I Kž-22/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 22/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 148. st. 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (čl. 217. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona) odlučujući o žalbi Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Kv-253/07 od 18. prosinca 2008., u sjednici održanoj 9. travnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru obustavljeno je preuzimanje izvršenja strane kaznene presude izrečene protiv osuđenog M. K., a u stvari odlučeno je da se neće preuzeti izvršenje kazne zatvora jer „nadležan tijela države presuđenja nisu dokazali da su poduzimali zakonom propisane radnje po hrvatskom zakonu prema osuđeniku u svezi izvršenja“ kazne zatvora u trajanju od dvije godine (pogrešno navedeno tri godine) jer je u Republici Hrvatskoj nastupila zastara izvršenja kazne zatvora prema čl. 21. alineja 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07).

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da prvostupanjski sud „nije provjerio odnosno zatražio konkretne dokaze da li su strani sud odnosno strana nadležan pravosudna tijela za izvršenje kazne zatvora poduzeli radnje radi izvršenja navedene kazne zatvora“ s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

I Kž 22/09-3

Temeljem čl. 399. u vezi s čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje: ZKP) spis predmeta dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje koje se u podnesku očitovalo na način da predlaže da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije provjerio jesu li nadležna pravosudna tijela Bosne i Hercegovine poduzela radnje radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od dvije godine na koju je osuđenik u Bosni i Hercegovini pravomoćno osuđen. Upravo suprotno nakon primitka zamolnice Kantonalnog suda u Tuzli za preuzimanje izvršenja kazne zatvora nad osuđenikom prvostupanjski sud je zatražio dodatne podatke i to jesu li u državi presuđenja poduzimane „zakonom propisane radnje prema osuđenom M. K. u svezi izvršenja predmetne kazne zatvora“. Odgovarajući na tu zamolbu Kantonalni sud u Tuzli je dostavio dokumentaciju koja je već bila dostavljena uz zamolnicu za preuzimanje i izvršenje kazne te obavijestio prvostupanjski sud da nisu bili u mogućnosti pribaviti suglasnost osuđenika na izdržavanje kazne u Republici Hrvatskoj. Iz dostavljene dokumentacije, posebno naredbe Kantonalnog suda u Tuzli i sadržaja odgovora na traženje dodatnih podataka od strane prvostupanjskog suda vidljivo je da nisu dostavljeni podaci o poduzetim radnjama radi izvršenja kazne nad osuđenikom u državi moliteljici, a prva radnja koja je država moliteljica poduzela u pravcu izvršenja kazne je zamolnica za preuzimanje i izvršenje kazne upućena Republici Hrvatskoj 9. ožujka 2007.

Prema tome, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud „nije provjerio odnosno zatražio konkretne dokaze“ o radnjama poduzetim u državi moliteljici, radi izvršenja kazne zatvora jer je prvostupanjski sud upravo to i učinio budući da iz pribavljene dokumentacije proizlazi da ne postoje podaci da u državi moliteljici u razdoblju od pravomoćnosti osude na dvije godine pa do zamolbe Republici Hrvatskoj za preuzimanje i izvršenje kazne upućenoj Republici Hrvatskoj (od 18. prosinca 2003. do 9. ožujka 2007.) nisu poduzimane radnje radi izvršenja kazne zatvora nad osuđenikom, te je prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za preuzimanje i izvršenje kazne zatvora jer je nastupila zastara izvršenja kazne zatvora prema hrvatskom pravu i to 18. prosinca 2006.

Naime, prema čl. 21. alineja 5. KZ zastara izvršenja kazne zatvora nastupa protokom tri godine od izrečene kazne zatvora do tri godine, a počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je kazna izrečena prema čl. 23. st. 1. KZ (u konkretnoj situaciji to je 18. prosinca 2003. kada je donesena pravomoćna presuda). Budući da do 18. prosinca 2006. nije bilo radnje nadležnog tijela za izvršenje kazne, a koja radnja prema čl. 23. st. 3. Kaznenog zakona bi prekinula zastaru te u konkretnoj situaciji nastupila zastara izvršenja kazne, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

Slijedom toga, trebalo je sukladno Sporazumu između vlade Bosne i Hercegovine, vlade Federacije Bosne i Hercegovine i vlade Republike Hrvatske o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima od 26. veljače 2006. s izmjenom od 7. lipnja 2004. koji u čl. 3. st. 1. određuje uvjete kada se izvršenje neće preuzeti te čl. 74. st. 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04) odlučiti da se neće preuzeti izvršenje kazne zatvora (a ne obustaviti preuzimanje izvršenje strane kaznene presude kako je to pogrešno navedeno u izreci pobijanog rješenja).

I Kž 22/09-3

Stoga je na temelju čl. 387. ZKP sa žalbom državnog odvjetnika postupljeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. travnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.