Kž-rz-21/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-rz 21/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 122. u vezi sa čl. 28. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93.-pročišćeni tekst, 35/93.-ispravak, 108/95., 16/96.-pročišćeni tekst i 28/96. - dalje u tekstu: OKZ RH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 11. travnja 2019. broj Kv-Rz-7/2019, u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog M. K.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu je, na temelju čl. 402. st. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), odlučeno da će se optuženom M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 122. u vezi s čl. 28. OKZRH, suditi u odsutnosti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio branitelj optuženika, odvjetnik mr. sc. Ž. G., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Branitelj optuženika u žalbi tvrdi kako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije u dovoljnoj mjeri izložio dokaze na kojima temelji svoj zaključak da optuženik ne pokazuje namjeru za suradnju sa pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, kao niti dokaze na kojima temelji stav da nema uvjeta za preuzimanje progona od strane Republike Srbije. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o suđenju u odsutnosti te s pravom zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 402. st. 3. ZKP/08. da se optuženom M. K. sudi u odsutnosti, a što je dostatno i obrazložio u pobijanom rješenju.

Tako je, prije svega, pravilno utvrdio da se optuženik nalazi u bijegu i nije dostupan državnim tijelima Republike Hrvatske. Ispravno je prvostupanjski sud ukazao da je nedvojbeno kako optuženik zna da se protiv njega vodi kazneni postupak jer je uredno primio podnesenu optužnicu, kao i poziv za optužno vijeće. Osim toga, vezano uz kazneno djelo za koje ga se tereti ispitan je zamolbenim putem pred Višim sudom u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine. Te okolnosti, kao i činjenica da je određen istražni zatvor, raspisane tuzemna i međunarodna tjeralica u odnosu na optuženika, koje nisu dale rezultata, nedvojbeno ukazuju da je optuženik nedostižan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske te da izbjegava sudjelovati u ovom postupku. Pri tome njegovo izručenje, kao osobe s državljanstvom Republike Srbije, nije moguće obzirom na uvjete iz Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010.

Jednako tako, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako su ispunjene i sve ostale pretpostavke iz čl. 402. st. 3. ZKP/08. da se protiv optuženika odredi suđenje u odsutnosti. Naime, činjenica da se optuženik potvrđenom optužnicom tereti za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. u vezi s čl. 28. OKZRH počinjeno u listopadu 1991., opravdava donošenje pobijane odluke. I ovaj drugostupanjski sud drži kako postoje osobito važni razlozi da se optuženiku sudi u odsutnosti, a to je interes brzog i učinkovitog procesuiranja kaznenih djela, posebno kaznenih djela ratnog zločina, te je interes kako Republike Hrvatske, tako i njezinih građana, posebice oštećenika, da počinitelj bude kažnjen. Pored svega navedenog, a imajući u vidu utvrđene činjenice, razvidno je kako nije moguće suđenje u stranoj državi, točnije u Republici Srbiji. Naime, ovlast za stavljanje prijedloga za ustupanje kaznenog progona, na temelju čl. 67. st. 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04.), ima nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Splitu koje je u konkretnom slučaju predložilo da se optuženiku sudi u odsutnosti, a ne da se predmet ustupi.

Kako se, dakle, optuženik nalazi u bijegu, a nije moguće suđenje u stranoj državi, te postoje osobito važni razlozi za suđenje u njegovoj odsutnosti, ispunjeni su svi zakonom predviđeni razlozi iz čl. 402. st. 3. ZKP/08. da se optuženiku sudi u odsutnosti. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju za takav svoj stav iznio jasne i nedvosmislene razloge o odlučnim činjenicama, na kojima je pravilno utemeljio svoju odluku, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Slijedom navedenog, budući ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. srpnja 2019.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.