Rev-782/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 782/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, te Jasne Guštek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća, Željka Glušića, člana vijeća i Mirjane Magud, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u O., protiv tuženice Opće bolnice Vinkovci, koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž- 2317/11-3 od 7. veljače 2012. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-861/11 od 12. srpnja 2011., u sjednici održanoj 19. lipnja 2012.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je obveza za isplatu naknade štete od strane tužitelja naložena presudom Općinskog suda u Županji posl. br. P-165/07 u odnosu na tuženicu prestala postojati danom sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, odnosno 2. srpnja 2007. (t. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 55.350,00 kuna (t. II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je obveza za isplatu naknade štete od strane tužitelja naložena presudom Općinskog suda u Županji u odnosu na tuženicu prestala postojati danom sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme odnosno od 2. srpnja 2007. te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 30.750,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu preinačiti pobijanu presudu te odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a podredno prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u djelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Predmet ovog spora je utvrđenje da je obveza tužitelja na isplatu naknade štete naložena presudom Općinskog suda u Županji posl. br. P-165/07 u odnosu na tuženicu prestala postojati danom sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, odnosno od 2. srpnja 2007.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tuženik s tuženicom sklopio ugovor o specijalizaciji iz opće kirurgije 13. lipnje 2000. uz obvezu da će specijalizaciju završiti u roku od 54 mjeseca od dana sklapanja ugovora te nakon toga sklopiti ugovor o radu s tuženicom i ostati na radu najmanje 10 godina računajući od dana završetka specijalizacije, a u slučaju raskida radnog odnosa prije ispunjenje obveze iz ugovora, dužan je naknaditi štetu bolnici. Također je utvrđeno da je tužitelj 10. ožujka 2006. jednostrano raskinuo ugovor o radu, a da dakle, nije ispunio svoju obvezu iz ugovora i nije ostao na radu najmanje 10 godina od završetka specijalizacije. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji posl. br. P-165/07 naloženo je tuženiku u tom predmetu, S. S. da tužiteljici u tom predmetu, Općoj bolnici Vinkovci naknadi štetu u iznosu od 388.860,12 kuna. Stranke su nakon pravomoćnosti te presude 2. srpnja 2007. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta specijaliste kirurga kojim je ugovoreno da će tužitelj početi s radom 2. srpnja 2007. na temelju ugovora o specijalizaciji od 13. lipnja 2000. te vansudske nagodbe od 3. srpnja 2007. (ta vansudska nagodba nikada nije sklopljena niti potpisana, a sam tužitelj tvrdi da je postala bespredmetna nakon što je presuda Općinskog suda u Županji postala pravomoćna). Ujedno je tužitelj tvrdio da je sa tuženicom dogovorio da će prestati tužiteljeva obveza prema presudi Općinskog suda u Županji, ako tužitelj u bolnici nastavi raditi kao specijalista isti broj godina kao i prema ugovoru o specijalizaciji.

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je sklapanjem ugovora o radu 2. srpnja 2007. prestala postojati obveza tužitelja na isplatu naknadu štete naložena mu presudom Općinskog suda u Županji.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev zaključivši da je tužitelj zaključenjem ugovora o specijalizaciji s tuženicom preuzeo i sve ugovorne obveze koje se tiču desetogodišnjeg rada kod tuženice kao poslodavca nakon završene specijalizacije, da tužitelj tu obvezu nije ispunio u odnosu na tuženicu, da je tuženica zbog toga i pokrenula parnični postupak radi dosuđenja naknade štete zbog povrede te obveze, o čemu je pravomoćnom sudskom presudom i odlučeno te da nije prestala obveza tužitelja na naknadu štete isplatom dosuđenog iznosa od 388.860,12 kuna.

Pravno stajalište drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, sklapanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme 2. srpnja 2007. tužitelj je preuzeo obvezu raditi kod tuženice onaj broj godina koji je određen ugovorom o specijalizaciji, a s tuženicom je dogovorio da tuženica neće tražiti naplatu prema presudi Općinskog suda u Županji ako tužitelj ispuni svoju obvezu iz ugovora o specijalizaciji, dakle, ako na radu provede onaj broj godina koji je tim ugovorom određen, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu taj uvjet nije ispunjen. Prema tome, sklapanjem ugovora o radu nije prestala obveza tužitelja određena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji.

Tek ako bi tužitelj proveo na radu kod tuženice onoliko godina kako je bilo ugovoreno ugovorom o specijalizaciji, tuženica, prema dogovoru između stranaka, neće tražiti naplatu na temelju presude Općinskog suda u Županji. Pravilno je stoga drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

Prema tome nije se ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a).

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 19. lipnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.