II Kž-236/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 236/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirne Mavriček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. J. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog A. J., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 10. svibnja 2018. broj K-Us-14/2018-5 o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma, u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog A. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma, kojom je optuženi A. J. proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. i članka 52. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u točki I) na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. J. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

U točki II) tog rješenja određeno je da se optuženom A. J. u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 17. prosinca 2013. do 10. lipnja 2014. i od 1. studenog 2017. pa nadalje.

U točki III), na temelju članka 102. stavka 1. ZKP/08., određeno je da se istražni zatvor iz razloga po članku 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. može ukinuti ako optuženik ili

II Kž 236/2018-4

drugi za njega dade jamstvo, a optuženik obeća da se neće kriti i bez odobrenja napustiti boravište, dok je točkom IV) izreke tog rješenja određena visina jamstva od 200.000,00 kuna, time da se jamstvo može sastojati u polaganju gotova novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti ili zasnivanjem založnog prava za iznos jamstva na nekretnini osobe koja daje jamstvo. Prema točki V), a u skladu s člankom 104. stavkom 2. ZKP/08., ako optuženi A. J. postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem će se odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna R. H., a protiv optuženika će se odrediti istražni zatvor.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. J. po branitelju, odvjetniku M. Š., ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženom A. J. umjesto istražnog zatvora odredi mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada smatra da nakon sklopljenog sporazuma o priznanju krivnje i kazni i kraj činjenice da se zamjenica ravnateljice U. s. k. o. k. suglasila s prijedlogom za ukidanje istražnog zatvora, nije bilo razloga za produljenje istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., odnosno da se ista svrha može postići određivanjem mjere opreza.

Naime, kraj činjenice da postoji osnovana sumnja da je optuženi A. J. počinio kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. i članka 52. stavka 1. KZ/11. za koje je nepravomoćnom presudom na temelju sporazuma stranaka proglašen krivim, pravilno prvostupanjski sud nalazi da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da će optuženi A. J. pobjeći.

Prema podacima iz spisa, tijekom ovog postupka bio je određen istražni zatvor protiv optuženog A. J. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP/08., time da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 13. lipnja 2014. broj Kir-Us-147/13 istražni zatvor bio ukinut. Kraj saznanja da se protiv njega vodi kazneni postupak te iako je prilikom prvog ispitivanja poučen da je dužan odazivati pozivima i obavještavati sud o svakoj promjeni adrese prebivališta ili namjeri promjene boravišta, dostava poziva optuženom A. J. za raspravu za dane od 16. do 20. siječnja 2017. vraćena je uz napomenu da je primatelj odselio, nakon čega je sud provjerom putem II Policijske postaje R. utvrdio da je optuženik odselio u Nj. na nepoznatu adresu. Radi osiguranja prisutnosti optuženika na raspravi, rješenjem od 13. siječnja 2017. broj K-Us-11/16, Kv I-Us-1/17 određen je istražni zatvor protiv optuženog A. J. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a nalogom Županijskog suda u Rijeci od 8. veljače 2017. naloženo je izdavanje tjeralice. Dopisom od 14. ožujka 2017. obaviješten je Županijski sud u Rijeci da je optuženi A. J. napustio teritorij R. H., radi čega je zatraženo izdavanje međunarodne tjeralice protiv optuženika. Nakon što je 2. kolovoza 2017. izdan europski uhidbeni nalog, optuženik je uhićen u S. R. Nj. i predan nadležnim tijelima R. H.

Iz navedenih okolnosti proizlazi da je optuženi A. J. tijekom ovog postupka bio nedostupan tijelima kaznenog progona R. H. jer je napustio teritorij R. H., iako je imao saznanja da se protiv njega vodi ovaj kazneni postupak i bio je poučen o obvezi odazivanja pozivima suda, kao i o obvezi da obavještava sud o svakoj promjeni adrese svog prebivališta

II Kž 236/2018-4

ili namjeri promjene boravišta, pa je njegova nazočnost u postupku osigurana određivanjem istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i izdavanjem europskog uhidbenog naloga. Stoga ispravno prvostupanjski sud zaključuje da iznesene okolnosti upućuju na opasnost da će optuženi A. J. puštanjem na slobodu pobjeći i tako ponovno postati nedostupan državnim tijelima R. H., zbog čega se daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. protiv optuženog A. J. ukazuje nužnom i zakonski opravdanom. Suprotno žalbenim navodima, iznijete okolnosti ujedno upućuju na zaključak da se nazočnost optuženog A. J. ne bi mogla osigurati mjerama opreza, kako to predlaže optuženik u žalbi.

Zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju zakonskih uvjeta iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i nužnosti produljenja istražnog zatvora nije doveden u pitanje ni tvrdnjom žalitelja da sklapanje sporazuma iz članka 360. ZKP/08. „znači drugačiji stav okrivljenika prema djelu i kaznenom postupku“, time da je prvostupanjski sud pružio optuženiku mogućnost zamjene mjere istražnog zatvora polaganjem jamstva, pri čemu je visinu jamstva utvrdio na temelju okolnosti iz članka 102. stavka 2. ZKP/08., koja se međutim žalbom ne pobija.

Stoga, budući da žalbom nije dovedeno u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tom nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. svibnja 2018.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Mirna Mavriček, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.