II Gžzp-8/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 8/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Jadranka Juga kao predsjednika vijeća, te članova vijeća Aleksandra Peruzovića i Đure Sesse, u pravnoj stvari predlagateljice L. D. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gzp- 1121/09 od 22. listopada 2009., i zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 17. srpnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se žalba predlagateljice kao nedopuštena.

II. Odbacuje se zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, kao nedopušten.

Obrazloženje

Nakon zaprimanja zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 17. srpnja 2009., Vrhovni sud Republike Hrvatske se rješenjem posl. br. Gzp-1121/09 od 22. listopada 2009. oglasio nenadležnim za postupanje u ovom predmetu.

Protiv navedenog rješenja predlagateljica je 21. listopada 2009. podnijela ustavnu tužbu koja se, temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09, dalje: ZID ZS) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs- 3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10), bez prijedloga o odluci ovog suda.

Žalba nije dopuštena.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom

čl. 1. Zakona o

vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“,

II Gžzp 8/10-3

br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je kako je u trenutku odlučivanja o predmetnom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku glede kojeg je rečena zaštita zatražena podnesena revizija, povodom koje je postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske bio u tijeku pod posl. br. Revx- 542/09. Slijedom izloženog, zaključio je kako zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u konkretnom slučaju zapravo predstavlja ustavnu tužbu, o kojoj je nadležan odlučiti Ustavni sud Republike Hrvatske, te mu je dopisom od istog dana otpremio čitav spis na daljnje postupanje.

Protiv tog rješenja predlagateljica je podnijela ustavnu tužbu 21. prosinca 2009. No, obzirom da je u međuvremenu, 29. prosinca 2009., na snagu stupio ZID ZS, kojim je u čl. 7., st. 5. propisano kako je u postupcima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, za odlučivanje povodom žalbe protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske, to je Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10 ustupio cjelokupni spis formiran povodom rečene ustavne tužbe ovom sudu na odlučivanje.

Sukladno svemu navedenom, valja prije svega reći kako se odluka suda prvog stupnja, posl. br. Gzp-1121/09 od 22. listopada 2009., po ocjeni vijeća sudaca ovog suda, ukazuje u cijelosti pravilnom i zakonitom. Naime, sud je rečenu odluku o nenadležnosti donio u skladu sa odredbama čl. 27. i 28. Zakona o sudovima koji je u vrijeme njezina donošenja bio na snazi („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07. i 113/08.), imajući na umu i relevantnu odredbu čl. 63. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Sukladno tome, i uzimajući u obzir da je u međuvremenu stupio na snagu rečeni ZID ZS, temeljem kojeg se ustavna tužba protiv rješenja donesenih u postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, o navedenoj ustavnoj tužbi protiv rješenja o nenadležnosti ovog suda sada je nadležno odlučiti vijeće sudaca ovog suda.

No, pritom osobito valja ukazati kako je obzirom na navedene izmjene i dopune Zakonima o sudovima, ustavnu tužbu glede zaštite prava na suđenje u razumnom roku moguće podnijeti protiv pojedinačnog akta tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, a kojim je meritorno odlučeno o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, i to nakon što je iscrpljen predviđeni put pravne zaštite.

Ovaj sud je, stoga, postao nadležan meritorno odlučiti i o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predlagateljice, podnesenom 17. srpnja 2009.

Prema tome, proizlazi da predlagateljica nema nikakvog pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv rješenja kojim se ovaj sud prvotno bio oglasio nenadležnim, zbog čega je njezinu žalbu valjalo odbaciti (točka I izreke).

II Gžzp 8/10-3

Odlučujući o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 17. rujna 2009., vijeće sudaca ovoga suda (sukladno čl. 18. ZPP) ocjenjuje kako rečeni zahtjev nije dopušten.

Naime, imajući na umu činjenicu da je revizija tužiteljice odbačena kao nedopuštena rješenjem ovog suda posl. br. Revx-542/09 od 16. studenoga 2009., te da je predlagateljica odluku Županijskog suda u Zagrebu od 21. listopada 2008. – kojom je presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom dijelu – zaprimila 1. prosinca 2008., vijeće sudaca ovog suda zaključuje kako je s potonjim danom nastupila pravomoćnost u odnosu na predlagateljicu, te je o pravima i obvezama predlagateljice u rečenom postupku pravomoćno odlučeno. Pritom se predlagateljici osobito ukazuje kako se revizijom, koja je odbačena kao nedopuštena, ne može produljiti trajanje pravno relevantnog razdoblja.

U konkretnoj situaciji, dakle, proizlazi kako je zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnesen 17. rujna 2009. – dakle, nakon što je parnični postupak, glede kojeg je zaštita i zatražena, već bio pravomoćno okončan.

Odredbom čl. 27. st. 1. ZS propisano je da stranka u sudskom postupku, koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Iz navedene odredbe proizlazi da stranka u sudskom postupku može ostvarivati zaštitu prava na suđenje u razumnom roku samo za postupke koji su u tijeku pred nadležnim sudom.

Slijedom iznijetog, a sukladno citiranoj odredbi čl. 27. ZS, nisu ostvarene pretpostavke za pružanje sudske zaštite u ovom predmetu, jer sudski postupak na koji se odnosi zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u vrijeme podnošenja zahtjeva više nije bio u tijeku.

Kako se stoga u ovom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva, valjalo je zahtjev predlagateljice odbaciti kao nedopušten (točka II izreke).

U Zagrebu, 20. rujna 2010.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.