I Kr-710/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 710/1990-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr Berislava kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. M. Z., zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. i dr. KZH, odlučujući o zahtjevu os. M. Z. za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Okružnog suda u Zagrebu od 23. studenog 1990. K 218/87 i Kv 691/90, u sjednici održanoj 13. ožujka 1991,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. M. Z. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 22. prosinca 1989. br. K 218/87 i Kv 496/89, temeljem čl. 401. st. 1. toč.

1. ZKP preinačene su u odluci o kazni presude Okružnog suda u Zagrebu od 9. prosinca 1987. br. K 218/87, potvrdjena presudom Vrhovnog suda Hrvatske od 6. listopada 1988. g. br. Kž 414/88, kojom je os. M. Z. zbog krivičnih djela iz čl. 83. st. 1. KZH osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. studenog 1985. br. Kv 1327/85, kojom je os. M. Z. zbog kriv. djela iz čl. 168, st. 1., čl. 142. st. 1. i 2. i čl. 193. st. 1. i 2. KZH, osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedan mjesec, te je primjenom čl. 48. st. 2. toČ. 3. KZ SFRJ M. Z. osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i pet mjeseci.

Osudjenik izdržava kaznu zatvora u KPD S. G., a kazna mu teče od 26. kolovoza 1987. g.

Osudjenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem je naveo da je za vrijeme dok se nalazio na izdržavanju kazne njegov sin M. Z., tjelesno povrijedjen, te da je uslijed toga od strane Vojne komisije proglašen privremeno nesposobnim za služenje vojnog roka. Osim toga da u obitelji radi samo njegova supruga, čija primanja nisu dovoljna niti za podmirenje osnovnih životnih potreba, pa uslijed tih razloga predlaže da mu se izrečena kazna izvanredno ublaži, jer bi prijevremenim izlaskom iz KPD-a svojim radom pomogao obitelji.

Okružni sud u Zagrebu dostavljajući ovom sudu zahtjev predložio je da se on ne prihvati, a negativni su

I Kr 710/1990-3

prijedlozi i okružnog javnog tužioca u Zagrebu i javnog tužioca Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Prema priloženoj liječničkoj dokumentaciji za sina M. Z., proizlazi da je on doista u toku 1988. godine bio tjelesno povrijedjen, ali je nakon operacije njegovo zdravstveno stanje sanirano. Proglašavan je istina u dva navrata i privremeno nesposobnim za služenje vojnog roka, ali iz te činjenice se još uvijek ne može izvući zaključak, da bi to uslijedilo zbog teškog narušenja njegovog zdravlja, jer o tome u spisu nema nikakvih podataka.

Osim toga, sin osudjenika je punoljetan i živi sa svojom majkom M. M., koja je zaposlena kao KV trgovac u R. U. i bakom u Z., …, a vanbračna zajednica izmedju osudjenika i M. M. je prema podacima socijalne službe raskinuta (list 296) i M. M., odbija prihvatiti osudjenika u stan, jer on maltretira njenu obitelj.

Kako iz izloženih okolnosti proizlazi da se u ovom slučaju nisu stekli uvjeti za primjenu instituta izvanrednog ublažavanja kazne iz čl. 412. ZKP, trebalo je temeljem čl. 414. st. 7. ZKP zahtjev osudjenika odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 13. ožujka 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka, v.r.

Pavišić dr. Berislav, v.r.