II Kž-737/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 737/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Petranović Milana, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M.F. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. prosinca 1995. br. K-73/95, u sjednici održanoj 3. siječnja 1996.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 343. st. 2. ZKP, ukinut je pritvor protiv opt. M.F. ranije temeljen na zakonskoj osnovi iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je taj optuženik osuđen zbog krivičnih djela iz čl. 127. st. 1. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika produlji temeljem zakonskog osnova iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da u ovoj fazi postupka više ne postoje zakonski razlozi za daljnje zadržavanje optuženika u pritvoru.

Naime, usprkos ranije utvrđenih razloga koji su u dosadašnjem tijeku postupka opravdavali mjeru pritvora, a prvenstveno se odnose na značaj i težinu inkriminiranih krivičnih djela, treba istaći da optuženik do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, te da kriminalna aktivnost za koju ovdje odgovara, prema mišljenju defektologa i službe Centra za socijalni rad, predstavlja ekscesno ponašanje u njegovom životu s namjerom isticanja u novoj gradskoj sredini, kamo je optuženik doseljen 1992. godine iz Banja Luke.

Osim toga, nova je i odlučna okolnost da je ukupan iznos otuđenog novca HPT-a u međuvremenu vraćen, pa tako je obeštećen i ošt. R.Ž., koji slijedom toga ne postavlja imovinsko-pravni zahtjev. Konačno, treba imati u vidu naročiti angažman optuženikovih roditelja kao i njihovu želju za odgovarajućim odgojnim utjecajem na njega, te cijeniti kajanje optuženika i njegov izraženi kritički odnos prema vlastitim postupcima.

Ocjenjujući, dakle, sve naprijed navedene okolnosti, i ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, smatra da sada, posebno nakon duljeg zadržavanja optuženika u pritvoru, doista više ne postoje okolnosti koje bi opravdavale bojazan da će on na slobodi ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo.

Kako se navodima žalbe, osim isticanja već poznatih okolnosti, utvrđenja suda prvog stupnja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. siječnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Gudelj Milan v.r.