Rev-3103/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3103/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Miljenke Vraničar i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.L. iz L.O., kojeg zastupa I.Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv djela pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž 545/95 od 6. lipnja 1995., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn 6492/93 od 25. listopada 1994., u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 1998.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženici je naloženo da s osnova naknade štete plati tužitelju iznos od 62.730,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 25. listopada 1994. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 7.114,00 kn (toč. I. izreke), te je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom svog zahtjeva u iznosu od 72.270,00 kn (toč. II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima.

Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presudu preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja uz naknadu cjelokupnih troškova postupka.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete i u revizijskom stadiju postupku sporna je visina štete sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova, sa osnova straha i sa osnova duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti.

U postupku je utvrđeno, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede radi kojih je ukupno trpio fizičke bolove nešto manje od dva mjeseca, a nakon toga povremene manje bolove u trajanju od osam tjedana, da je pretrpio primarni i sekundarni strah koji ga je neurotizirao, te da su mu ostale trajne posljedice od zadobivenih ozljeda radi čega mu je životna aktivnost smanjenja za 30%.

Niži sudovi tužitelju su dosudili sljedeću štetu: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 9.000,00 kn, sa osnova pretrpljenog straha iznos od 7.000,00 kn i sa osnova duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti iznos od 45.000,00 kn.

Visina nematerijalne štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke imajući u vidu vrijeme kada je donesena presuda suda prvog stupnja iznosi koje su niži sudovi dosudili tužitelju predstavljaju po mišljenju ovoga suda pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94).

Dakle, neosnovano revident prigovara da su niži sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo odlučujući o visini zatražene neimovinske štete.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je tužitelj istakao u reviziji. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP i reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 26. kolovoza 1998.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.