P-5879/2015-26 · Općinski građanski sud u Zagrebu

Posl. br. 10 P-5879/2015-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. S. K. iz Z., OIB: … i 2. D. Š. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku T. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 3. svibnja 2017., u nazočnosti stranaka osobno, zamjenika pun. tužitelja S. J., odvjetnika i zamjenika pun. tuženika T. I., odvjetnika, dana 13. lipnja 2017.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o darovanju od 6. listopada 2009. ovjeren kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek 7. listopada 2009. za raspolaganje 1/3 dijela, kojim je prvotuženica S. K., OIB: … iz Z., darovala drugotuženiku D. Š., OIB: … iz Z., nekretninu - četveroipolsobni stan broj …, desno, ukupne površine 110,61 m2 na drugom katu zgrade, rbr. … suvlasnički dio: 7,25/100 etažno vlasništvo (E-…), a koji se stan nalazi u stambenoj zgradi popisni broj … u S. ulici br. … površine 117,7 čhv (423 m2) sagrađenoj na kč.br. … upisane u uložak …, G. Z. i skladište oznake Skl. … u podrumu zgrade, površine 8,30 m2, rbr. ... suvlasnički dio: 0,27/100 etažno vlasništvo (E-…) a koji se prostor nalazi u stambenoj zgradi popisni broj … u S. ulici br. … površine 117,7 čhv (423 m2) sagrađenoj na kč.br. … upisane u uložak .., G. Z., a sve povezano sa suvlasništvom zemljišta i zajedničkih dijelova u zgradi u vlasništvu posebnih dijelova stambene zgrade s etažnim vlasništvom, pa je zato ništetna uknjižba prava vlasništva za 1/3 dijela drugotuženika D. Š., te je tužitelj D. Š. ovlašten temeljem ove presude tražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva za 1/3 dijela uz uknjižbu brisanja suvlasničkog dijela od 1/3 dijela s imena drugotuženika D. Š., što je on dužan trpjeti.

II Nalaže se prvotuženoj S. K. iz Z., OIB: … i drugotuženiku D. Š. iz Z., OIB: …, naknaditi tužitelju D. Š. iz Z., OIB: …, prouzročeni parnični trošak u iznosu 42.812,50 kn, sa zateznim kamatama u visini stope određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od 13. lipnja 2017. do plateža, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da su on i prvotuženica bivši bračni drugovi. Brak je razveden presudom Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. P2-229/2000 dana 11. rujna 2000. Tijekom trajanja bračne zajednice prvotuženica je stekla stanarsko pravo na stanu u Z., - četveroipolsobni stan na drugom katu, stan broj …, desno, koji se nalazi u stambenoj zgradi popisni broj … sagrađenoj na k.č.br. …, površine 110,61 m2, a upisano u uložak …, poduložak … k.o. G. Z. i skladište u podrumu stambene zgrade, popisni broj … u S. ulici ., sagrađenoj na k.č. …. površine 8,30 m2, upisano u uložak …, poduložak … k.o. G. Z. Po samom Zakonu o stambenim odnosima, tužitelj kao njezin suprug, sunositelj je stanarskog prava. Za vrijeme trajanja bračne zajednice prvotuženica je, uz suglasnost tužitelja zaključila ugovor o prodaji predmetnog stana. Potom je prvotuženica ustala s tužbom na iseljenje tužitelja iz tog stana, a tužitelj je ustao protutužbom od 30. prosinca 2002. radi utvrđenja da je suvlasnik 1/2 dijela navedene nekretnine. Također je ustao protiv prvotuženice tužbom radi utvrđenja zajedničke bračne stečevine, tj. suvlasništva nekretnine u postupku koji se vodi pod brojem P-4368/09. Ističe da prvotuženica zna da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka i predstavlja bračnu stečevinu, te je bila upoznata s činjenicom da je tužitelj ustao s tužbom radi utvrđenja suvlasništva predmetne nekretnine, ali je nekretninu darovala zajedničkom sinu stranaka, drugotuženiku dana 7. listopada 2009. koji je upisom u zemljišne knjige stekao pravo vlasništva. Stoga ustaje s tužbom protiv oboje tuženika i tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku od 24. studenog 2016. da se utvrdi ništetnost Ugovora o darovanju od 6. listopada 2009., s obzirom da je pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P-4368/09 od 31. siječnja 2014. utvrđeno kako je prijeporni stan i skladište u podrumu, bračna stečevina tužitelja u 1/3 dijela i prvotuženice u 2/3 dijela, u 1/3 dijela, uz nadoknadu troškova postupka.

Tuženici se u odgovoru na tužbu protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navode da je prvotuženica bila nositelj Ugovora o korištenju stana u Z., U…, te je stekla stanarsko pravo na navedenom stanu temeljem rješenja Komisije IV. Sabora za stambena pitanja od 28. listopada 1976., a u brak s tužiteljem je stupila dana 3. rujna 1977. koji brak je razveden dana 11. rujna 2000. Prvotuženica je prije stupanja u brak s tužiteljem bila nositelj stanarskog prava, a čl. 64. st. 1. Zakona o stambenim odnosima jasno definira da nositelj stanarskog prava može biti samo jedna osoba, a navod tužitelja bi bio točan samo u slučaju da je prvotuženica stekla stanarsko pravo za vrijeme trajanja braka. Nadalje navode da je prvotuženica stan u U. zamijenila 1997. za stan u ulici N., pa potom isti za stan u S., koji je predmet ovog postupka. Navodi da je u stanu u S. bila potrebna građevinska adaptacija stana jer je bio u derutnom stanju i nepogodan za život. Sredstva za navedeno prvotuženica je dobila od svoje majke u iznosu od 30.000,00 DEM, te je i otkup stana vršen od novca majke prvotuženice, slijedom čega smatra da je stan njezina vlastita imovina u smislu čl. 253. Obiteljskog zakona. Nadalje, navode da je prvotuženica od 1990. podmirivala sve životne troškove tužitelju i njihovoj zajedničkoj djeci, jer je tužitelj od tada bio nezaposlen, a povremene prihode koje je imao od svoje firme trošio je isključivo na svoje potrebe. Ističu, da čak i da se zanemari činjenica je prvotuženica bila jedina nositeljica stanarskog prva te je tim pravom kasnije postala i vlasnica stana, pisana suglasnost potpisana od tužitelja jasno daje pristanak da prvotuženica otkupi stan, a ne njih oboje. Tužitelj je mogao ako je smatrao da ima sredstva i pravnu osnovu tražiti suglasnost prvotuženice da zajednički otkupe stan, što tužitelj nije učinio te je isključivi vlasnik predmetnog stana postala prvotuženica. Navode da je prvotuženica u dobroj vjeri darovala stan drugotuženiku jer se u vrijeme darovanja nije vodila nikakva parnica vezana za prijeporni stan, te je on bio u vlasništvu prvotuženice koja ga je s punim pravom i bez ikakvih razloga ništetnosti darovala zajedničkom sinu D. Š. koji se upisao kao vlasnik, slijedom čega predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnih troškova tuženicima.

Sud je proveo dokaze: pročitana je presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P2- 229/2000 od 11. rujna 2000. (list 5 do 7 spisa), Ugovor o korištenju stana od 25. listopada 1985. (list 8 do 11 spisa), Ugovor o prodaji stana od 21. siječnja 1998. (list 12 do 14 spisa), suglasnost od 11. ožujka 1997. (list 15 spisa), z.k. izvadak za nekretninu upisanu u z.k.ul.br. … pod.ul. … k.o. G. Z. (list 16 do 17 spisa), z.k. izvadak za nekretninu upisanu u z.k.ul.br. … pod.ul…. k.o. G. Z. (list 18 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina od 6. listopada 2009. (list 19 do 22 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž-8372/08-2 od 27. siječnja 2009. (list 34 do 35 spisa), Zahtjev za zamjenu stana od 17. lipnja 1985. (list 36 do 37 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-4368/09-37 od 31. siječnja 2014. (list 46 do 56 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2418/14-2 od 18. studenog 2014. (list 62 do 64 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela posl.br. Z-5376/16 od 7. prosinca 2016. (list 74 do 78 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z.k.ul.br. …, suvlasnički udio redni broj …, … k.o. Z. na dan 9.ožujka 2017. (list 81 do 82 spisa).

Iz presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P2-229/2000 od 11. rujna 2000. razvidno je da je rastavljen brak između S. Š. i D. Š., koja je postala pravomoćna dana 26. ožujka 2002.

Iz Ugovora o korištenju stana od 25. listopada 1985. razvidno je da su ga zaključili Skupština općine M., Z., kao davatelj stana na korištenje, i S. Š. iz Z., …, kao nositelj stanarskog prava, na temelju odluke o davanju stana na korištenje, Ugovora o zamjeni stanova i suglasnosti Komisije za zamjenu općine M. od 18. srpnja 1985. po kojem Skupšitna općine predaje nositeljici stanarskog prava na korištenje stan u Z., S. ulica, … kat, a koji se sastoji od 4 sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, WC-a, smočnice i hodnika.

Iz Ugovora o darovanju od 6. listopada 2009. razvidno je da su isti zaključili prvotužena, kao darovatelj, i drugotuženik, kao daroprimac, temeljem kojega ona daruje drugotuženiku četveroipolsobni stan broj …, desno, ukupne površine 110,61 m2 na drugom katu zgrade, rbr. ... suvlasnički dio: 7,25/100 etažno vlasništvo (E-…), a koji se stan nalazi u stambenoj zgradi popisni broj … u S. ulici br. … površine 117,7 čhv (423 m2) sagrađenoj na kč.br. … upisane u uložak …, G. Z. i skladište oznake Skl. … u podrumu zgrade, površine 8,30 m2, rbr. …. suvlasnički dio: 0,27/100 etažno vlasništvo (E-…) a koji se prostor nalazi u stambenoj zgradi popisni broj … u S. ulici br. … površine 117,7 čhv (423 m2) sagrađenoj na kč.br. … upisane u uložak …, G. Z., a sve povezano sa suvlasništvom zemljišta i zajedničkih dijelova u zgradi u vlasništvu posebnih dijelova stambene zgrade s etažnim vlasništvom.

Iz presude ovoga suda posl. broj P-4368/2009 od 31. siječnja 2014. razvidno je da je istom utvrđeno da su nekretnine - četveroipolsobni stan broj 6, desno, ukupne površine 110,61 m2 na drugom katu zgrade, rbr. ... suvlasnički dio: 7,25/100 etažno vlasništvo (E-…), a koji se stan nalazi u stambenoj zgradi popisni broj … u S. ulici br. … površine 117,7 čhv (423 m2) sagrađenoj na kč.br. … upisane u uložak …, G. Z. i skladište oznake Skl. . u podrumu zgrade, površine 8,30 m2, rbr. …. suvlasnički dio: 0,27/100 etažno vlasništvo (E-.) a koji se prostor nalazi u stambenoj zgradi popisni broj … u S. ulici br. … površine 117,7 čhv (423 m2) sagrađenoj na kč.br. … upisane u uložak …, G. Z., a sve povezano sa suvlasništvom zemljišta i zajedničkih dijelova u zgradi u vlasništvu posebnih dijelova stambene zgrade s etažnim vlasništvom, bračna stečevina tužitelja D. Š. u 1/3 dijela i tužene S. K. u 2/3 dijela, dok je odbijen tužitelj s dijelom tužbenom zahtjeva preko dosuđenih 1/3 dijela. Po žalbama stranaka, presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2418/14-2 od 18. studenog 2014. su odbijene žalbe stranaka i potvrđena je ova presuda.

Iz iskaza tužitelja D. Š. proizlazi da je prijavljen u stanu u S. od 1985. iz kojega je iseljen 2003. od kada živi na drugoj adresi. Pravomoćnom presudom ovog suda utvrđeno je da je stekao suvlasništvo tog stana u 1/3 dijela s naslova bračne stečevine. Nije imao saznanja o zaključenju Ugovora o darovanju između tuženika sve dok nije bio s time upoznat tijekom jedne od parnica koje teku između njih. Kako je tim ugovorom raspolagano i dijelom kojega je on stekao temeljem bračne stečevine smatra da je ugovor ništetan.

Iz iskaza prvotuženice S. K. proizlazi da u trenutku zaključenja Ugovora između nje i sina nisu postojala nikakva potraživanja njenog bivšeg supruga ili zahtjevi za stan u S. koji je bio isključivo njeno vlasništvo, a također između njih nije postojao niti jedan sudski postupak, slijedom čega drži da je u dobroj vjeri i sukladno načelu savjesnosti i poštenja zaključila darovni ugovor kojim je darovala taj stan sinu D. 6. listopada 2009., a tužba u ovom predmetu je podnijeta tek u travnju 2013. Posebno napominje da u trenutku sačinjavanja Ugovora u zemljišnim knjigama nije postojala nikakva zabilježba spora niti bilo kakva zapreka da bi ona nekretninu u svome vlasništvu darovala sinu. Nju osobno nikada taj stan nije interesirao i bila je sretna što je isti bila u mogućnosti darovati svome sinu koji je uspješno završio fakultet i nikada nije mislila da bi mu vlastiti otac osporavao stečeno pravo.

Iz iskaza drugotuženika D. Š. proizlazi da je 2009. kada je zaključen Ugovor o darovanju bio u dobi od 27 godina života te se sjeća da je zajedno s majkom provjeravao stanje u zemljišnim knjigama i još ju je pitao postoji li kakva zapreka za taj pravni posao i kako su pogledali zemljišne knjige u kojima je ona bila vlasnica u cijelosti i nije postojala nikakva zabilježba spora, zaključili su darovni ugovor. Njegovi roditelji su se razveli 2000., i nije očekivao nakon zaključivanja darovnog ugovora 2009. da će njegov otac osporavati to darovanje 2013. Ističe da je dosta uložio u taj stan i kako je u više navrata pokušavao kontaktirati s ocem nakon razvoda roditelja, no on odbija kontakt kako s njim, tako i s njegovom sestrom.

Slijedom navedenog temeljem provedenih dokaza među strankama nije prijeporno:

- da su tužitelj i prvotužena bivši bračni drugovi, a drugotuženik je njihov sin,

- da je brak tužitelja i prvotužene trajao preko 23 godine, te je pravomoćno razveden presudom ovog suda posl. br. P2-229/2000 od 11. rujna 2000., koja je postala pravomoćna ožujka 2002.

- da su prvotužena i drugotuženi sklopili Ugovor o darovanju 6. listopada 2009. kojim prvotužena daruje drugotuženiku stan u S. ulici br. … površine 117,7 čhv (423 m2),

- da je presudom ovoga suda posl. broj P-4368/2009 od 31. siječnja 2014. utvrđeno da je taj stan bračna stečevina tužitelja u 1/3 dijela i prvotužene u 2/3 dijela.

Prijeporno je s obzirom na utvrđenje iz presude ovog suda da je tužitelj suvlasnik stana (u 1/3 dijela) koji je bio predmetom darovanja između tuženika:

- savjesnost ugovaratelja,

- i posljedično tome je li ništetan Ugovor o darovanju u tom dijelu.

Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje u tekstu ZOO (Narodne novine br. 35/05 i 41/08, 78/15, dalje - ZOO) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Polazeći od toga, otuđenje tuđe stvari ne čini pravni posao ništetnim u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, jer stjecatelj stječe pravo na nekretnini upisom njega kao vlasnika sukladno odredbi čl. 115. st. 2. i 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96 i 68/98, 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, - dalje ZVDSP) i čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 91/96, 68/98, 96/98, 137/99, 73/00,114/01,100/04,107/07,152/08, 55/13 i 60/13 dalje ZZK), ako je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige.

Među strankama nije prijeporno da je u trenutku zaključenja prijepornog Ugovora prvotužena bila upisana u zemljišnim knjigama kao samovlasnik na nekretnini koja je bila predmetom ugovaranja, slijedom čega, zaključeni Ugovor nije protivan zakonu niti postoje drugi elementi ništetnosti iz čl. 322. st. 1. ZOO. No međutim, bez obzira na ovu činjenicu, prvotužena nije bila isključivi vlasnik prijeporne nekretnine koju je darovala drugotuženiku jer je tužitelj 1/3 dijela te nekretnine stekao temeljem Zakona prije samog darovanja što je presuda u predmetu utvrđenja bračne stečevine samo deklarirala, koja okolnost ima za posljedicu ništetnost Ugovora o darovanju u 1/3 dijela jer prvotužena nije mogla na drugoga prenijeti više prava nego što ih sama ima.

Kada je riječ o pravnom poslu sklopljenom po jednom bračnom drugu, predmet kojega je zajednička imovina bračnih drugova, takav pravni posao nije ništetan samo zbog toga što je riječ o zajedničkoj imovini bračnih drugova, već u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla treba procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

Iako tuženici navode da u trenutku darovanja, 6. listopada 2009., nije postojao nikakav spor između tužitelja i prvotužene u svezi prijepornog stana, slijedom čega su oni bili savjesni i postupali su u dobroj vjeri, što nije točno jer je iz predmeta posl. P-4368/2009 u kojem je tužitelj ustao s tužbom radi utvrđenja bračne stečevine razvidno da je tužba podnijeta 21. svibnja 2009., dakle pet mjeseci prije darovanja, o čemu je i izvršena zabilježba u zemljišnim knjigama, nakon učinjenog darovanja pod brojem Z-32688/10, te je čak i neovisno o tome, prvotužena znala i morala znati da je prijeporni stan bračna stečevina stranka s obzirom da je stečen za vrijeme trajanja braka stranaka (23 godine) zajedničkim radom bračnih drugova, uz vlastitu imovinu prvotužene (darovanje majke), slijedom čega je u konačnici i utvrđeno da je tužitelj suvlasnik u 1/3 dijela, a prvotužena u 2/3 dijela tog stana. Stoga sud ne vjeruje tuženima u dijelu gdje navode da su Ugovor o darovanju zaključili u dobroj vjeri i sukladno načelu savjesnosti i poštenja. Naime, tuženi ni ne tvrde da su tužitelja, kao bivšeg bračnog druga prvotužene i oca drugotuženika, upoznali s darovanjem, nego samo navode da je prvotužena bila upisana kao vlasnica u zemljišne knjige i da se između stranaka nije vodio nikakav postupak vezano za taj stan. Da su tuženi bili savjesni tada bi upoznali tužitelja sa svojom namjerom zaključenja Ugovora o darovanju, što nisu učinili i postupili su suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

Kako je prvotužena raspolagala nekretninom koja je bila predmetom spora s bivšim suprugom u kojem trenutku nisu bili određeni njihovi suvlasnički omjeri na prijepornom stanu nego je on bio zajedničko vlasništvo (čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima Narodne novine br. 51/89, 59/90 i 25/94 - dalje: ZBPO s obzirom na vrijeme stjecanja zajedničke imovine), koji je imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja braka ili potječe od te imovine, određivao kao zajedničku, kao i da u smislu odredbe čl. 283. ZBPO-a, bračni drugovi zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno, pa bračni drug svojim udjelom u zajedničkoj imovini nije mogao samostalno raspolagati, tako niti opteretiti ga pravnim poslom među živima, te s obzirom na nesavjesnost prvotužene, ovo darovanje je ništetno za raspolaganje u 1/3 dijela u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, jer je Ugovor o darovanju ništetan jer je riječ o bračnoj stečevini, a Ugovor je sklopio samo jedan od bračnih drugova. (tako i VSRH, Revx 507/09-2 od 26. rujna 2012.).

Zbog tih razloga je odlučeno kao u izrijeku presude, te je drugotuženik s obzirom na utvrđenu ništetnost Ugovora o darovanju u 1/3 dijela, koji je bio temelj stjecanja prijeporne nekretnine, dužan trpjeti uknjižbu tužiteljeva prava vlasništva u tom dijelu u zemljišnim knjigama, a tužitelj je istu ovlašten tražiti.

Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (500.000,00 kuna) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 118/14 u daljnjem tekstu: OT).

Tužitelju, zastupanom po punomoćniku, priznat je trošak sastave tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT 500 bodova), zastupanja na ročištima 18.5.2016 i 3.5.2017. (Tbr. 9. toč. 1., OT 1000 bodova), trošak sastava podnesak od 17.4.2015., 24.11.2016. i 13.3.2017. (Tbr. 8. toč. 1. i 3. OT 1125 bodova), trošak obračunatog Poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 6.562,50 kuna, što ukupno iznosi 32.812,50 kuna, čemu je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu 5.000,00 kuna i presudu 5.000,00 kuna, tako da priznati trošak tužitelja iznosi 42.812,50 kuna, sukladno čl. 155. ZPP.

S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do plateža, a kako tumačenjem čl. 29. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 13. lipnja 2017. do plateža, jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena, temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 13. lipnja 2017.

S u t k i n j a

Jadranka Liović Merkaš

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 4 primjerka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja odvj. S. B. uz rj o pristojbi za tužbu i presudu

- pun. tuženika odvj. T. G. u O. d. G., H., Z. d.o.o. u Z.

Rj.

- presuda nepravomoćna

- kal. 15 dana

Sudac: Jadranka Liović Merkaš