I Kž-440/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 440/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milene Drakulić kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Marijana Svedrovića, mr. Vjere Biondić-Filep i Milivoja Mikor kao članova vijeća i stručnog suradnika Rajke Tomerlin-Almer kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. S. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužioca podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Puli od 20. veljače 1991. K-36/90, u sjednici održanoj 16. srpnja 1991., saslušavši zamjenika javnog tužioca

Hrvatske Oskara Poje,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba javnog tužioca kao neosnovana i potvrdjuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom opt. M. S. oglašen je krivim za krivično djelo iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH i osudjen, temeljem čl. 168. st. 2. KZH uz primjenu čl. 42. toč.

2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. KZ SFRJ, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Po čl. 68. KZ SFRJ optuženiku je izrečena i mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od tri godine.

Po čl. 98. ZKP optuženik je dužan nadoknaditi troškove krivičnog postupka u iznosu od 1.746,00 dinara i u paušalnom iznosu od 3.000,00 dinara, dok su po čl. 108. ZKP oštećenici sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

Protiv te presude javni tužilac je pravovremeno izjavio žalbu zbog odluke o kazni. Predložio je, da se pobijana presuda preinači, na način da se optuženiku "izrekne stroža kazna".

U svom odgovoru na žalbu javnog tužioca optuženik je predložio da se odbije žalba javnog tužioca kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

Javno tužilaštvo Hrvatske, postupajući u smislu odredbe čl. 370. st. 2. ZKP, predložilo je, da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači uz izricanje kazne zatvora

I Kž 440/1991-3

u dužem trajanju.

Žalba nije osnovana.

Javni tužilac smatra da su u konkretnom slučaju - s obzirom na utvrdjene olakotne okolnosti, posebno kod optuženika izražen osjećaj dubokog kajanja i žaljenja zbog skrivljene smrti prijatelja - postojali uvjeti za ublažavanje kazne,ali kako okolnost što je oštećenik Š. M. bio u pripitom stanju, nema značaja na stupanj krivične odgovornosti optuženika, uzevši u obzir i stupanj alkoholiziranosti optuženog, težinu posljedice krivičnog djela i učestalost ovakvih krivičnih djela na tom području, izrečena kazna je "preniska da bi se njome mogla ostvariti svrha generalne prevencije".

Medjutim, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca ne ukazuje se preblagom.

Naime, ocjenom po prvostepenom sudu pravilno utvrdjenih olakotnih okolnosti: da optuženik ranije nije osudjivan,a ni prekršajno kažnjavan, njegovo iskreno držanje pred sudom i izražen osjećaj krivnje zbog gubitka prijatelja, te da je u nesreći i optuženik teško tjelesno povrijedjen, a imajući u vidu i okolnost da je od izvršenja djela prošlo već preko godinu i po dana, kroz koje vrijeme (prema podacima iz spisa) optuženik nije činio krivična djela, što svakako upućuje na zaključak da se radi o izuzetnom ekscesu u njegovom (optuženika) inače urednom životu, opt. M. S. po prvostepenom sudu izrečena kazna je svemu primjerena i dovoljna da ostvari svrhu kažnjavanja.

Posebno valja istaći, da je ovaj drugostepeni sud prilikom donošenja odluke, vodio računa i o tragičnoj okolnosti, da je jedan mladi čovjek nepotrebno izgubio život. Ali, uz tu tragediju nije moguće zanemariti mnogobrojne i od značaja utvrdjene olakotne okolnosti, pa i - protivno tvrdnji žalitelja - nedvojbeni doprinos oštećenika i to ne zbog toga što je bio pod utjecajem alkohola (kako to u obrazloženju pobijane presude navodi prvostepeni sud) već što je konzumirajući alkohol zajedno sa optuženikom znao da je optuženik pod utjecajem alkohola, a ipak se sa njim (optuženikom) upustio u vožnju. Osim toga i optuženik je mlada osoba (rodjen je … godine), a nastupila teška posljedica - smrt jedne mlade osobe, inače prijatelja optuženika, sigurno je teško pogodila optuženika (što ne osporava niti žalitelj) i osjećaj krivnje osjećat će cijeli život.

Nema stoga (s obzirom na sve naprijed istaknuto) potrebe, da se opt. M. S. izreče - kako to žalitelj predlaže u žalbi - kazna zatvora u dužem trajanju.

Kako žalbeni osnov nije, dakle, ostvaren valjalo je, temeljem čl. 384. ZKP, žalbu javnog tužioca odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu. 16. srpnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Rajka Tomerlin-Almer v.r.

Milena Drakulić v.r.