Rev-492/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Rev 492/93.

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 492/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. M.Š., kojeg zastupa otac i zakonski zatupnik Č.Š. iz J. … , D.S., po punomoćniku B.Š., odvjetniku iz Z., protiv tužene "C. -o. " d.d. Z., … , radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 20. listopada 1992. godine broj Gž-8880/92-2 kojom je preinačena djelomično presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1992. godine broj Pn-1753/90, u sjednici održanoj 2. veljače 1994. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 20. listopada 1992. godine broj Gž-8880/92-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1992. godine broj Pn-1753/90 na način da se tužitelju pored već pravomoćno dosuđenog iznosa na ime neimovinske štete dosuđuje i daljnji iznos od 800.000 HRD zajedno sa zakonskim kamatama na taj iznos počev od 18. lipnja 1992. godine, a mijenja se odluka o parničnom trošku tako da se tužitelju na ime cjelokupnog parničnog troška dosuđuje iznos od 129.105 HRD, sve u roku 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1992. godine broj Pn-1753/90 suđeno je:

" Nalaže se tuženiku "C. -o. " d.d. iz Z., … , da plati tužitelju mlt. M.Š. po ocu i zakonskom zastupniku Č.Š. iz D.S., … , iznos u visini od 2.512.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od dana 18. lipnja 1992. godine pa do isplate po stopi koju određuje čl. 277. st. 1. ZOO kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 119.541 HRD a sve u roku 15 dana.

Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 628.000 HRD."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 20. listopada 1992. godine broj Gž-8880/92-2 suđeno je:

" I. Po žalbi tuženice djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-1753/90 od 18. lipnja 1992. godine u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja i odluci o troškovima postupka i sudi: Tužitelj se odbija sa dijelom zahtjeva u iznosu od 577.000 HRD.

Tuženica dužna je platiti tužitelju cjelokupne troškove postupka u iznosu od 106.605 HRD u roku od 15 dana.

II. U ostalom dijelu žalba tuženice odbija se kao neosnovana.

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje naprijed označena presuda u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja a u iznosu od 550.000 HRD."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda u pravcu razloga revizije i da mu se dosudi trošak žalbe i revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđenu naknadu za strah jer su niži sudovi u ovom slučaju pravilno primjenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91-dalje ZOO), kada je utvrđena kao primjerena naknada tužitelju za strah u iznosu od 100.000 HRD a ne više od toga iznosa.

Ocjenjujući visinu navedene naknade ovaj je sud imao u vidu dužinu i intenzitet straha kojeg je tužitelj trpio kao i to da se da se tužitelj sada boji prometa, da je nesiguran što je znak nastanka reaktivne neuroze.

Nije osnovan niti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na utvrđenu naknadu za tuđu pomoć koja je tužitelju bila potrebna kroz pet mjeseci, jer je pravilno drugostupanjski sud utvrdio navedenu naknadu u iznosu od 120.000 HRD a ne u većem iznosu, i premda nije pravilan način na koji je utvrđena visina navedene naknade nije suđeno na štetu tužitelja.

Osnovan je, međutim, revizijski prigovor pogrešne primjene odredbe čl. 200. ZOO u odnosu na visinu utvrđene naknade tužitelju za fizičke boli i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda primjeren iznos naknade za fizičke bolove u iznosu od 600.000 HRD i naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.500.000 HRD pa mu je trebalo u tim iznosima navedene naknade i dosuditi.

Utvrđeno je da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio udarno krvne podljeve glave, potres mozga i prignječenje mozga, udarne ozljede prsnog koša, prijelom jedanaestog rebra sa lijeve strane, rane razderotine čela i lica sa lijeve strane, prijelom desne bedrene kosti sa pomakom fragmenata kao i traumatski šok. Zbog tih je ozljeda trpio jake bolove kroz dva tjedna, bolove srednjeg intenziteta koji su trajali oko tri tjedna i manje bolove u trajanju od četiri mjeseca.

Nadalje, treba imati u vidu da je tužitelj ozlijeđen u dobi od dvanaest godina a da su trajne posljedice zadobivenih ozljeda smanjile opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 25%.

Dakle, da će tužitelj kroz život trpiti duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

Osim navedenih razloga ovaj je sud pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i o cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Iz navedenih odlučeno je kao u izreci (čl. 393., 395. st. 1 i čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 2. veljače 1994. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.