I Kž-686/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-686/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.M., zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. lipnja 1994. broj K-63/1994, u sjednici održanoj 8. prosinca 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske L.I.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. K.M., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Županijski sud u Gradu Zagrebu oglasio je krivim K.M. da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio krivično djelo razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa i primjenom čl. 47. st. 1. i čl. 48. st. 3. OKZRH izrekao uvjetnu osudu tako da mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja se neće izrvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo krivično djelo.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Đ.N., odvjetniku iz Z.. Optuženik se žali zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika nije osnovana.

U žalbi osuđenik nije označio koju bitnu povredu odredba krivičnog postupka je po njegovom mišljenju ostvario sud prvoga stupnja, a niti to proizlazi iz sadržaja žalbe, što nije slučaj s povredom krivičnog zakona jer iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj ima u vidu onu povredu zakona iz čl. 355. toč. 1. ZKP tj. da je krivični zakon povrijeđen u pitanju je li djelo za koje se optuženik goni krivično djelo i to zbog toga što smatra da je u njegovom slučaju valjalo primjeniti odredbu čl. 6. st. 2. OKZRH o nepostojanju krivičnog djela zbog neznatne društvene opasnosti.

Žalba optuženika ne obrazlaže određeno zbog čega smatra da bi u pogledu krivičnog djela zbog kojega je oglašen krivim valjalo primjeniti odredbu čl. 6. st. 2. OKZRH. On vjerojatno smatra da mali iznos štete, odnosno prisvojenog novca (100 tadašnjih HRD) čini to djelo neznatno društveno opasnim zbog neznatnosti štetnih posljedica. Međutim, da bi neko djelo bilo neznatno društveno opasno, osim neznatnosti štetnih posljedica, ono mora biti i malog značaja u što ulaze sve objektivne i subjektivne okolnosti djela, npr. okolnosti uz koje je djelo počinjeno, motiv djela i sl.

Optuženik je u noćnim satima djelo počinio u centru grada na štetu maldog čovjeka (ošt. K.T. rođ. 1976. godine i imao je 18 godina u vrijeme izrvšenja djela), htio je da oštećeniku osim iznosa od 100 HRD, koji mu je oštećenik u strahu od njegove prijetnje dao, uzme još novaca, kod čega je upotrijebio i silu (udario je oštećenika koljenom u trbuh), i tek je policijska patrola spriječila optuženika u nastojanju da dođe do većeg iznosa novca. Optuženik je dakle, uz prijetnju upotrijebio i silu i to u jačem intenzitetu, a ostale navedene okolnosti uz koje je djelo počinio, ne daje djelu mali značaj, pa se zato u konkretnom slučaju ne može primjeniti odredba čl. 6. st. 2. OKZRH.

Sud prvoga stupnja nije, prema tome, povrijedio krivični zakon na koji ukazuje žalba optuženika, a niti postoji neka druga ovakva povreda zakona, kao i određena bitna povreda odredaba krivičnog postupka na koju u smislu čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti kada ispituje pobijanu presudu.

Nije osnovana žalba optuženika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Optuženik, naime, smatra da su zbog "pretjerane alkoholiziranosti" njegove sposobnosti da shvati značenje djela i sposobnost da upravlja svojim postupcima bile bitno smanjene (u žalbi optuženik smanjenu uračunljivost brka s actiones libere in causa - radnje slobodne u uzroku, kod koje postoji puna krivična odgovornost, a koje su situacije definirane odredbama o uračunljivosti u čl. 10. st. 2. i 3. OKZRH), te smatra da je u tijeku krivičnoga postupka trebalo provesti vještačenje optuženika (u žalbi se ne navodi kakvo, ali vjerojatno misli na neuropsihijastrijsko vještačenje).

Međutim, sud prvoga stupnja na osnovu obrane optuženika, odnosno, da se optuženik siječa što se zbivalo na licu mjesta, a jedino se ne sijeća kako je od oštećenika uzeo novac, ispravno zaključuje, da optuženik nije bio bitno smanjeno uračunljiv. U tom pravcu govori i iskaz oštećenika i svjedoka P.I..

Prema tome, sud prvoga stupnja je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, kako one koje se odnose na objektivni učin djela, a isto tako i one vezane za krivičnu odgovornost optuženika.

Optuženik u žalbi ničin ne obrazlaže iz kojih razloga pobija odluku suda o izrečenoj krivičnoj sankciji. Međutim, kako je u korist optuženika podnesena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja prema čl. 369.ZKP sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji, to je u svakom slučaju trebalo ispitati odluku suda o izrečenoj krivičnoj sankciji.

Sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio olakotne okolnosti kod optuženika (neosuđivanost, socijalnon porijeklo - optuženik, naime, potječe iz radničke obitelji, alkoholiziranost u vrijeme izvršenja djela i iskazano kajanje zbog izvršenja djela, te besprijekoran život i ponašanje prije izvršenja djela). Sud je ove okolnosti pravilno vrednovao i pravilno utvrdio da postoje svi zakonski uvjeti iz čl. 47. st. 1. i čl. 48. st. 3. OKZRH da se optuženiku izrekne uvjetna osuda, koja će kako to nalazi ovaj Vrhovni sud postići svoju svrhu.

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 374. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. prosinca 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)