Rev-638/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

.

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 638/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Stanka Hautza, Miljenke Vraničar i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.I. iz Z., S. ..., koga zastupa M.C., odvjetnik u Z., protiv tužene C.o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 26. listopada 1993. br. Gž 5710/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. veljače 1993. br. P 3262/92, u sjednici održanoj dana 19. srpnja 1995.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da na ime naknade štete plati tužitelju iznos od 9,506.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 3. veljače 1993. godine do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 313.000 HRD, sve u roku od 15 dana, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4,074.000 HRD tužitelj odbijen.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnoga prava predloživši preinačenje pobijane presude na način da se u cijelosti udovolji njegovom tužbenom zahtjevu.

U skladu sa odredbom čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak pravovremene, dopuštene i potpune revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.

U zakonskom roku od 30 dana protivna stranka nije odgovorila na reviziju, a niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo.

Revizija nije osnovana.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud temeljem odredbe čl. 386. istoga zakona pazi po službenoj dužnosti. Na sve ostale procesne povrede ovaj sud pazi jedino na određen i konkretan prigovor u reviziji, a revident takav prigovor ne iznosi. Stoga, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Odredbom čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, dalje ZOO) propisano je da oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu.

Utvrđenje je sudova da je tužitelj kritične zgode kao pješak prelazio B. ulicu na mjestu koje nije obilježeno pješačkim prijelazom niti je predviđeno da pješaci na tome mjestu prelaze kolnik. Prešavši dio kolnika u širini od 4 metra počeo se vraćati. Osiguranik tužene kretao se B. ulicom brzinom od 58-59 km/h. Na pojavu pješaka počeo je reagirati kočenjem tek kada se ovaj počeo vraćati. Bio bi izbjegao nalet na pješaka reagirajući kao u času nesreće da je vozio brzinom od 45 km/h.

S obzirom na ovakva utvrđenja neosnovan je prigovor tužitelja u reviziji da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tužene. Naime, prelazeći ulicu izvan obilježenog pješačkog prijelaza, na frenkventnoj prometnici, tužitelj je bio dužan postupati naročito oprezno a očito da tako nije postupao dok se u prelaženje upustio u trenutku kada je nailazio automobil. Njegov je neoprez bio tim veći što se, prešavši dio kolnika počeo vraćati. Stoga je pravilno ocijenjeno da je za nezgodu i sam suodgovoran za 30%. Slijedom toga, sudovi su pravilno primijenili citiranu materijalnopravnu odredbu kada su utvrđeni iznos naknade štete od ukupno 13,580.000 HRD, koliko je tužitelj tužbom i tražio, umanjili razmjerno stupnju tužiteljeve suodgovornosti za štetni događaj.

Slijedom iznesenog, nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga pa je u skladu sa odredbom čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. srpnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Vladimir Drakulić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/