Rev-1399/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1399/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženika A. P. pok. F. iz P., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u V., radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-953/09 od 16. lipnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-159/08 od 26. siječnja 2009., 12. svibnja 2010.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica Republika Hrvatska stekla pravo vlasništvo za cijelo čest. zem. 8389/891 iz zk.ul. 7077 k.o. P., u naravi pašnjak S. V. u površini od 138.203 m[2] temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koje će pravo vlasništva po pravomoćnosti ove presude upisati u zemljišnu knjigu k.o. Pag, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika uz naknadu troškova postupka.

Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 51.793,80 kn. Drugostupanjskom presudom kojom je preinačena prvostupanjska presuda predmetni tužbeni zahtjev je prihvaćen, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. te čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP stranke mogu podnijeti tzv. redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude, ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, tj. ako je prvostupanjska presuda potvrđena ili preinačena prema stanju spisa (kada bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze) te ako je drugostupanjska presuda donesena nakon održane rasprave pred drugostupanjskim sudom.

U konkretnom slučaju, međutim, drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

Prvostupanjska presuda preinačena je drugostupanjskom presudom na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP koja daje ovlaštenje drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu i ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio materijalno pravo.

Naime, ne samo da se drugostupanjski sud u svojoj presudi izričito pozvao na čl. 373. t. 3. ZPP (ul. 4., 5. str. obrazloženja), kao procesnopravnoj osnovi za preinaku prvostupanjske presude već je prvostupanjska presuda od strane drugostupanjskog suda upravo i preinačena na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, a ne npr. čl. 373.a ZPP.

To zbog toga jer je drugostupanjski sud na osnovu činjenične građe prikupljene i obrađene od strane prvostupanjskog suda izveo drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, dakle o primjeni materijalnog prava, a svoju presudu nije u smislu čl. 373.a ZPP utemeljio na ispravama i posredno izvedenim dokazima koji se nalaze u spisu (neovisno o tome u kojoj mjeri je prvostupanjski sud uzeo u obzir te dokaze), odnosno na nespornim odlučnim činjenicama.

Zbog toga tzv. redovna revizija tuženika nije dopuštena.

U pogledu dopuštenosti tzv. izvanredne revizije valja reći da se u takvoj reviziji mora:

- određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o čijem rješenju upravo ovisi odluka u sporu,

- te izložiti razloge zbog kojih je to pitanje prema prosudbi revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

U ovom predmetu pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP tuženik je po svemu sudeći namjeravao postaviti dva pitanja (ul. 4, 7. str. revizije) pa je istakao:

- „materijalnopravno pitanje zbog kojeg se podnosi revizija jest pitanje vlasništva koje je tuženiku nezakonitom odlukom uskraćeno, a postupovnopravno pitanje jest pitanje neizvedenih i zanemarenih, a predloženih dokaza, kako od strane prvostupanjskog suda tako i ignoriranje tih dokaza i netočna interpretacija o njihovu postojanju, sadržaju od strane drugostupanjskog suda.“

Pri tome se u prilog opravdavanja razloga o važnosti tako sročenih formulacija kojima je podnositelj revizije pridao značaj pravnih pitanja, on izričito pozvao samo na nekoliko pravomoćnih odluka jednog općinskog suda (P-368/04, P-388/04, P-158/96 i P-177/93 Općinskog suda u Pagu).

Ako bi se navodima tuženika i mogao pridati značaj određenog materijalnopravnog pitanja, npr:

- je li vlasništvo na predmetnoj nekretnini na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine", broj 148/46 i 111/47) moglo preći po sili tog Zakona u slobodno vlasništvo obrađivača ili je ono suglasno čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 54/94 – pročišćeni tekst) postalo vlasništvo Republike Hrvatske kao poljoprivredno zemljište koje se nalazilo u režimu bivšeg društvenog vlasništva,

- tada valja reći da o njemu ne ovisi odluka u sporu te da tuženik nije u smislu čl. 382. st. 3. ZPP izložio razloge zbog kojih bi to pitanje prema mišljenju revidenta bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Naime, drugostupanjska presuda nije utemeljena na nekom drugačijem pravnom shvaćanju u pogledu mogućnosti stjecanja prava vlasništva ex. lege i na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, već na tome da u provedenom postupku nije dokazana ta pravna osnova stjecanja vlasništva.

U pogledu izostavljanja razloga o važnosti pravnog pitanja valja reći da pravno pitanje i navođenje razloga o važnosti čine cjelinu, a samo pravno pitanje bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana nije dovoljno za dopuštenost revizije.

U ovom slučaju tuženik se međutim pozvao isključivo na sudsku praksu pred jednim općinskim sudom što ne predstavlja izlaganje razloga o važnosti iz čl. 382. st. 3. ZPP u vezi s čl. 382. st. 2. ZPP.

Konačno, u odnosu na tvrdnje o bitnim povredama odredaba parničnog postupka, valja reći da o tome uopće nije određeno naznačeno baš nikakovo postupovno pravno pitanje, već se revizijski prigovori u tom pravcu u suštini svode na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, radi čega ni u pogledu navedenog izvanredna revizija nije dopuštena.

Na osnovu svega rečenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. svibnja 2010.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.