Rev-3271/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3271/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Jakoba Miletića, Vlatke Potočnjak-Radej i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.K. iz Z., L. odvojak …, zastupanog po A. i M.Š., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice C. d.d. Z., Trg bana J.J. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. travnja 1995. godine br. Gž-9503/94, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 1994. godine br. Pn-2995/89, u sjednici održanoj dana 15. srpnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja kao djelomično osnovana pa se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. travnja 1995. godine br. Gž-9503/94

a) preinačuje i sudi:

Tuženica je dužna isplatiti tužitelju na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i daljnji iznos od 21.150,00 kn, dakle ukupno 60.000,00 kn (kako je suđeno prvostupanjskom presudom) kao i naknaditi cjelokupni parnični trošak u iznosu od 9.756,00 kn u roku od 15 dana.

b) U preostalom dijelu revizija se tužitelja odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju s osnova naknade štete isplati ukupno iznos od 115.740,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. lipnja 1994. godine i to za pretrpljene fizičke bolove 40.000,00 kn, za strah 15.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 60.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu 740,00 kn, dok je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 24.260,00 kn. Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 16.260,50 kn.

Sud drugog stupnja odlučujući o žalbama stranaka odbio je u cijelosti žalbu tužitelja (protiv odbijajućeg dijela presude) a prihvatio žalbu tuženice te preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da je tužiteljici dosudio za fizičke bolove 18.500,00 kn, za strah 5.550,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 38.850,00 kn, te za tuđu pomoć 270,00 kn (dakle ukupno 63.170,00 kn) a odbio s daljnjim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 52.570,00 kn. Drugostupanjski sud preinačio je i odluku o trošku i dosudio tužitelju trošak od 8.000,00 kn a odbio ga s 8.260,50 kn.

Protiv te presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj prigovara po svim osnovama prenisko dosuđene naknade, smatrajući da relevantne okolnosti o kojima ovisi visina naknade opravdavaju prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Predlaže da se preinače nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda te u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev podredno da se ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovana u dijelu kojim je tužitelj odbijen s preostalom zahtijevanom naknadom za pretrpljene fizičke bolove (preko dosuđenih 18.500,00 kn), te za strah (preko dosuđenih 5.550,00 kn), jer karakter i težina zadobivenih ozljeda, a s tim u vezi jačina i trajnost bolova (20 dana jaki bolovi, srednji 2 mjeseca) kao i intenzitet i trajanje straha (primarni strah jačeg intenziteta trajao je 1-2 dana a do smirivanja akutnih simptoma traume, a zatim je uslijedila pojava sekundarnog straha za vrijeme daljnjeg liječenja koji se očitovao u brizi za stanje zdravlja i za ishod liječenja) ne opravdavaju veću naknadu od dosuđene.

Stoga je, a upravo suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud imajući u vidu kriterije i mjerila iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94 - ZOO) a vodeći pritom računa o posebnosti konkretnog slučaja, pravilno primijenio materijalno pravo, pa po stajalištu i ovog suda dosuđene naknade za gore navedene vidove štete predstavljaju punu satisfakciju tužitelju.

No, u pravu je tužitelj kada tvrdi da je materijalno pravo povrijeđeno na njegovu štetu u dosuđenju pravične naknade za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti.

Utvrđeno je, da je tužitelj u saobraćanoj nesreći 17. veljače 1989. godine zadobio trzajnu ozljedu vrata i natučenje područja prsne kosti.

Trajne posljedice ozljeda (o čemu su se iscrpno očitovala četiri vještaka medicinske struke) u vidu posttraumatske glavobolje, vrtoglavice, omaglice, povremenih bolova u vratu, ramenima i rukama, pojava trnjenja ruku i smanjenje snage u obim rukama, smanjile su s traumatološke strane 10% a sa neuropsihijatrijske strane s obzirom i na nastanak reaktivne posttraumatske neuroze 25% opću radnu i životnu sposobnost tužitelja, dakle ukupno 35%. Imajući u vidu i životnu dob tužitelja (rođen 1952. godine) te njegovu profesiju (tesar) ovaj sud nalazi da je primjerena naknada za taj vid štete 60.000,00 kn kako je utvrdio prvostupanjski sud pa je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo u tom dijelu drugostupanjsku presudu preinačiti i odlučiti kao u izreci.

U vezi naknade štete za tuđu pomoć i njegu nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelju bila pomoć i njega potrebna u trajanju od 3 tjedna 4 sata dnevno pa kako se radi o novčanoj materijalnoj šteti koja se dosuđuju prema cijenama u vrijeme pružanja pomoći (a to je bilo u veljači mjesecu 1989. godine) to u konkretnom slučaju nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tužitelja.

Kako nije uočena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

10. ZPP valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP u preostalom dijelu odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Kako je tužitelj uspio s oko 60% tužbenog zahtjeva to mu se u tom razmjeru i dosuđuje a temeljem odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP cjelokupni trošak u iznosu od 9.756,00 kn.

U Zagrebu, 15. srpnja 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Vladimir Drakulić, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)