Revr-657/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 657/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz Z., kojeg zastupa B. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika INA Industrija nafte d.d. Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-811/08 od 3. lipnja 2008., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-877/07 od 17. srpnja 2007., u sjednici održanoj 4. ožujka 2009.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, te se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr- 811/08 od 3. lipnja 2008. preinačuje i sudi:

"Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr- 877/07 od 17. srpnja 2007.".

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr- 811/08 od 3. lipnja 2008. prihvaćena je žalba tuženika i prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-877/07 od 17. srpnja 2007. preinačena je tako da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 18. siječnja 2003., za utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos i za isplatu naknade plaće.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači tako da se žalba tuženika odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392. a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP).

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

U konkretnom je slučaju drugostupanjski sud u osporenoj presudi pogrešno primijenio odredbu čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03; dalje: ZR) kada je zauzeo pravno stajalište da su se zbog inkriminiranog postupanja tužitelja od 13. siječnja 2003. ostvarile materijalnopravne pretpostavke da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Glede činjenica na kojima se temelji sporni izvanredni otkaz, sudovi su utvrdili da je 13. siječnja 2003. na benzinskoj postaji S. u PJ Z. došlo do verbalnog sukoba tužitelja – prodavača na toj benzinskoj postaji i kupca N. Š. iz Z., a nakon toga i do fizičkog obračuna; da je povod za ovaj sukob dao N. Š. koji je, čekajući u redu, čistio snijeg sa svog automobila, a nakon što ga je tužitelj upozorio da to ne radi, da je N. Š. počeo vrijeđati tužitelja pogrdnim riječima i objema rukama uhvatio ga je za rever jakne, na što je tužitelj, u namjeri da se obrani, N. Š. odgurnuo od sebe, a potom se u sukob umiješao i tužiteljev kolega B. K., koji je u namjeri da pomogne tužitelju, udario N. Š. otvorenim dlanom po licu.

Ovakvo inkriminirano ponašanje tužitelja, po ocjeni ovog revizijskog suda, a s obzirom na okolnosti pod kojima je do sukoba došlo, ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, niti osobito važnu činjenicu zbog kojih bi nastavak radnog odnosa bio nemoguć.

Suprotno pravnom stajalištu osporene presude, prvostupanjski je sud iz utvrđenih okolnosti pod kojima je došlo do sukoba pravilno ocijenio da tužitelj nije kriv za nastali sukob, a sama okolnost što se tužitelj nije suzdržao od reakcije na ponašanje kupca N. Š., ne opravdava zaključak osporene presude da je tužitelj narušio ugled tuženika, što ovome (tuženiku) daje pravo da mu izvanredno otkaže ugovor o radu.

Nastavno izloženom, proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava – odredbe čl. 107. st. 1. ZR – tužbeni zahtjev kao osnovan valjalo prihvatiti.

Kako, međutim, drugostupanjski sud tako nije odlučio, već je tužbeni zahtjev odbio, to je, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, reviziju valjalo prihvatiti i osporenu presudu preinačiti kao u izreci.

Tužitelj nije stavio zahtjev za naknadu troškova revizije.

U Zagrebu, 4. ožujka 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.