Rev-x-949/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 949/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. pok. B. iz V., kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Š., protiv tuženice V. S. žene D. iz Š., koju zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-283/16-2 od 18. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2215/15 od 29. veljače 2016., u sjednici održanoj 26. listopada 2016.

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-283/16-2 od 18. travnja 2016. i presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2215/15 od 29. veljače 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen između S. S. pok. B., kao primatelja uzdržavanja, i V. S. žene D., kao davateljice uzdržavanja, ovjeren po sucu Općinskog suda u Šibeniku 1. srpnja 2002. pod brojem R1-212/02 utvrđen je ništavim. Ujedno je tuženici naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 30.886,88 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženica podnijela je reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude, odnosno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Revidentica u reviziji kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni naznačuje više pitanja, od kojih za pitanje

"Da li se smatra dokazanom i utvrđenom činjenica za čije postojanje vještaci nisu dali decidiran odgovor, odnosno decidiranu potvrdu o postojanju iste, i kako se u tom slučaju primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja?,

ukazujući na odluke ovog suda broj Rev-489/10 i Revx-132/12, izlaže i dostatne razloge važnosti.

Prema ocjeni ovog suda navedeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju temeljen na tvrdnji o nesposobnosti za rasuđivanje primatelja uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora.

Tijekom postupka uz brojne izvedene dokaze o liječenju primatelja uzdržavanja, njegovom smještaju tijekom 2002. i 2003. u bolnici i udomiteljskim ustanovama, na okolnost sposobnosti rasuđivanja u vrijeme sklapanja ugovora, izveden je samo dokaz medicinskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je vrlo vjerojatno da primatelj uzdržavanja u vrijeme sklapanje ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje. Dokazni prijedlog tuženice za saslušanje suca koji je izvršio ovjeru ugovora je odbijen.

Mišljenje je medicinskih vještaka da se s obzirom na izostanak medicinske dokumentacije u vrijeme sklapanja ugovora (nije bilo hospitalizacije i posebnih tretmana u razdoblju od 30. travnja 2002. do 10. studenoga 2002.) i činjenicu da sekcijom moždanog tkiva nije utvrđen tip demencije, može zaključiti da primatelj uzdržavanja vrlo vjerojatno u vrijeme sklapanja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje.

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

Činjenica sposobnosti primatelja uzdržavanja za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora odlučna je činjenica o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i postojanje te činjenice sud treba utvrditi sa sigurnošću, a ne do stupnja vjerojatnosti, a kako to i proizlazi iz potonje odredbe.

Osnovana je tvrdnja revidentice da ova odlučna činjenica na temelju izvedenih dokaza, od kojih je na okolnost sposobnosti rasuđivanja primatelja uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora izveden samo dokaz medicinskim vještačenjem, iz kojeg proizlazi da primatelj uzdržavanja vrlo vjerojatno nije bio sposoban za rasuđivanje, nije utvrđena sa sigurnošću. Time je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude, čime je učinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Propustivši sankcionirati navedenu povredu, istu je učinio i drugostupanjski sud.

Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu

Zagreb, 26. listopada 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.