odvjetničke tarife, i to kako glede pristupa punomoćnika II- tuženika na glavnu raspravu od 24. prosinca 2008., tako i glede prava II-tuženika na nagradu za proučavanje spisa, po tarifnom broju 32 Odvjetničke tarife, obzirom da je II-tuženik imenovao punomoćnika za zastupanje od 19. prosinca 2008., zbog čega je bila opravdana radnja proučavanja spisa predmeta po novom punomoćniku.

Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 1. prosinca 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.