II Kž-223/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 223/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika N. I. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. u svezi st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika A. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 19. ožujka 2010. broj K-Us-3/10 (Kv-Us-41/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenika A. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv trinaestero osoba zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. u vezi st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ) produljen je pritvor protiv okrivljenika N. I., okrivljenika A. L., okrivljenika M. R. i okrivljenika M. M. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. L. putem branitelja M. K., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u odnosu na žalitelja te da se okrivljenik pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ispravno je sud prvog stupnja zaključio da protiv okrivljenika A. L. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

II Kž 223/10-3

Naime, žalitelj se sa ostalim optuženicima tereti za počinjenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. u vezi st. 2. KZ na način da su se kroz višegodišnje razdoblje (od 2005. do 15. siječnja 2009.) udružili u zločinačku organizaciju radi krijumčarenja velikih količina opojne droge kokain iz zemalja Južne Amerike u Republiku Hrvatsku pri čemu se okrivljenika A. L. konkretno tereti da je u okviru organizacije bio zadužen za skladištenje i čuvanje opojne droge kokain i heroin u tajnom stanu u S. i u kući svoje majke u mjestu S., I., kao i za vaganje, povećavanje mase, prepakiravanje i prodaju droge na ilegalnom tržištu Republike Hrvatske. Uz navedeno, bio je zadužen za vrbovanje novih pripadnika organizacije posudbom novca te u slučaju potrebe i za primjenjivanje prijetnje ili sile prema ostalim pripadnicima organizacije a sve sukladno dogovoru sa organizatorom N. I..

Okolnost da je okrivljenik u duljem vremenskom razdoblju počinio više različitih pojedinačnih inkriminiranih radnji uz činjenicu da se radilo o većoj količini tzv. teške droge kokain, i po ocjeni ovog suda, kao suda drugog stupnja upućuje na zaključak o njegovoj upornosti u protupravnom ponašanju te visokom stupnju kriminalne volje i značajnoj količini kriminalne aktivnosti navedenog okrivljenika.

Upravo značajna kriminalna količina u djelatnosti žalitelja, u korelaciji sa činjenicom ranije osuđivanosti za imovinska kaznena djela kao i okolnost da je prema činjeničnom supstratu podignute optužnice okrivljenik A. L. osnovano sumnjiv kao visoko pozicionirana osoba u hijerarhiji organizacije koja se bavi inkriminiranom djelatnošću, upućuje na zaključak da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo. Stoga za daljnju primjenu mjere pritvora radi preveniranja iteracijske opasnost nije odlučna okolnost zdravstveno stanje optuženika na koje se poziva u žalbi jer kraj nesporne okolnosti da je optuženik 80%-tni ratni vojni invalid sa nizom drugih popratnih bolesti nisu od utjecaja, budući je njemu i u pritvorskim uvjetima osigurana redovna zdravstvena skrb što potvrđuju i podaci u spisu.

Utemeljenost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, proizlazi iz inkriminirane količine prokrijumčarene opojne droge kokain (26,80 kg) vrijednosti najmanje 938.000,00 Eur. Već sama navedena količina ukazuje na zaključak da se od ove količine može pripraviti velik broj pojedinačnih doza za distribuciju na ilegalnom tržištu i na taj način ugroziti zdravlje velikog broja ljudi pretežito mlađe populacije. Isto tako stupanj organiziranosti okrivljenika, sustavnost u inkriminiranom djelovanju sa razrađenim ulogama koje je bilo vezano za krijumčarenje velikih količina opojne droge kokain, kao i međunarodni element u inkriminiranoj djelatnosti, predstavljaju okolnosti koje uvelike nadmašuju uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakova kaznena djela pa su na ovaj način u cijelosti ostvarene posebno teške okolnosti iz pritvorske osnove propisane čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Neosnovana je i tvrdnja žalitelja kojom pobija postojanje osnovane sumnje o učinu inkriminiranog kaznenog djela pozivanjem na obranu okrivljenika M. G. budući ovaj drugostupanjski sud pri odlučivanju o osnovanosti žalbe podnesene protiv rješenja o mjeri pritvora nije ovlašten cijeniti spisu priležeće dokaze ali niti obrane drugih okrivljenika sa aspekta postojanja osnovane sumnje jer taj stupanj sumnje u ovom stadiju postupka proizlazi iz podignute optužnice.

II Kž 223/10-3

Niti ostalim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja pa je slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. travnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.