I Kž-353/2015-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 353/15-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. i 3. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. travnja 2014. broj K-114/12, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 2016., u nazočnosti branitelja opt. M. B., odvjetnika S. Š. u zamjeni za odvjetnika K. K., te branitelja opt. R. K., odvjetnika D. C.,

p r e s u d i o j e:

Žalbe opt. M. B., opt. R. K. i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, pod toč. 1. izreke, oglašeni su krivima opt. M. B. zbog kaznenog djela podvođenja iz čl. 195. st. 2. KZ/97, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, i opt. R. K. zbog kaznenog djela iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 38. KZ/97, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i, temeljem čl. 67. KZ/97, primijenjena uvjetna osuda tako da se taka kazna neće izvršiti ako za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Pod toč. 2. izreke, oglašen je krivim opt. M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 195. st. 3. KZ/97, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pod toč. 3. te izreke zbog kaznenog djela iz čl. 195. st. 2. KZ/97, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, pod toč. 4. izreke zbog kaznenog djela iz čl. 195. st. 2. KZ/97, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci, a pod toč. 5. izreke prvostupanjske presude taj optuženik je također oglašen krivim zbog kaznenog

I Kž 353/15-7

djela iz čl. 195. st. 2. KZ/97, ali s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je primjenom odredaba o stjecaju, opt. M. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Optuženicima je, sukladno čl. 51. KZ/11, u izrečene kazne uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to opt. M. B. od 19. prosinca 2011. do 22. studenog 2012., a opt. R. K. u periodu od 26. prosinca 2011. do 16. ožujka 2012., time da će do uračunavanja doći u slučaju opoziva izrečene uvjetne osude.

Temeljem čl. 4. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine", broj 145/10) od opt. M. B. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u kunskoj protuvrijednosti od 91.500 Eura te 10.000,00 kn, koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude, dok je od opt. R. K. oduzeta kunska protuvrijednost iznosa od 600,00 Eura koji je dužan uplatiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti te presude.

Optuženici su obavezani na snašanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) te je opt. M. B. dužan naknaditi paušalni iznos od 5.000,00 kn, a opt. R. K. od 1.000,00 kn. Protiv te presude žale se optuženici i državni odvjetnik.

Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela opisana pod toč. 1., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude, te zbog odluke o kazni u odnosu na oba optuženika, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači u pravnoj kvalifikaciji spomenutih kaznenih djela te u odluci o kazni na način da se opt. M. B. utvrde strože pojedinačne kazne i izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju, dok da se opt. R. K. izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

Opt. M. B. se žali po svom branitelju K. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. i P. jtd. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se preinači i tom optuženiku izrekne znatno blaža kazna. Žalbi su priložene preslike otpusnog pisma od 23. siječnja 2015. te povijesti bolesti od 10. veljače 2015. za optuženika. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. R. K. se žali po svom branitelju D. C., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i taj optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Također je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

I Kž 353/15-7

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. R. K. po svom branitelju, kojim pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se ista odbije.

Odgovor na žalbe optuženika nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Sjednici drugostupanjskog vijeća nazočili su branitelji oba optuženika i to odvjetnik S. Š., u zamjeni za branitelja K. K., te odvjetnik D. C., te su izložili navode svojih žalbi kao i odgovora na žalbu te ostali kod žalbenih prijedloga. Uredno obaviješteni opt. M. B. i opt. R. K. te zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj nenazočnosti, sukladno čl. 475. st. 5. ZKP/08.

Žalbe nisu osnovane.

O žalbama optuženika, osim zbog odluke o kazni

Nisu u pravu optuženici kada ističu žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Suprotno tvrdnjama žalbi, izreka prvostupanjske presude u svemu je jasna i razumljiva, obrazloženje presude sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te nije zamijećena znatnija proturječnost između razloga presude i sadržaja dokaza izvedenih na raspravi.

Nema proturječja između izreke i obrazloženja pobijane presude u odnosu na kazneno djelo pod toč. 1. (ošt. A. J.) jer utvrđenje da je ta oštećenica u inkriminiranom periodu pružala seksualne usluge za novac i onim osobama koje su joj se same obratile, nije u suprotnosti s navodima izreke prema kojima je opt. M. B. u istom periodu, sam ili uz pomoć opt. R. K., organizirao oštećenici bavljenje prostitucijom. Naime, jedno utvrđenje ne isključuje drugo budući da se radilo o dugotrajnom kriminalnom periodu tijekom kojeg se ošt. A. J., osim u korist optuženika, mogla prostituirati i za vlastiti račun.

Također, nije povrijeđen objektivni identitet presude i optužbe time što je sud prvog stupnja neznatno izmijenio činjenični opis kaznenog djela pod toč. 1. izreke usklađujući ga s rezultatima dokaznog postupka. Pomagačke radnje opt. R. K. i dalje su jednako opisane kao u izmijenjenoj optužnici državnog odvjetnika. Ostali prigovori tog optuženika vezano za kvalifikaciju kaznenog djela iz prvobitne optužnice (čl. 178. st. 2. KZ/97), otklonjene su vraćanjem takve optužnice od strane optužnog vijeća, a potom i izmjenom optužnice na raspravi, zbog čega ovi žalbeni navodi više nisu u vezi s aktualnom optužbom. Izmjena pravne kvalifikacije kaznenog djela od strane suda prvog stupnja učinjena je u korist optuženika zbog obvezne primjene blažeg zakona, sukladno čl. 3. st. 2. KZ/11, te je valjano obrazložena.

I Kž 353/15-7

Pobijajući činjenična utvrđenja opt. M. B. ponavlja svoju obranu tvrdeći da su se oštećenice bavile prostitucijom bez njegovog znanja i za vlastiti račun, a prvostupanjski je sud bezrazložno povjerovao njihovom terećenju, posebno kada se imaju u vidu razlike u njihovim iskazima. U odnosu na ošt. I. H. poriče se bilo kakva prisila od strane optuženika. Pobija se njegova umiješanost u prostituciju oštećenica na području R. Nj. na koju okolnost je trebalo ispitati voditeljicu erotskog kluba F. E. u D. Također, tvrdi se da je visina protupravno pribavljene imovinske koristi pogrešno i nepotpuno utvrđena kada se cijene iskazi oštećenica i činjenica da je optuženik uplaćivao stanovite iznose na njihove tekuće račune.

Opt. R. K. ukazuje da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer on nije bio u dogovoru sa opt. M. B. niti mu je mogao pomoći pri izvršenju kaznenog djela kada je bavljenje prostitucijom u R. Nj. legalna djelatnost na koju se plaća porez. Budući da ga ošt. A. J. nije teretila pri podnošenju kaznene prijave niti to proizlazi iz obrane suoptuženika, to je zbog izostanka relevantnih dokaza o postojanju kaznenog djela i optuženikove umiješanosti u kriminalnu djelatnost trebalo donijeti oslobađajuću presudu.

Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, na temelju rezultata zakonito provedenog dokaznog postupka, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da su oba optuženika počinila predmetna kaznena djela na način opisan u izreci prvostupanjske presude.

Nikakve dvojbe nema da je opt. M. B. radi zarade organizirao i omogućio oštećenicama pružanje seksualnih usluga za novac na način da im je pronalazio klijente s kojima je dogovarao mjesto, vrijeme i cijenu usluge te je odvozio oštećenice na unaprijed dogovorena mjesta gdje ih je čekao, a one bi mu osobno predavale cijeli iznos ili dio novca koje su tako zaradile, odnosno slale novac na njegov tekući račun kod Privredne banke Zagreb. Ova utvrđenja nedvojbeno proizlaze iz suglasnih iskaza svih pet oštećenica, pa kada se uzmu u obzir i sadržaji međusobno razmijenjenih SMS poruka te nesporno izvršene uplate na njegov kunski i devizni račun, očito se radi o vjerodostojnim terećenjima koja su potkrijepljena i materijalnim dokazima. Stoga tvrdnja optuženika da se ovdje radi o lažnom terećenju tj. o "uroti oštećenica nagovorenih od nepoznatih osoba koje su pomislile da im je on konkurencija u organiziranju prostitucije", uopće nije uvjerljiva, dapače, svodi se na očiti manevar obrane s ciljem izbjegavanje kaznene odgovornosti.

Iskazi svih oštećenica uvjerljivi su, životni i logični te obiluju brojnim podacima, imenima i opisima pojedinih mjesta gdje su na traženje opt. M. B. pružale seksualne usluge za novac. Pojedina manja odstupanja u njihovim iskazima logično se mogu pripisati proteku vremena i činjenici da se radilo o opetovanoj aktivnosti kroz dulji vremenski period, što se posebno odnosi na točan iznos ovako zarađenog novca kojeg su davale optuženiku ili s njim dijelile.

U odnosu na ošt. I. H., prvostupanjski sud pravilno zaključuje da ju je optuženik prijetnjama prisilio na pružanje seksualnih usluga za novac. Oštećenica to uvjerljivo opisuje navodeći da je dugovani novac za estetsku operaciju grudiju htjela optuženiku vratiti na drugi način, ali on ju je prijetnjama "da će joj izvaditi silikone i pobiti obitelj" prisilio na prostituciju te mu je ona kroz period od tri mjeseca predavala gotovo sav zarađeni novac, a najmanje iznos od 6.500,00 Eura. Konačno, upravo zbog straha od optuženika i njegovih prijetnji ova oštećenica je zatražila zaštitu te podnijela kaznenu prijavu protiv njega, a

I Kž 353/15-7

također je zatražila i psihijatrijsku pomoć, što rječito govori o psihičkom stanju u koje ju je optuženik svojim prijetnjama doveo.

Što se tiče prostituiranja ošt. A. J., I. H. i A. G. u mjestu D., R. Nj., nikakve dvojbe nema da im je to organizirao opt. M. B., a u odnosu na ošt. A. J. i uz pomoć opt. R. K. Naime, oštećenice suglasno opisuju da su višekratno odlazile pružati seksualne usluge za novac u erotski klub F. E. gdje ih je uputio opt. M. B. "koji je prethodno sve dogovorio". Okolnost da taj optuženik nije bio osobno nazočan za vrijeme boravka oštećenica u R. Nj., ne isključuje njegovu umiješanost u tu kriminalnu djelatnost s obzirom da je sa oštećenicama bio u stalnoj telefonskoj vezi, kako same tvrde i proizlazi iz razmijenjenih SMS poruka, a redoviti kontakti su išli i preko voditeljice tog kluba po imenu J. Osim toga, kada bi se oštećenice prostituirale u R. Nj. mimo znanja i dogovora sa optuženikom, tada ne bi bilo potrebe da mu šalju ili osobno predaju tamo zarađeni novac, što su prema suglasnim iskazima redovite činile. Stoga je sa sigurnošću utvrđeno da ih je on radi zarade podvodio, ne samo na području Z. i V., već i u R. Nj. kamo su u dogovoru s njim odlazile radi pružanja seksualnih usluga za novac.

Isto tako, temeljem iskaza ošt. A. J., koji je potvrđen i iskazom ošt. A. G., opt. R. K. se u njezinoj nazočnosti dogovorio sa opt. M. B. da ju odvede u R. Nj. i tamo poveže s voditeljicom erotskog kluba J. u kojem je trebala pružati seksualne usluge za novac. Naime, i prema obrani ovog optuženika nije sporno da ju je on, zajedno s rođakom, svjedokom H. K., tamo odvezao i povezao s navedenom J. koju od ranije poznaje i zna s čime se bavi. Opt. R. K. poriče da bi to učinio u dogovoru sa opt. M. B., međutim, suprotno proizlazi iz vjerodostojnog iskaza ošt. A. J. koja mu je za tu "uslugu" morala prepustiti 30% svoje zarade. Opisanim radnjama opt. R. K. je u najmanju ruku pomogao opt. M. B. pri podvođenju ove oštećenice radi zarade, što sud prvog stupnja osnovano utvrđuje i valjano obrazlaže.

Pri tome, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je ošt. A. J. već pri podnošenju kaznene prijave naznačila dva počinitelja od kojih jedan opisom odgovara opt. R. K., te ga je po skorom uhićenju i prepoznala. Stoga nije točno da bi terećenje tog optuženika bilo rezultat naknadnog pritiska na oštećenicu, kako aludira žalitelj.

Promašena je teza žalbe opt. R. K. da se ovdje ne može raditi o pomaganju pri učinu kaznenog djela s obzirom da je prostitucija u R. Nj., kako tvrdi, legalna djelatnost. Naime, ne radi se ovdje o pomaganju ošt. A. J. pri bavljenju prostitucijom, već o tome da je opt. R. K. svojim radnjama pomogao opt. M. B. pri izvršenju kaznenog djela podvođenja oštećenice radi stjecanja zarade, a to je neupitno kriminalna djelatnost kako prema zakonima Republike Hrvatske, tako i međunarodnim konvencijama. Osim toga, i prema izreci pobijane presude dogovor za pomaganje između optuženika obavljen je u Republici Hrvatskoj, kao mjestu izvršenja kaznenog djela.

S tim u vezi suvišno je ispitivanje svjedoka J. N., voditeljice erotskog kuba F. E. tim više jer je prvostupanjski sud u više navrata bezuspješno pokušao osigurati njezinu nazočnost na raspravi. Osim toga, iz dopisa kojeg je ta svjedokinja putem svog odvjetnika uputila sudu vidljivo je da ne želi svjedočiti zbog mogućnosti razotkrivanja vlastite kaznene odgovornosti.

Što se tiče visine imovinske koristi koju je opt. M. B. pribavio činjenjem kaznenih djela, treba reći da je ista pravilno utvrđena polazeći od podataka koje su navele same oštećenice glede frekventnosti pružanja seksualnih usluga i naplaćene cijene. Kada se pri

I Kž 353/15-7

tome uzme u obzir dugotrajnost podvođenja oštećenica, posebno ošt. A. J. i A. G., kako u R. H., tako i u R. Nj., kao i dužnost suda da visinu imovinske koristi odmjeri makar i po slobodnoj procjeni, tada su svi iznosi te ukupno stečena korist koju je optuženik stekao podvođenjem oštećenica pravilno i potpuno utvrđeni. Ovo neovisno o tome što je optuženik stanovite iznose uplaćivao na tekuće račune oštećenica te im povremeno plaćao troškove smještaja i putovanja budući da ulaganje sredstava u kriminalnu djelatnost ne umanjuje visinu time stečene imovinske koristi.

Stoga je sud prvog stupnja u odnosu na sva kaznena djela činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio i sa sigurnošću dokazao kaznenu odgovornost oba optuženika te je primijenio i odgovarajuće odredbe materijalnog prava.

O žalbi državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kaznena djela pod toč. 1., 3. i 4. izreke pobijane presude smatrajući da se ovdje radi o težem obliku kaznenog djela podvođenja iz čl. 195. st. 3. KZ/97.

Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da iz iskaza ošt. A. J., A. G. i P. S. (sada B.) proizlazi da ih je opt. M. B. prijetnjama prisiljavao na prostituciju zbog čega se i u odnosu na ove oštećenice, a ne samo ošt. I. H., radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela.

Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u cijelosti prihvaća argumentaciju prvostupanjskog suda da ponašanje opt. M. B. prema tim oštećenicama, iako je povremeno bilo grubo i prijeteće, ne sadrži onu kvalitetu prisile koja bi kao odlučujući faktor utjecala na njihovu volju da se bave prostitucijom. Sagledavanjem ukupnosti njihovih odnosa koji su vidljivi iz sadržaja međusobno razmijenjenih SMS poruka, ali i zajedničkih fotografija te iz činjenice da su neke od oštećenica upoznale optuženika sa svojim roditeljima, pa i organizirale zajedničko ljetovanje (ošt. P. S.), jasno je da se ovdje ne radi o strahu oštećenica kao prevladavajućem osjećaju spram optuženika. Tome u prilog govori iskaz ošt. A. J. koja je, kada to nije željela, znala odbijati ponude optuženika da se nađe s mušterijom, a ovaj bi to prihvaćao riječima "dobro, naći ćemo neku drugu". Ista svjedokinja opisuje da je pružala seksualne usluge za novac "samo kada je bila bez kruha, a posao nije mogla naći". To što je optuženik najprije "zadužio" oštećenice stanovitim uslugama, a potom zahtijevao da to vrate kroz bavljenje prostitucijom, predstavlja njegov modus operandi koji ne treba miješati s uporabom prisile, kakvu ima u vidu zakonski opis bića kaznenog djela iz čl. 195. st. 3. KZ/97. Povrat dugovanja bio je, doduše, pritisak na oštećenice da se počnu baviti prostitucijom, ali ne u smislu ozbiljnih prijetnji koje bi im potpuno oduzele pravo izbora, a što je nužno za postojanje kvalificiranog oblika djela. Osim toga, glavninu prijetnji optuženik je uputio oštećenicama tek kada su se odlučile prestati baviti prostitucijom, što za postojanje djela nije odlučno.

Zbog toga, imajući u vidu sveukupnost odnosa optuženika prema ovim oštećenicama, od kojih je sa ošt. P. S. bio i u dubljoj intimnoj vezi, prijetnje koje im je povremeno upućivao prije imaju za cilj održavanje njegovog autoriteta kao "svodnika", negoli što predstavljaju odlučujući faktor pri slamanju volje oštećenica da se bave prostitucijom.

I Kž 353/15-7

Kako navodima žalbi ovi zaključci suda prvog stupnja nisu s uspjehom dovedeni u sumnju, to su kaznena djela podvođenja činjenično opisana pod toč. 1., 3. i 4. izreke pobijane presude pravilno kvalificirana kao kaznena djela iz čl. 195. st. 2. KZ/97.

O žalbama optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

Nisu u pravu žalitelji kada predlažu strože, odnosno blaže kažnjavanje optuženika.

Prvostupanjski je sud pri izboru vrste i mjere kazne vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja te ih je pravilno vrednovao imajući pritom u vidu težinu počinjenih kaznenih djela, njihovu opasnost za društvo te osobine ličnosti samih počinitelja.

Naime, obojici optuženika ovo je prvi sukob sa zakonom, a činjenica je i da je svaki otac troje djece, neovisno o tome što opt. M. B. s tom djecom ne živi.

Državni odvjetnik predlaže strože kažnjavanje obojice optuženika iako se u žalbi navode otegotne okolnosti koje se, u stvari, odnose samo na opt. M. B. Međutim, dugotrajnost podvođenja oštećenica te visina tako stečene imovinske koristi već je našla dovoljnog odraza u prvostupanjskom presudom odmjerenim pojedinačnim kaznama zatvora, tim više jer je opt. M. B. ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja, kako je vidljivo iz dokumentacije u spisu, ali i naknadno dostavljene liječnike dokumentacije uz žalbu prema kojoj on boluje od karcinoma mjehura.

Također, nema uvjeta za izricanje bezuvjetne kazne opt. R. K. kod kojeg ionako nisu utvrđene nikakve otegotne okolnosti niti se sada takve navode u žalbi.

S druge strane, sigurno nema uvjeta niti za izricanje još blažih kazni, jer opt. M. B. odgovara za stjecaj ukupno pet kaznenih djela, od kojih je jedno kvalificirano, a ista su počinjena na štetu vrlo mladih djevojaka čijim podvođenjem je taj optuženik kroz dulji vremenski period stekao izrazito veliku imovinsku korist.

Zbog toga, po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne zatvora, kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u svemu odgovara kriminalnoj djelatnosti za koju je opt. M. B. oglašen krivim, dok je u odnosu na opt. R. K. bilo opravdano primijeniti uvjetnu osudu s izrečenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci i rokom kušnje od dvije godine, posebno jer je taj optuženik počinio jedno kazneno djelo podvođenja u pomaganju.

Ovako odmjerene kaznene sankcije optuženicima u svemu su podobne da izraze odgovarajući prijekor društva prema takvim i sličnim počiniteljima, a ujedno će se takvim sankcijama utjecati na optuženike da shvate krajnju neprihvatljivost vlastitih ponašanja i upozoriti drugi građani da se toga klone.

Budući da nitko ne smije zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, to je ista valjano oduzeta od optuženika sukladno zakonskim propisima.

I Kž 353/15-7

Kako time navodi podnesenih žalbi nisu osnovani, dok ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. svibnja 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.