Revr-672/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-672/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž. iz B., koga zastupa punomoćnik N. A., odvjetnik iz Z., protiv tuženika V. U. d.d. Z., koga zastupa B. M., odvjetnica u Z., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-9157/01 od 21. svibnja 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pr-1355/98 od 15. lipnja 2001. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 08. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-9157/01 od 21. svibnja 2002. godine, potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pr-1355/98 od 15. lipnja 2001. godine kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se poništi kao nezakonita odluka tuženika od 05. ožujka 1996. godine, i da presuda nadomjesti ugovor o radu između tužitelja i tuženika, uz naknadu troškova parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. i toč. 13. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91. i dr. – dalje: ZPP) te predlaže da se drugostupanjska odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud nalazi da nije učinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a suprotno tvrdnji revidenta nije se ostvario niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. i toč. 13. ZPP-a, jer su u obrazloženju pobijane odluke navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te se presuda može ispitati, a u skladu sa odredbom čl. 228. ZPP na ročištu za glavnu raspravu od 31. siječnja 2001. godine sudsko vijeće je odredilo očevid na licu mjesta koji je i proveden dana 02. ožujka 2001. godine.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj dana 03. ožujka 1996. godine počinio osobitu tešku povredu obveze iz radnog odnosa, jer je po djelatnicima VIII PP PU Z. zatečen u krađi 54 komada časopisa F. i 2 komada lista S., koje novine su bile prenesene preko dvorišne izlazne porte tuženika (tzv. P.-porta) do automobila vlasništvo P.I. i kojom prilikom su djelatnici policije navedenu količinu novina i oduzeli iz prtljažnika osobnog vozila.

Utvrđeno je da sindikat tuženika dao suglasnost na odluku o izvanrednom otkazu.

Utvrđeno je da je ranijom odlukom tuženika od 27. siječnja 1995. godine tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa uvjetno na 12 mjeseci, zbog istovrsne povrede, pokušaja otuđenja 10 komada rokovnika.

S obzirom na navedena utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, smatrajući da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu zakonita i donesena u skladu sa odredbama čl. 107. i čl. 110. st. 2. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95 i dr. – u daljnjem tekstu ZR).

Suprotno revizijskim prigovorima, nije odlučna okolnost za ovu parnicu vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja. Bez obzira na postojanje kaznenog djela ili ne, s obzirom na različitu kvalitetu i pretpostavke građanskopravne i kaznenopravne odgovornosti, nižestupanjski sudovi nisu bili vezani za rezultat kaznenog postupka, budući da je opseg kaznenopravne odgovornosti uži od građanskopravne, napose one koja predstavlja pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu (čl. 107. ZR), jer je u ponašanju tužitelja očito sadržana takva nedopuštena radnja koja predstavlja osobito tešu povredu radne obveze, koja i po ocjeni ovoga suda opravdava odluku o izvanrednom otkazu. Budući da je tužitelj zatečen u izvršenju te povrede, u skladu sa odredbom čl. 110. st. 2. ZR, po ocjeni ovoga suda to je upravo bila okolnost zbog koje nije bilo niti opravdano očekivati od poslodavca da mu omogući obranu.

Iz svih je navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 08. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.