I Kr-174/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-174/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić i tajnice u odjelu - više sudske savjetnice Ileane Vinje, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. G. zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Rijeci od 20. listopada 1999. godine, br. Kv-195/99 (K-9/93), u sjednici održanoj 19. siječnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev os. J.G. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Rijeci br. Kv-267/95 (K-9/93) od 22. studenog 1995. godine, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-949/95 od 25. studenog 1997. godine, te se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 11 mjeseci na koju je tom presudom osuđen J.G. zbog kaznenih djela iz čl. 79. st. 1., čl. 127. st. 1. i čl. 161. st. 3. KZRH,

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 7 mjeseci, u koju mu se na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 23. siječnja 1993. do 15. travnja 1993. godine, te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 30. rujna 1998. godine, pa dalje.

Obrazloženje

Uvodno citiranom pravomoćnom presudom kojom su, na temelju čl. 389. st. 1. toč. 1. ZKP, osuđeniku objedinjene kazne zatvora izrečene presudama Okružnog suda u Rijeci br. K-9/93 od 1. srpnja 1993. godine i Općinskog suda u Karlovcu br. K-538/94 od 6. ožujka 1995. godine, osuđen je J.G. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 11 mjeseci.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u KZ L., a kazna mu teče od 30. rujna 1998. godine do 7. lipnja 2002. godine u koje vrijeme mu je uračunat pritvor od 23. siječnja 1993. do 15. travnja 1993. godine (list 252 spisa).

U svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenik navodi da je 1998. godine sklopio brak sa Z.D. koja iz ranijeg braka ima dvoje djece, o kojima se sada osuđenik brine. Osim toga, on iz ranije vanbračne zajednice ima jednog sina. Nadalje ističe da je dana 4. ožujka 1999. godine doživio moždani udar zbog čega je bio hospitaliziran. Konačno ističe svoje učešće u Domovinskom ratu, pa slijedom svega smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu ovog izvanredno pravnog lijeka.

Zahtjevu je priložena odgovarajuća dokumentacija.

Sud prvog stupnja je, dostavljajući predmet, predložio da se zahtjev osuđenika odbije, a negativan je i prijedlog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev je osnovan.

Uvidom u priloženu liječničku dokumentaciju utvrđeno je da je osuđenik bio hospitaliziran u Bolnici za osobe lišene slobode od 4. ožujka do 20. travnja 1999. godine zbog cerebrovaskularnog inzulta i povišenog krvnog pritiska, time da je inzult doveo do slabosti u lijevoj strani tijela, te blažih smetnja govora i gutanja.

Ovako ozbiljne zdravstvene tegobe osuđenika, u kontekstu činjenice da se on sada brine o troje mlt. djece, doista predstavlja novu okolnost koja je po svojoj kvaliteti takovog značaja da bi, zajedno s drugim već utvrđenim olakotnim okolnostima, da je postojala u vrijeme izricanja presude, očito dovela do blaže osude.

Doprinos osuđenika tijekom Domovinskog rata, međutim, nije nova okolnost, jer je ista bila poznata te je i izrekom cijenjena prilikom odluke o kazni od strane sudova.

Kako su time navodi zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne osnovani, trebalo je, na temelju čl. 414. u vezi čl. 416. st. 6. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. siječnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.