Rev-2247/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2247/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Vrsar, V., protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola broj P-2/10 od 30. rujna 2010. kojom je poništava rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-943-04/09-01/178 ur. broj: 514-04-02-03/11-09-2 od 16. studenoga 2009., odlučujući o reviziji zainteresirane osobe – umješača Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj P-2/10 od 30. rujna 2010., u sjednici održanoj 23. listopada 2013.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija zainteresirane osobe – umješača Republike Hrvatske, preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-2/10 od 30. rujna 2010. i sudi:

Odbija se tužba kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo od 16. studenoga 2009. (dalje: drugostupanjsko tijelo) poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove – Pododsjek za imovinskopravne poslove, Ispostave P. (prvostupanjsko tijelo) klasa:UP/I-943-04/09-01/329 urbroj:2163-11-06-09-4 od 8. travnja 2009..

Rješenjem prvostupanjskog tijela pod točkom I utvrđen je interes Republike Hrvatske za izgradnju, održavanje i korištenje te obnavljanje energetskih djelatnosti (čl. 4. Zakona o energiji - "Narodne novine", broj 68/01, 177/04, 76/07, 152/08). Pod točkom II prihvaćen je prijedlog P. d.o.o. Z., …, za nepotpuno izvlaštenje nekretnina radi izgradnje, održavanja i korištenja magistralnog plinovoda V. – U. u korist predlagatelja i to na k.č.br. 1604/3 upisane u zk. ul. br. 2433 k.o. V., pod točkom III određen je način izgradnje plinovoda, pod točkom IV određena je visina naknade za umanjenje vrijednosti zemljišta u iznosu 6.259,00 kuna, koji je korisnik izvlaštenja P. d.o.o. Z. u obvezi isplatiti Općini Vrsar – tužitelju, a pod točkom V određen je način stupanja u posjed, dok je točkom VI. određen način zemljišnoknjižne provedbe istog.

Protiv rješenja drugostupanjskog tijela – Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo od 16. studenoga 2009. tužbu je podnijela Općina Vrsar (tužiteljica) navodeći da je tuženik pogrešno u obrazloženju pobijanog rješenja utvrdio tko je vlasnik predmetnih nekretnina a time je pogrešno primijenio Zakon o izvlaštenju.

Presudom Županijskog suda u Puli – Pola broj P-2/10 od 30. rujna 2010. usvojena je tužba tužiteljice i poništeno je rješenje drugostupanjskog tijela od 16. studenoga 2009..

Protiv navedene presude zainteresirana osoba – umješač Republika Hrvatska podnijela je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP). Republika Hrvatska kao zainteresirana osoba – umješač (dalje: umješač) predlaže da se revizija prihvati, preinači pobijana presuda i tužba odbije kao neosnovana.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija umješača je dopuštena i osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja gore navedenih odredbi proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži tri elementa:

čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o

sporu i da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za upuštanje ovog suda u ispitivanje osnovanosti takve revizije.

U predmetnoj izvanrednoj reviziji umješač je postavio slijedeće pravno pitanje: "Stječe li Republika Hrvatska pravo vlasništva nad nekretninama obuhvaćenim šumsko- gospodarskom osnovnom na temelju samog zakona neovisno o tome jesu li su te nekretnine nalazile unutar ili izvan granica građevinskog područja?". Podredno je postavio pravno pitanje: "Stječu li jedinice lokalne samouprave po samom zakonu pravo vlasništva nekretnine koja se po svojoj namjeni i statusu nalazila na dan 16. listopada 1990. unutar granica građevinskog zemljišta, a bila je obuhvaćena šumsko-gospodarskom osnovom ili je za stjecanje prava vlasništva jedinica lokalne samouprave tog zemljišta kao građevinskog potrebno okončati postupak izdvajanja zemljišta iz šumsko-gospodarske osnove (članak 17. st. 1. Zakona o šumama)?".

U obrazloženju pobijane presude sud je ocijenio da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je Općina Vrsar vlasnik predmetne nekretnine jer takvo stanje proizlazi iz zemljišnih knjiga, iako je odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90 – dalje: ZŠ), koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., izvršena vlasnička pretvorba šuma i šumskog zemljišta koje su do tada bile u društvenom vlasništvu Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu koji postaju državno vlasništvo Republike Hrvatske.

S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da se predmetna nekretnina 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. nalazila unutar građevinskog područja Grada V. i da je definirana kao građevinsko zemljište tako da se Republika Hrvatska ne može pozivati niti na vanknjižno vlasništvo predmetnih nekretnina (uvjerenje o statusu nekretnina od 16. rujna 2010. – list 25 spisa) sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti niti Uredba o postupku mjerilima za osnivanje služnosti u šumi ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske u svrhu izgradnje vodovoda, kanalizacije, plinovoda, električnih vodova ("Narodne novine", broj 108/06 – dalje: Uredba).

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije ovaj sud je ocijenio da je revizija dopuštena jer je postavljeno materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Ovaj revizijski sud je o materijalnopravnom pitanju postavljenom u reviziji - tko je vlasnik odnosno titular prava vlasništva šuma i šumskog zemljišta nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90 - dalje: ZID ZŠ) - već zauzeo pravno shvaćanje u presudi broj Rev-450/11-2 od 11. studenoga 2012..

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda zauzetom u naprijed navedenoj presudi šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ, tj. 16. listopada 1990., nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se ono nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan njega, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske.

Iz spisa proizlazi da se predmetna nekretnina nalazila i u šumsko gospodarskoj osnovi, te za predmetnu nekretninu nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove sukladno čl. 17. ZŠ.

Nadalje, prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", br. 90/92, 94/93, 117/97 – dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990. pa su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga niti ZLSU, koji je donesen 1992., nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta. Osim toga, niti jednom odredbom ZLSU nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Dakle, nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju, time da provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje iz šumskog gospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta, jer to ne predviđa ZŠ kao specijalni propis, a niti je predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta.

S obzirom da je revizijom pobijana odluka drugostupanjskog suda o materijalnopravnom pitanju postavljenom u reviziji utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa pravnim shvaćanjem koje je ovaj sud već zauzeo u presudi broj Rev- 450/11-2 od 11. studenoga 2012. ovaj sud je reviziju umješača ocijenio osnovanom imajući pritom u vidu utvrđeno činjenično stanje i odredbe čl. 17. st. 1. sada čl. 5. ZID ZŠ, čl. 18. sada 6. ZID ZŠ, čl. 87. ZLSU te odredbe Zakona o izvlaštenju.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. listopada 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.