Rev-2072/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2072/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatka Crnića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. M. iz D. S., protiv tuženika- protutužitelja J. A. iz V., radi ispunjenja ugovora, rješavajući reviziju tužitelja-protutuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 25. travnja 1990. br. Gž- 742/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. prosinca 1989. br. P-4075/88, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 1991.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja-protutuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od dana 25. travnja 1990. godine pod posl. brojem Gž-742/90 kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda koja glasi:

"I. Odbija se tužitelj-protutuženik s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženi J. A. iz G. S. ..., dužan je u ispunjenju ugovora zaključenog sa tužiteljem D. M. iz D. S., ..., predati istome u vlasništvo i vlasnički posjed nekretnine nalazeće na k.č.br. 1238/2 (kč. ve. 4141) k.o. M. koje nakretnine su upisane u z.k.ul.br. 314 k.o, M. u ukupnoj površini od 1000 m2, te mu ujedno izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos prava vlasništva tih nekretnina na ime i vlasništvo tužitelja jer će u protivnom slučaju takvu ispravu zamijeniti ova presuda, te mu nadoknaditi, parnični trošak, u roku od 15 dana."

II. Raskida se kupoprodajni ugovor sklopljen dana 16. lipnja 1987. godine između tuženika-protutužitelja kao prodavatelja i tužitelja-protutuženika kao kupca k.č.br. 1283/2 pod novom oznakom k.č.br. 4141 upisane u z.k.ul.br. 314 k.o. M. i isti nema nikakvog pravnog učinka."

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tužitelj-protutuženik (u daljnjem tekstu: tužitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tužitelja dostavio tuženiku-protutužitelju (u daljnjem tekstu: tuženiku) i nadležnom javnom tužiocu.

Tuženik svoj odgovor na reviziju tužitelja nije dao, a Javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) nije ostvaren, a na druge povrede parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. t. 1. i 2. ZPP) revident određeno ne ukazuje.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Nije sporno ni u ovoj revizijskog fazi postupka:

- da su stranke zaključile dana 16. lipnja 1987. godine kupoprodajni ugovor kojim tužitelj kupuje, a tuženik prodaje nekretninu u površini od 1.000 m2 označenu kao k.č.br. 1238/2 k.o. M.,

- da je tužitelj pri potpisivanju ugovora isplatio tuženiku na ime kapare iznos od 4.000 dinara,

- da se je tužitelj obavezao isplatiti tuženiku kao prodavaocu preostali iznos, a nakon dobivene uredne dokumentacije od općine za izgradnju objekata (urbanističke uvjete, imovinske službe i rješenje za izgradnju),

- te da u slučaju da se ne dobiju urbanistički uvjeti izgradnje, prodavalac se obavezuje povratiti kupcu dobiveni iznos od 400.000 dinara.

Sudovi su utvrdili da su se stranke dogovorile da je potrebno za sređivanje ove dokumentacije 2-3 mjeseca; da je tužitelj zahtjev za pribavljanje ove dokumentacije postavio dana 21. lipnja 1988. godine (oko godinu dana po potpisivanju kupoprodajnog ugovora) te da ovu dokumentaciju tužitelj još nije pribavio.

Sudovi su stoga zaključili da tužitelj u roku, koji je ugovoren, od dva – tri mjeseca nije pribavio „urbanističke uvjete za izgradnju“.

S obzirom, na iznesena utvrđenja prema stanovištu ovog revizijskog suda predmetnu kupoprodajni ugovor je sklopljen pod raskidnim uvjetom (t. VIII) koji s obzirom da se nije ostvario - nisu pribavljeni urbanistički uvjetni ni u periodu znatno dužem od dva - tri mjeseca do vodi do opaski da ugovora (čl. 74. st. 3. Zakona o obveznim odnosima "Službeni list SFRJ" broj 27/78, 39/85 i 48/85, u daljnjem tekstu: Z00). Stav prvostepenog suda kojeg je prihvatio i drugostepeni sud, da s obzirom na iznesena utvrđenja i okolnosti ovog pravnog posla koje su nesporne među strankama, a u odnosu na protek vremena i u to vrijeme visoku inflaciju, zbog izmijenjenih okolnosti valja raskinuti ugovor zaključen među strankama (čl. 133. Z00), nije za prihvatiti. To stoga, što je do raskida ugovora došlo već zbog nastupa raskidnog uvjeta.

Nije u pravu tužitelj kada iznosi u reviziji, kao što je iznosio i u žalbi, da je sud usvajanjem protutužbenog zahtjeva trebao po sili zakona odlučiti o povratu iznosa kapare u visini od 400.000 ondašnjih dinara.

Sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su u postupku postavljeni (ne ead judex ultra et extra petita partium), o osnovanosti zahtjeva kojim stranka traži da joj sud pruži pravnu zaštitu određenog sadržaja, a koja proizlazi kao zaključak iz primjene mjerodavne pravne norme na utvrđeno činjenično stanje (dr S. T. "Građansko procesno pravo"). Dakle, uvijek (osim zakonskih izuzetaka) je potrebno da postoji zahtjev kojim se traži pružanje određene pravne zaštite. Okolnost da bi tužitelju pristojilo pravo u smislu odredbi iz člana 132. st. 2. i st. 5. Z00 ima značaj utoliko što primjena te pravne norme bi eventualno ukazivala na osnovanost zahtjeva tužitelja za povrat datog iznosa. To sve pod uvjetom da je taj zahtjev tužitelj postavio i kada bi sud došao u situaciju da o tom zahtjevu odlučuje. Kad je izostalo postavljanje takvog zahtjeva, sud nema o čemu da odlučuje jer nema odluke po službenoj dužnosti kako to ističe tužitelj u izjavljenoj reviziji.

Iz izloženog dakle slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u dispozitivu ove presude.

U Zagrebu 16. siječnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Zlatko Crnić, v. r.