I Kr-31/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 31/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Ane Garačić, mr. Branka Zmajevića i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. D. G., zbog kriv. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Sisku od 5. veljače 1997. br. K-8/93 (Kv-143/96), u sjednici održanoj 10. travnja 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. D.G. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Okružnog suda u Sisku od 12. ožujka 1993. br. K-8/93 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. rujna 1993. godine broj IKž-803/93, D.G. je osuđen zbog kriv. djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od deset godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 31. ožujka 1992. godine pa nadalje.

Osuđenik je u dva navrata pomilovan odlukama Predsjednika Republike Hrvatske, tako da mu je pravomoćno izrečena kazna smanjena (ukupno) za jednu godinu (l. 243, 245), a kaznu izdržava, sada, u KZ P. (l. 246-247).

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik i navodi da je s majkom živio na poljoprivrednom dobru koje je sada u lošem stanju, jer je majka teško bolesna i ne može obrađivati zemlju. Osim toga, ona da je "nedavno pala i razbila glavu, tako da je sada u još lošijem stanju". O tome nema liječničku dokumentaciju (l. 249), pa prilaže liječničku potvrdu "o prijašnjoj bolesti" (l. 251).

Županijski sud u Sisku je predložio da se osuđenikov zahtjev odbije, a takvi su i prijedlozi, odnosno mišljenja županijskog državnog odvjetnika (l. 253) i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Činjenice i okolnosti na kojima se zahtjev osuđenika temelji nisu nove ni takve da bi očito dovele do još blaže osude.

Naime, sudovima je bilo poznato da je osuđenik poljoprivrednik, a bile su poznate i njegove obiteljske prilike, jer je to on iznosio tijekom postupka, pa i tvrdio da uzdržava bolesnu majku. Kako je upravo on obrađivao zemlju, to je sasvim logčno da je njegovo izbivanje iz domaćinstva osjetno, ali je to posljedica osude koja je predvidljiva, ne nova okolnost u smislu čl. 399. ZKP.

Što se, pak, tiče osuđenikovog navoda da je njegova majka "pala i razbila glavu", ovaj sud prihvaća kao istinitu tvrdnju da se je njegova majka pri padu ozlijedila, pa i teško ozlijedila, no ona ima još jedno dijete - udatu kćerku, koja može, jer je to i dužna, pomoći svojoj majci. Pored toga, ta činjenica sve da je i postojala u vrijeme donošenja pravomoćne presude i sudovima bila poznata, očito ne bi dovela do još blaže osude osuđenika, imajući u vidu sve ostale okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, napose njegovu raniju osuđivanost (l. 49), kod čega nije zanemarljivo ni to da je on već u dva navrata pomilovan. Stoga nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 399. ZKP, pa je osuđenikov zahtjev trebalo odbiti na temelju čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 10. travnja 1997. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.