P-415/2023-31 · Općinski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-415/2023-31

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Heleni Božović Sladaković u pravnoj stvari tužiteljice UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o., odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 10. lipnja 2025. održane u prisutnosti tužiteljice uz punomoćnika i zamjenice punomoćnika tužene, 16. srpnja 2025. objavio i

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 326-115/2004 kojeg su tužiteljica i tuženik sklopili dana 05.07.2004. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.2. koja glasi:

« … prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. »,

u odredbi čl.3.2 koja glasi:

« … po srednjem tečaju za Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća... »

« Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća. »pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana kao i za sudužnika i založnog dužnika.

II. Nalaže se tuženoj da isplati tužiteljici iznos od iznos 5.966,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje kamate teku:

na iznos od 0,59 EUR počev od 01.10.2004. do isplate,

na iznos od 1,47 EUR počev od 01.11.2004. do isplate,

na iznos od 4,78 EUR počev od 09.12.2004. do isplate,

na iznos od 3,63 EUR počev od 08.01.2005. do isplate,

na iznos od 1,16 EUR počev od 09.02.2005. do isplate,

na iznos od 0,91 EUR počev od 08.03.2005. do isplate,

na iznos od 0,39 EUR počev od 01.11.2008. do isplate,

na iznos od 2,54 EUR počev od 01.01.2009. do isplate,

na iznos od 4,08 EUR počev od 01.02.2009. do isplate,

na iznos od 4,79 EUR počev od 01.03.2009. do isplate,

na iznos od 2,86 EUR počev od 01.04.2009. do isplate,

na iznos od 3,22 EUR počev od 01.05.2009. do isplate,

na iznos od 0,27 EUR počev od 01.06.2009. do isplate,

na iznos od 0,74 EUR počev od 05.12.2009. do isplate,

na iznos od 2,48 EUR počev od 05.03.2010. do isplate,

na iznos od 4,96 EUR počev od 22.07.2010. do isplate,

na iznos od 4,39 EUR počev od 22.07.2010. do isplate,

na iznos od 7,75 EUR počev od 22.07.2010. do isplate,

na iznos od 7,12 EUR počev od 22.07.2010. do isplate,

na iznos od 8,36 EUR počev od 22.07.2010. do isplate,

na iznos od 19,13 EUR počev od 22.07.2010. do isplate,

na iznos od 16,92 EUR počev od 31.08.2010. do isplate,

na iznos od 23,70 EUR počev od 15.09.2010. do isplate,

na iznos od 21,35 EUR počev od 27.10.2010. do isplate,

na iznos od 17,59 EUR počev od 08.12.2010. do isplate,

na iznos od 25,52 EUR počev od 23.12.2010. do isplate,

na iznos od 34,85 EUR počev od 13.01.2011. do isplate,

na iznos od 27,86 EUR počev od 15.02.2011. do isplate,

na iznos od 30,56 EUR počev od 09.03.2011. do isplate,

na iznos od 27,42 EUR počev od 12.04.2011. do isplate,

na iznos od 27,99 EUR počev od 24.05.2011. do isplate,

na iznos od 41,22 EUR počev od 28.06.2011. do isplate,

na iznos od 42,50 EUR počev od 15.07.2011. do isplate,

na iznos od 53,56 EUR počev od 19.08.2011. do isplate,

na iznos od 47,88 EUR počev od 17.09.2011. do isplate,

na iznos od 41,66 EUR počev od 25.10.2011. do isplate,

na iznos od 40,29 EUR počev od 11.11.2011. do isplate,

na iznos od 39,81 EUR počev od 16.12.2011. do isplate,

na iznos od 42,73 EUR počev od 19.01.2012. do isplate,

na iznos od 45,27 EUR počev od 11.02.2012. do isplate,

na iznos od 45,61 EUR počev od 17.03.2012. do isplate,

na iznos od 43,85 EUR počev od 13.04.2012. do isplate,

na iznos od 45,04 EUR počev od 10.05.2012. do isplate,

na iznos od 45,85 EUR počev od 16.06.2012. do isplate,

na iznos od 44,48 EUR počev od 11.07.2012. do isplate,

na iznos od 44,85 EUR počev od 11.08.2012. do isplate,

na iznos od 43,82 EUR počev od 11.09.2012. do isplate,

na iznos od 41,64 EUR počev od 12.10.2012. do isplate,

na iznos od 43,99 EUR počev od 08.11.2012. do isplate,

na iznos od 45,13 EUR počev od 12.12.2012. do isplate,

na iznos od 44,31 EUR počev od 15.01.2013. do isplate,

na iznos od 39,86 EUR počev od 19.02.2013. do isplate,

na iznos od 43,64 EUR počev od 21.03.2013. do isplate,

na iznos od 43,97 EUR počev od 20.04.2013. do isplate,

na iznos od 42,49 EUR počev od 22.05.2013. do isplate,

na iznos od 37,88 EUR počev od 12.06.2013. do isplate,

na iznos od 37,76 EUR počev od 12.07.2013. do isplate,

na iznos od 38,89 EUR počev od 21.08.2013. do isplate,

na iznos od 40,71 EUR počev od 20.09.2013. do isplate,

na iznos od 43,22 EUR počev od 18.10.2013. do isplate,

na iznos od 41,92 EUR počev od 23.11.2013. do isplate,

na iznos od 42,84 EUR počev od 19.12.2013. do isplate,

na iznos od 43,88 EUR počev od 18.01.2014. do isplate,

na iznos od 34,15 EUR počev od 18.02.2014. do isplate,

na iznos od 35,19 EUR počev od 12.04.2014. do isplate,

na iznos od 34,85 EUR počev od 13.05.2014. do isplate,

na iznos od 33,69 EUR počev od 21.05.2014. do isplate,

na iznos od 33,31 EUR počev od 12.07.2014. do isplate,

na iznos od 33,50 EUR počev od 12.07.2014. do isplate,

na iznos od 34,80 EUR počev od 12.09.2014. do isplate,

na iznos od 35,91 EUR počev od 12.09.2014. do isplate,

na iznos od 35,68 EUR počev od 18.10.2014. do isplate,

na iznos od 36,65 EUR počev od 12.12.2014. do isplate,

na iznos od 37,29 EUR počev od 12.12.2014. do isplate,

na iznos od 36,91 EUR počev od 18.01.2015. do isplate,

na iznos od 37,02 EUR počev od 14.02.2015. do isplate,

na iznos od 37,01 EUR počev od 13.03.2015. do isplate,

na iznos od 37,02 EUR počev od 09.05.2015. do isplate,

na iznos od 37,02 EUR počev od 26.05.2015. do isplate,

na iznos od 37,02 EUR počev od 24.06.2015. do isplate,

na iznos od 37,02 EUR počev od 17.07.2015. do isplate,

na iznos od 37,01 EUR počev od 09.09.2015. do isplate,

na iznos od 37,02 EUR počev od 18.09.2015. do isplate,

na iznos od 37,01 EUR počev od 27.10.2015. do isplate,

na iznos od 37,02 EUR počev od 12.11.2015. do isplate,

na iznos od 37,02 EUR počev od 23.12.2015. do isplate,

na iznos od 37,01 EUR počev od 14.01.2016. do isplate,

na iznos od 37,02 EUR počev od 11.02.2016. do isplate,

na iznos od 37,02 EUR počev od 26.03.2016. do isplate,

na iznos od 37,01 EUR počev od 10.05.2016. do isplate,

na iznos od 37,01 EUR počev od 11.05.2016. do isplate,

na iznos od 46,40 EUR počev od 16.06.2016. do isplate,

na iznos od 49,90 EUR počev od 15.07.2016. do isplate,

na iznos od 49,13 EUR počev od 11.08.2016. do isplate,

na iznos od 47,65 EUR počev od 09.09.2016. do isplate,

na iznos od 49,14 EUR počev od 12.10.2016. do isplate,

na iznos od 49,42 EUR počev od 11.11.2016. do isplate,

na iznos od 51,60 EUR počev od 13.01.2017. do isplate,

na iznos od 52,44 EUR počev od 13.01.2017. do isplate,

na iznos od 51,78 EUR počev od 14.02.2017. do isplate,

na iznos od 50,89 EUR počev od 12.03.2017. do isplate,

na iznos od 50,55 EUR počev od 11.04.2017. do isplate,

na iznos od 49,06 EUR počev od 14.05.2017. do isplate,

na iznos od 46,88 EUR počev od 10.06.2017. do isplate,

na iznos od 46,24 EUR počev od 13.07.2017. do isplate,

na iznos od 40,12 EUR počev od 15.08.2017. do isplate,

na iznos od 39,36 EUR počev od 14.09.2017. do isplate,

na iznos od 40,74 EUR počev od 11.10.2017. do isplate,

na iznos od 38,89 EUR počev od 15.11.2017. do isplate,

na iznos od 38,90 EUR počev od 13.12.2017. do isplate,

na iznos od 38,01 EUR počev od 11.01.2018. do isplate,

na iznos od 37,26 EUR počev od 14.02.2018. do isplate,

na iznos od 38,37 EUR počev od 11.04.2018. do isplate,

na iznos od 35,45 EUR počev od 11.04.2018. do isplate,

na iznos od 32,43 EUR počev od 12.06.2018. do isplate,

na iznos od 37,91 EUR počev od 12.06.2018. do isplate,

na iznos od 36,81 EUR počev od 11.07.2018. do isplate,

na iznos od 36,64 EUR počev od 11.08.2018. do isplate,

na iznos od 41,91 EUR počev od 16.09.2018. do isplate,

na iznos od 38,84 EUR počev od 16.10.2018. do isplate,

na iznos od 40,38 EUR počev od 16.11.2018. do isplate,

na iznos od 41,52 EUR počev od 16.12.2018. do isplate,

na iznos od 41,20 EUR počev od 16.01.2019. do isplate,

na iznos od 40,22 EUR počev od 16.02.2019. do isplate,

na iznos od 40,62 EUR počev od 16.03.2019. do isplate,

na iznos od 41,43 EUR počev od 16.04.2019. do isplate,

na iznos od 40,82 EUR počev od 16.05.2019. do isplate,

na iznos od 42,43 EUR počev od 16.06.2019. do isplate,

na iznos od 43,54 EUR počev od 16.07.2019. do isplate,

na iznos od 46,68 EUR počev od 13.09.2019. do isplate,

na iznos od 45,82 EUR počev od 16.09.2019. do isplate,

na iznos od 46,17 EUR počev od 16.10.2019. do isplate,

na iznos od 48,20 EUR počev od 16.11.2019. do isplate,

na iznos od 46,19 EUR počev od 16.01.2020. do isplate,

na iznos od 49,54 EUR počev od 16.01.2020. do isplate,

na iznos od 52,15 EUR počev od 12.03.2020. do isplate,

na iznos od 56,10 EUR počev od 16.04.2020. do isplate,

na iznos od 57,15 EUR počev od 16.04.2020. do isplate,

na iznos od 56,67 EUR počev od 16.05.2020. do isplate,

na iznos od 53,35 EUR počev od 16.06.2020. do isplate,

na iznos od 53,33 EUR počev od 16.07.2020. do isplate,

na iznos od 51,33 EUR počev od 16.08.2020. do isplate,

na iznos od 51,76 EUR počev od 16.09.2020. do isplate,

na iznos od 53,16 EUR počev od 16.10.2020. do isplate,

na iznos od 51,93 EUR počev od 16.11.2020. do isplate,

na iznos od 51,93 EUR počev od 16.12.2020. do isplate,

na iznos od 52,19 EUR počev od 16.01.2021. do isplate,

na iznos od 51,86 EUR počev od 16.02.2021. do isplate,

na iznos od 48,07 EUR počev od 16.03.2021. do isplate,

na iznos od 48,68 EUR počev od 16.04.2021. do isplate,

na iznos od 48,81 EUR počev od 16.05.2021. do isplate,

na iznos od 48,99 EUR počev od 16.06.2021. do isplate,

na iznos od 49,82 EUR počev od 16.07.2021. do isplate,

na iznos od 49,92 EUR počev od 16.08.2021. do isplate,

na iznos od 48,62 EUR počev od 16.09.2021. do isplate,

na iznos od 52,72 EUR počev od 09.11.2021. do isplate,

na iznos od 54,56 EUR počev od 09.12.2021. do isplate,

na iznos od 57,38 EUR počev od 11.01.2022. do isplate,

na iznos od 56,88 EUR počev od 16.01.2022. do isplate,

na iznos od 56,69 EUR počev od 16.02.2022. do isplate,

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 8.090,81 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan prigovor tužene radi prijeboja koji glasi:

"Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužene naspram tužiteljice s osnove potplaćenih anuiteta i to u iznosu od 647,14 eur."

V. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 25. svibnja 2023. u bitnome navodi da je dana 05.07.2004. godine sklopljen Ugovor o kreditu broj: 326-115/2004 između tužiteljice kao sudužnika zatim ŽI kao korisnika kredita i tužene kao kreditora kojim ugovorom je tuženik odobrio korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 76.360,00 CHF, pod uvjetima i rokovima kako je utvrđeno predmetnim Ugovorom o kreditu. Tužiteljica je supruga korisnika kredita.

1.1. Odredbom članka 2. Ugovora ugovoreno je da banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti od 76.360,00 CHF-a prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, za kupnju stana. Odredbom članka 3. Ugovora ugovoreno je trajanje kredita trideset godina, a koji se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 421,66 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Tužiteljica i korisnik kredita u vrijeme kada su ugovarali kredit nisu bili upoznati o valutnom riziku koji za njih predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula CHF.

Ono o čemu je tužena morala informirati tužitelja i korisnika kredita jesu rizici i karakteristike konkretne valutne klauzule CHF te moguće pojave tijekom otplate koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužiteljice i korisnika kredita. Tužiteljica i korisnik kredita nisu bili upozoreni niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom CHF. Tužiteljica i korisnik kredita nisu bili upozoreni od strane tuženika da valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula u EUR-ima, zbog čega je daleko rizičnije ugovoriti takvu valutnu klauzulu nego valutnu klauzulu EURO.

Na dan solemnizacije predmetnog ugovora (06.07.2004.god.) srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iznosio je 4,84 kuna. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužiteljica i korisnik kredita kao potrošači nisu bili informirani o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.

P-1401/2012, tužiteljica predlaže da se u ugovoru o kreditu broj: 326-115/2004 utvrdi ništetnom dio odredbe « … prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. », u odredbi čl.3.2 koja glasi: « … po srednjem tečaju za Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća... » « Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br.

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se utvrđuje ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sukladno odredbi čl.323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila.

Prema mišljenju tužiteljice u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti tečaj švicarskog franka koji je na dan solemnizacije predmetnog ugovora (06.07.2004.god.) bio važeći prema tečajnoj listi Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. – 4,84, obzirom su jedino navedeni parametri bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužiteljica smatra da je predmetni kredit preplatila za iznos od cca. 15.000,00 kn.

Na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Tužiteljica u ovom trenutku ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom, a bez iste nije moguće utvrditi visinu iznosa koji joj tužena mora vratiti. No radi se o dokumentaciji koju zasigurno ima tužena banka u svojim poslovnim knjigama. Unatoč tome što se radi se o podacima koje je tužena banka, prema sadržaju građanskopravnog odnosa, dužna dati tužiteljici, ista je odbila zahtjev tužiteljice za izdavanje dokumentacije.

Zbog navedenog tužiteljica u ovom trenutku ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što sud naloži banci da dostavi traženu dokumentaciju te prije nego se provede odgovarajuće financijsko vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom. Tužitelj uz glavnicu ima pravo i na zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, a počevši od 05.07.2004. a koje će se također naknadno precizno odrediti nakon provedenog vještačenja i u roku koji odredi sud.

1.2. Nakon što je u spis zaprimljena dokumentacija od strane tužene, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev za isplatom u podnesku od 29. studenog 2023. na način da od tužene potražuje isplatu iznosa od 15.973,80 eur.

1.3. Nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužiteljica je podneskom od dana 4. lipnja 2025. uredila tužbeni zahtjev za isplatom zahtijevajući isplatu iznosa od 14.057,06 eura, na koji način je tužiteljica djelomično povukla tužbeni zahtjev za isplatom u iznosu od 1.916,74 eur, kojem povlačenju se tužena protivila i o kojem je sud meritorno odlučivao.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare. Tužena osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice s obzirom da ista nije bila korisnik kredita niti joj je ustupljeno potraživanje po istom. Tužena ističe kako je aktivno legitimiran korisnik kredita ŽI, a kakav stav je zauzeo Županijski sud u Zadru, Broj odluke: Gž 113/2023-2. ,,Aktivnu legitimaciju za tužbu radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu ima korisnik kredita, neovisno o tome što je anuitete kredita plaćao bračni drug korisnika kredita.“ Tužena stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Tužena smatra da tužiteljica nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Ističe kako se tužiteljica neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Osim toga, na pravno utvrđenje iz Presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž- 7129/13 dopušteno je pozivati se samo u parnicama za naknadu štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnove, stoga ne postoji pravni osnov te pravni interes tužitelja za podnošenjem ove tužbe.

Sudovi su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnima odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Međutim, potrebno je sagledati sve okolnosti svakog konkretnog, pojedinačnog slučaja, da bi se mogla donijeti obrazložena odluka da bi, iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne).

Naime, u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007) na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, takve ugovorne odredbe smatrale bi se nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo. U skladu s člankom 81. stavkom 4. Zakona o zaštiti potrošača tuženik je dužan (a time i ovlašten) dokazati da se o takvim odredbama pojedinačno pregovaralo (a o čemu tuženik predlaže dokaze u konkretnom postupku), zbog čega takve odredbe u skladu s člankom 81. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ne bi bile nepoštene, a time niti ništetne.

Podredno, tuženik ukazuje i predlaže dokaze da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Dodatno, citirane zakonske odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica traži isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete.

Slijedom navedenog, pozivanje na obvezatnost navedene presude u ovom slučaju potpuno je bespredmetno. Tužena osporava da bi naslovni sud bio vezan za utvrđenja iz Presude VTS RH u predmetu potrošač, budući da nema mjesta primjeni članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), odnosno 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, „ZZP/07") i članka 502.c ZPP-a. Tužena smatra da su tužiteljica i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužiteljica mogla birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF.

Tužiteljica je donijela odluku da je za nju prihvatljivija valutna klauzula CHF. Odredbe o valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti. Također, ističe da tužiteljica nijednom za vrijeme trajanja ugovornog odnosa nije dovela u pitanje valjanost ugovora, niti pokrenula postupak utvrđenja ništetnosti samog ugovora koja bi ništetnost bila preduvjet utvrđivanja ništetnosti i pojedine odredbe ugovora. Naime, sama ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena je, i sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, jer i sama tužena nije imala kontrolu nad kretanjem tečaja CHF, odnosno sama obveza prema kretanju CHF-a mogla je biti i niža za tužitelja, tj. podjednake su mogućnosti da tečaj kune u odnosu na CHF padne ili raste, stoga je obveza mogla biti i manja i veća od one ugovorene u Ugovoru o kreditu.

Također, do 2009. godine nije bilo značajnih promjena tečaja CHF, stoga nije bilo razumno za očekivati da će isti značajno porasti, iz čega proizlazi da tuženik nije postupao nepošteno i nesavjesno. Dakle, valutna klauzula u ugovorima o kreditu bila je dopuštena, kao što je i danas. Tuženik ističe kako je odredba o valutnoj klauzuli u skladu s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužena ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu.

Procjena uzrokuje li odredba o valutnoj klauzuli značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je objektivna analiza koja se mora dogoditi obzirom na stanje kakvo je bilo u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. U svakom slučaju, tužena se protivi da se financijskom vještaku daje zadatak da računa razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora. Posve je neprihvatljivo tumačenje da su stranke ugovorile valutnu klauzulu s fiksnim tečajem valute. Pa takvo zaključivanje zapravo nema ni logike, jer bi prihvaćanjem takvog shvaćanja zapravo trebali zaključiti da stranke nisu ugovorile valutnu klauzulu.

Upravo je zaštitna snaga valutne klauzule u primjeni realnog tečaja te valute za vrijeme trajanja ugovora. Suprotno tome, tada nema zapravo valutne klauzule, a što nikako ne može biti stajalište suda, a sve iz razloga što je dopušteno ugovaranje zaštite prava vjerovnika uporabom valutne klauzule. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te postavlja zahtjev za nakndom troškova postupka.

3. U dokaznom postupku pročitani su Ugovor o kreditu 326-115/2004, promete po računu, otplatne planove, vjenčani list, presudu ovoga suda posl.br. P Ob-255/2022 od 28. kolovoza 2023., čita se nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke i svjedoka ŽI.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan, dok prigovor tužene radi prijeboja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao sudužnice i supruge korisnika kredita, za utvrđenje ništetnim odredaba o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu sklopljenom između supruga tužiteljice ŽI kao korisnika kredita, tužiteljice kao sudužnice i tužene kao kreditora 5. srpnja 2004., te zahtjev za isplatu na ime preplaćenih mjesečnih anuiteta u visini razlike nastale promjenom tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica u razdoblju od 5. srpnja 2004. do srpnja 2023.

6. Među strankama nije sporno da je između supruga tužiteljice kao korisnika kredita, tužiteljice kao sudužnika i tužene kao kreditora 5. srpnja 2004. sklopljen Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 76.360,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tužene na dan isplate kredita, u svrhu kupnje stana. Nesporno je ugovoreno da se kredit sklapa uz valutnu klauzulu, jer je određeno da se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, odnosno da se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja.

6.1. Nije sporno da se tijekom otplate kredita tečaj švicarskog franka mijenjao i da kredit nije u cijelosti otplaćen.

7. Sporno je radi li se o valjanim ili ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli, a posljedično tome, aktivna legitimacija tužiteljice za podnošenje tužbe i njezino pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tužena naplatila na temelju takvih odredbi. S tim u vezi valja utvrditi i može li se tužiteljica pozivati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te je li tužena u predugovornoj fazi pregovarala s korisnikom kredita i pružila mu odgovarajuće obavijesti o mogućem riziku i posljedicama osporenih ugovornih odredaba. Osim toga, sporan je prigovor zastare te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđenja je li tužiteljica aktivno legitimirana za vođenje ovoga postupka, da li predmetni Ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor, kao i radi utvrđenja na koji način su tekli pregovori supruga tužiteljice, tužiteljice i tužene u predugovornoj fazi, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke i svjedoka ŽI.

8.1. U svom iskazu tužiteljica je navela da su predmetni kredit otplaćivali ona i suprug zajedno. Kada su ugovarali kredit bila je sa suprugom u banci i tada su im rekli da je valuta chf stabilna, kredit najpovoljniji i zato su na kredit i pristali. Nitko nije ukazao na mogućnost drastičnog povećanja koje se dogodilo. Nitko im nije pojasnio na koji način će se mijenjati kamatna topa i o čemu promjena ovisi niti nas upozorio na rizik sklapanja ugovora u chf. Ugovor je pročitala i nije imala nejasnoća. Kada su ugovor sklapali bitna im je bila rata koju s obzirom na plaće su mogli otplaćivati i da je valuta stabilna. U braku su bili od 2003. do 2022. Naime, od travnja 2022. je bila kod majke, obzirom se razboljela da je njeguje, a povremeno je dolazila u stan, a u listopadu 2022. je podnesen zahtjev za razvod braka. Nakon listopada 2022. bivši suprug je sam plaćao kredit. U vezi isplata po kreditu između nje i supruga nije u tijeku parnični postupak. Početna rata bila je oko 2.000,00 kuna da bi narasla na oko 2.800,00 kuna. Javni bilježnik im prilikom solemnizacije nije ništa objašnjivao. Prilikom zaključivanja ugovora nije imala obrt niti nekakvu gospodarsku djelatnost. U vojsci je bila zaposlena do 2011. Suprug je plaćao taj kredit preko trajnog naloga dok je bio radno sposoban, nakon toga se novac uplaćivao u banci. Ona nikada nije imala ugovoren trajni nalog za plaćanje tog kredita. Ona i bivši suprug prestali su zajedno živjeti, odnosno njihova je bračna zajednica prekinuta negdje u srpnju 2022.

8.2. Svjedok ŽI u iskazu je naveo da su on i tužiteljica kredit uzeli za kupnju stana. Otplaćivao ga je tako da je u banku nosio novac. Nije tužio banku. U braku sa tužiteljicom bio je do 2023., a 2021. tužiteljica je napustila bračnu zajednicu. I tužiteljica je uplaćivala novac za kredit dok je on bio u bolnici. Kada je išao ugovarati kredit tužiteljica je bila sa njim. Ne sjeća se da li su mu u banci govorili o promjenjivoj kamatnoj stopi i kako će se ona mijenjati. Kredit u chf uzeo je jer je tada bio najpovoljniji. U banci ga nisu upozorili na rizik sklapanja kredita u chf. Banka je sastavila ugovor. U predmetnom stanu živi još uvijek. Ugovor nije pročitao. Ne zna što znači valutna klauzula. Tijekom braka tužiteljica je bila zaposlena u vojsci, a kasnije u zatvoru.

8.3. Sud je iskaz tužiteljice i svjedoka u odnosu na način pregovaranja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu ocijenio istinitim u cijelosti, jer su iskazivali logično i uvjerljivo, u skladu s dokumentacijom sadržanom u spisu, a ni tužena nije osporila istinitost njihovog iskaza. Na temelju njihova iskaza utvrđeno je da je Ugovor o kreditu zaključen radi kupnje stana tužiteljice i bivšeg supruga, te da predstavlja potrošački ugovor.

8.4. Nadalje, iz iskaza tužiteljice i svjedoka utvrđeno je da su isti bili u braku te da je njihova bračna zajednica prestala, a što proizlazi i iz vjenčanog lista i presude ovoga suda posl.br. POb-255/2022. Međutim, u odnosu na vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka, sud je utvrdio da je do prestanka iste došlo u travnju 2022. kada je tužiteljica odselila kod majke, a sve s obzirom na činjenicu da je nadležni Centar za socijalnu skrb sastavio izvješće o provedenom postupku obveznog savjetovanja prije pokretanja postupka razvoda 12. kolovoza 2022. nakon provedenog postupka. Naime, za provođenje postupka pred Centrom zasigurno je bilo potrebno izvjesno vrijeme zbog čega sud ne prihvaća navod tužiteljice da je do prestanka bračne zajednice došlo u srpnju 2022., već u travnju 2022. kada je odselila kod majke. Također, z iskaza tužiteljice i svjedoka utvrđeno je da je predmetni kredit otplaćivan sredstvima koja su isti ostvarivali radom, a presumpcija po obiteljskom zakonu je da takva imovina predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakoga u ½ dijela sukladno čl. 36. Obiteljskog zakona. Uzimajući u obzir navedeno, iako je korisnik kredita u Ugovoru o kreditu naveden suprug tužiteljice ŽI, stav je ovoga suda da se tužiteljici, kao bračnom drugu, u konkretnoj situaciji valja priznati status potrošača, obzirom je po samom zakonu i ona, kao supruga korisnika kredita, stekla suvlasništvo stana koji je predmet spornoga Ugovora o kreditu i da se na isti imaju primijeniti učinci kolektivne presude.

9. Odredbom čl. 327. Zakona o obveznim odnosima propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je čl. 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

9.1. S obzirom da je tužiteljica sudužnik po predmetnom Ugovoru o kreditu, da je kredit još uvijek u otplati, da je otplata spornoga kredita vršena i za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice i korisnika kredita, tužiteljica ima pravni interes te je aktivo legitimirana za podnošenje ovo tužbe za utvrđenje ništetnosti i isplate.

10. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP/03 (koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između tužitelja i tužene - "Narodne novine" broj 6/03, 46/07 i 79/07, dalje u tekstu: ZZP/03), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Na bitno istovjetan način pojam potrošač definiran je i u čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14, dalje u tekstu: ZZP/07), zatim u čl. 4. toč. 21. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe ("Narodne novine" broj 19/22, dalje u tekstu: ZZP), kao i u čl. 2. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čije su odredbe u cijelosti implementirane u hrvatski pravni sustav.

10.1. U konkretnom slučaju radilo se o namjenskom kreditu za kupnju stana, koji je bračni drug tužiteljice kao fizička osoba sklopio s tuženom za vrijeme trajanja bračne zajednice, pri čemu nema nikakve naznake da je kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj ili tužiteljičinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, odnosno da se uopće bave poduzetničkom djelatnošću. Teret dokaza da je Ugovor o kreditu sklopljen u svrhu namijenjenu zanimanju korisnika kredita, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, odnosno da korisnik nema svojstvo potrošača, bio je na tuženoj, a ona, nije u tom smislu isticala odlučne činjenice niti predlagala dokaze. Stoga, stav je ovoga suda da tužena nije dokazala okolnosti koje dovode u pitanje svojstvo potrošača korisnika kredita i tužiteljice.

11. Nije osnovan ni navod tužene u dijelu kojim negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

11.1. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženih (PBZ d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tužena, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima, promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu:

ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl.

96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 113/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje u tekstu: ZZP/07) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također, da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije u potpunosti informirao potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

11.2. Navedena je presuda, u odnosu na tuženu, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7123/2013 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/2014 od 9. travnja 2015. te odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu), koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. Pritom se ukazuje da preplata po osnovi promjenjive kamatne stope nije predmet ovoga postupka.

11.3. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između korisnika kredita, tužiteljice i tužene, a koji sadrži upravo sporne odredbe o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužiteljica se pravilno pozvala na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

11.4. U odnosu na navode tužene da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.5. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i 118. ZZP) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

12. Međutim, rukovodeći se shvaćanjima Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. sud je saslušao korisnika kredita i tužiteljicu.

12.1. Na temelju ranije predočenog i ocijenjenog iskaza svjedoka i tužiteljice, utvrđeno je da korisnik kredita ni tužiteljica u predugovornoj fazi nisu dobili potrebna objašnjenja o djelovanju i mogućim posljedicama ugovaranja valutne klauzule, već je kredit s valutnom klauzulom u CHF prikazan kao najpovoljniji, bez predočenja mogućih rizika ugovaranja valutne klauzule, a korisnik kredita je, postupajući s povjerenjem u banku, to prihvatio. Sve navedeno upućuje na zaključak da komunikacija korisnika kredita i tužiteljice, s tuženom u predugovornoj fazi nema značaj pojedinačnog pregovaranja, točnije korisnik kredita nije ni pregovarao s tuženom, već je dobio na potpis gotov i unaprijed pripremljen ugovor o kreditu.

12.2. Ni okolnost da je ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku ne upućuje na zaključak da su korisniku kredita pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, kao i rizici vezani uz valutnu klauzulu. Naime, pri solemnizaciji ugovora o kreditu javni bilježnik nije mogao korisniku kredita - potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

12.3. Slijedom navedenog, tužena (na kojoj je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača) nije dokazala da je korisniku kredita kao potrošaču, ni tužiteljici u predugovornoj fazi predočila informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Drugim riječima, tužena nije dokazala postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju.

13. Također, odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u spornom ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranaka sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tužene koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.

13.1. Glede valutne klauzule, njezino ugovaranje jest dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje u tekstu: ZOO/05). Međutim, tužena neosnovano smatra da odredbe o valutnoj klauzuli ne podliježu testu poštenosti (očito u smislu čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima), s obzirom da je u kolektivnom sporu već pravomoćno utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, čemu su nacionalni sudovi pravomoćno ocijenili da odredba o valutnoj klauzuli CHF podliježe testu poštenosti (u smislu čl. 4. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ i relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača) i ocijenili ju nepoštenom i ništetnom, a čime su sudovi u pojedinačnim postupcima (kakav je i ovaj) vezani. U postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik (zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta), a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.

Stoga, radi se o ništetnim odredbama.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

15. Prema čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

15.1. Tužiteljica, obzirom je kredit otplaćivan sredstvima ostvarenima radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i korisnika kredita za kupnju stana kojega su oni suvlansici po samom zakonu a što korisnik kredita u iskazu ni ne spori, ima s osnova bračne stečevine sukladno čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona, prema stajalištu ovoga suda pravo u razdoblju trajanja bračne zajednice (brak sklopljen 21. prosinca 2002., a bračna zajednica prestala u travnju 2022.) između nje i korisnika kredita na restituciju ½ dijela iznosa isplaćenih u tom razdoblju na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO/05 o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tužene kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO/05 kao opće pravilo i čl. 1115. ZOO/05 kao pravilo o opsegu vraćanja). To stoga što je tužena na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli od korisnika kredita naplatila više od onoga što je stvarno mogla naplatiti. Pritom, stav je ovoga suda da je tužena nepošten stjecatelj jer je, s obzirom na odredbu čl. 87. ZZP/03, već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogla znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, posljedično ništetne i da joj, sve ono što na temelju tako ugovorenih odredbi bude primila, ne pripada.

16. S obzirom na utvrđenje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru nepoštene a time i ništetne, prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva valjalo je uzeti u obzir tečaj na dan isplate kredita, kao jedini korisniku kredita poznat, a time i valjano određen te pošten.

16.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, koji je u svom nalazu i mišljenju, prema uputi suda, utvrdio preplatu nastalu na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita i koje je iznose je korisnik kredita, bračni drug tužiteljice, platio, u odnosu na visinu anuiteta ugovorenu prema početnom otplatnom planu i tečaju koji je bio važeći na dan isplate kredita.

16.2. Za svoj izračun vještak je koristio parametre početnih uvjeta kredita i to da je iznos kredita bio 76.360,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti 369.684,65 kuna, da je početna kamatna stopa bila 5,25 % te da je početni tečaj na dan isplate kredita bio 1 CHF = 4,841339 kuna. Na temelju navedenih utvrđenja i izračuna vještak je izračunao da razlika po osnovi preplaćenog tečaja, odnosno po mjesecima izračunata preplata koja je nastala uslijed rasta tečaja u odnosu na početno ugovoreni tečaj, za razdoblje od 31. kolovoza 2004. do 15. lipnja 2023. iznosi ukupno 14.057,06 eura (pojedinačni iznosi preplaćenog tečaja specificirani su po mjesecima u Tablici 5 Nalaza i mišljenja – list 403 spisa). Nadalje, vještak je u nalazu i mišljenju izračunao i tzv. „negativnu razliku“, odnosno razliku u anuitetima kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja, koja razlika iznosi 647,14 eura (pojedinačni iznosi specificirani su po mjesecima u Tablici 6 nalaza i mišljenja – list 405 spisa).

16.3. Tužiteljica nije prigovorila nalazu i mišljenju vještaka, već je nakon zaprimljenog vještačkog nalaza i u skladu s istim uredila tužbeni zahtjev, zahtijevajući od tužene, pored utvrđenja ništetnosti, isplatu iznosa od 14.057,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od njihova dospijeća do isplate.

16.4. Očitujući se na nalaz i mišljenje, tužena je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je isti baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka fiksirani tečaj CHF, što niti je bila ugovorna volja stranaka niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu.

16.5. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga objektivnim i stručnim, izrađenim na temelju dokumentacije u spisu i u skladu sa zadatkom suda.

16.6. U odnosu na eventualno potraživanje tužene spram tužiteljice istaknutog u prigovoru radi prijeboja, a radi plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početno ugovorenog u visini od 647,00 eur valja navesti kako nije osnovano. Plaćanjem tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužiteljica nije primila niti stekla bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primila tužena pa ni ne postoji njezina obveza za vraćanjem nečega što nije primila. Zato ne postoji niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tužena je svjesno prešutjela i zatajila tužiteljici i korisniku kredita okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženoj. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove odluke.

17. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom ½ dijela utvrđenih iznosa plaćenih s osnova ništetene odredbe o valutnoj klauzuli u razdoblju od sklapanja ugovora 5. srpnja 2004. do travnja 2022. te je valjalo naložiti tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 5.966,25 EUR, na temelju čl. 1111. i 1115. ZOO/05 i odlučiti kao u točki II izreke presude, sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tužene kao nepoštenog stjecatelja.

17.1. U preostalom dijelu zahtjev za isplatu preostalih ½ dijela iznosa plaćenih u razdoblju od 5. srpnja 2004. do travnja 2022., kao i zahtjev za isplatom iznosa utvrđenih za razdoblje nakon prestanka bračne zajednice tužiteljice i ŽI, odnosno nakon travnja 2022. zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan i odlučiti kao u točki III izreke.

18. Konačno, prigovor zastare nije osnovan.

18.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva (slučaju kakav je i ovaj), prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača.

18.2. Postupak kolektivne zaštite u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli okončan je (u odnosu na tuženu) donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj: Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (26. svibnja 2023.), nije protekao opći zastarni rok od pet godina za taj dio restitucijskog zahtjeva.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a te je sud cijeneći kvantitativno i kvalitativno uspjeh stranaka u postupku odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

U Puli, 16. srpnja 2025.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženoj po punomoćnicima